EUGLENIDI nisu ni životinjskog, ni biljnog, ni mineralnog porijekla. Nisu ni bakterije ni gljivice. Radi se o jako čudnoj fuziji različitih živih bića - jednostaničnim eukariotima koji dobivaju energiju fotosintezom (poput biljaka), ali i hranjenjem drugim živim bićima (poput životinja).

Ovi neobični vodeni organizmi odvojili su se od drugih eukariota prije otprilike milijardu godina te do sada nismo imali puno njihovih fosilnih zapisa. Međunarodni tim znanstvenika tvrdi da je razlog tome svojevrsna greška i da su se mnogi takvi primjerci skrivali u već objavljenim znanstvenim istraživanjima.  

Njihove karakteristike su godinama zbunjivale stručnjake

Naime, stručnjaci su godinama ove fosile nalik na školjke pogrešno identificirani kao moguća jajašca crva, ciste algi ili spore paprati; dijelom zbog njihovih kružnih "rebara" s unutarnje strane. S obzirom da se fosili zapravo nisu savršeno uklapali ni u jednu taksonomsku kategoriju, znanstvenici su im 1962. dali ime Pseudoschizaea. 

Njihove karakteristike su godinama zbunjivale stručnjake budući da ih se nalazilo tijekom golemih vremenskih razdoblja, od prije gotovo pola milijarde godina do danas, piše Science Alert.

Andreas Koutsodendris, koji proučava mikroskopske fosile na Sveučilištu Heidelberg u Njemačkoj, kaže da je tijekom analize izbušene jezgre iz jezera u Grčkoj, redovito nailazio na fosile ovih ovalnih oblika života. "Dugo vremena nismo mogli razjasniti njihov biološki afinitet", rekao je Koutsodendris. No, stvari su se promijenile 2012. godine. 

Posebna zaštitna cista

Paleontolozi Bas van de Schootbrugge i Paul Strother su pokušali identificirati neke zbunjujuće mikrofosile iz sedimenata koji datiraju iz razdoblja trijasa i jure, prije oko 200 milijuna godina. Shvatili su da bi ove kružne ciste mogle biti euglenidi. 

Naime, euglenidi se u stresnom periodu umotaju u zaštitnu cistu, koja izgleda kao trodimenzionalni otisak prsta, i ulaze u stanje mirovanja. "Neki od mikrofosila na koje smo naišli bili su nevjerojatno slični cistama euglena, modernog predstavnika kojeg su opisali kolege iz Slovačke. Problem je bio u tome što je tako nešto tvrdilo samo jedno istraživanje", prisjetio se Strother s koledža Boston. 

Kako bi utvrdili jesu li u pravu, Strother i Van de Schootbrugge su se udružili s kolegama paleontolozima iz SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva kako bi analizirali gotovo 500 studija o fosilima sličnim Pseudoschizaei i pomoću naprednijih mikroskopskih tehnika otkrili karakteristike strukture ovih cista. 

"Bili smo jako iznenađeni. Njihova struktura nije nalikovala ničemu poznatome"

"Bili smo jako iznenađeni. Njihova struktura nije nalikovala ničemu poznatome. Rebra nisu bila ukrasna, kao kod peludi i spora, već dio strukture stijenke. Slojevita struktura stijenke se također jasno razlikovala od drugih slatkovodnih zelenih algi", rekao je paleontolog Wilson Taylor sa Sveučilišta Wisconsin-Eau-Claire. 

Sada kada su znanstvenici ustanovili moguću vremensku crtu života euglenida, nadaju se da će ovi podaci pomoći pri prepoznavanju i starijih primjeraka. "Možda su zbog sposobnosti stvaranja ciste ovi organizmi preživjeli svako veće izumiranje na planetu", navodi Van de Schootbrugge 

Istraživanje naziva Recognition of an extended record of euglenoid cysts: Implications for the end-Triassic mass extinction objavljeno je u časopisu Review of Palaeobotany and Palynology.