NAKON debakla hrvatske rukometne reprezentacije danima u medijima slušamo i čitamo izjave domaćih rukometnih autoriteta koji se ne libe kritizirati jako lošu igru reprezentacije i porazan nastup na Euru u Njemačkoj. No, nitko tako direktno i brutalno nije udario na izbornika Perkovca kao njegov nekadašnji suigrač Nenad Kljaić.

Bivši hrvatski reprezentativni pivot iz prve zlatne generacije hrvatskog rukometa izjavio je da je i prije turnira znao da ova reprezentacija neće s Perkovcem napraviti ništa i naglasio da bi isti ovi igrači s njim na klupi bili barem u polufinalu. Kljaić nam je u opširnom razgovoru dao svoje viđenje lošeg plasmana, objasnio je zbog čega je od prvog dana smatrao da je Perkovac samo pijun Saveza i dao nam zanimljivu tezu da su čelni ljudi hrvatskog rukometa namjerno žrtvovali aktualnog izbornika kako bi otvorili vrata Veselinu Vujoviću.

Kljaić nam je izravno i jasno rekao da se u Hrvatskoj svi boje moći Zorana Gopca i da je to razlog zbog kojeg nitko osim njega ne kaže otvoreno što misli o svemu. Također, trofejni rukometaš nam je i iznio pozadinu sad već čuvene ''kaffe und kolač'' afere i poznatog sukoba sa Slavkom Golužom prije 13 godina. 

Puno se prašine podiglo oko izjava koje ste uputili prema Goranu Perkovcu rekavši da ste mu i prije turnira rekli da neće ništa napraviti s ovom reprezentacijom i da ako Savez želi medalju, neka se obrati vama. Jeste li doslovno to mislili ili su neke stvari izvučene iz konteksta?

Naravno da sam to mislio. Znate zašto me pitate jesu li te izjave izvučene iz konteksta? Zato što nitko u našem rukometu nikad ne želi naglas reći pravu istinu i svi pričaju samo u rukavicama. Zato niste navikli da netko kaže nešto ovako. Dakle, to sam rekao i stojim iza toga. Sjetimo se što je Perkovac pričao nakon prošlog prvenstva i smjene Horvata. Bio je najglasniji u kritikama. Danas igramo puno gore nego što smo igrali dok je Horvat vodio reprezentaciju. 

Perkovac je u nedavnom intervjuu za Index nakon poraza od Mađarske rekao kako mu je teško napraviti rezultat kad mu je najbolji napadač Martinović ozlijeđen, kapetan Duvnjak bolestan, a mladi i neiskusni igrači mu nose igru. Postoji li u tim izjavama nešto što može ublažiti kritike prema Perkovcu ili ne?

To su priče za malu djecu. Gledam na to čisto s trenerske strane. Naravno da je hendikep kad ti je Martinović ozlijeđen. Igrači mogu biti ozlijeđeni, mogu biti bolesni, ali to su okolnosti na koje u sportu moraš biti spreman. Imao si momčad na pripremama. Što si napravio? Osim protiv Španjolske, gdje smo odigrali fenomenalno, a njihovi golmani nisu dotaknuli loptu, ja nisam vidio baš ništa u našoj igri.

Ta utakmica nije bila realna slika naše reprezentacije. Nakon nje javno sam ga pohvalio na Facebooku. No, vratimo se na to što sam rekao i zašto sam to rekao. Kad je Perkovac postavljen za izbornika, odmah sam rekao da nećemo napraviti ništa. To sam otvoreno kazao i nekim ljudima iz Saveza s kojima sam se zatekao u društvu. 

Na temelju čega ste mogli pretpostaviti da Perkovac neće napraviti rezultat?

Gledajte, rukomet je mali sport, naša sredina je mala. Možete mi postaviti pitanje o bilo kojem treneru, ja ću vam reći je li dobar ili nije. Nisam to govorio napamet. Čak sam mu to rekao i preko telefona. U Savezu postoje neki ljudi, ja ih zovem špijunima, koji samo vrebaju i slušaju tko će što reći i onda se to šalje gazdi.

Ovaj je rekao ono, ovaj je rekao ovo. Ja sam to znao i godinama sam namjerno zezao s tim poltronima i špijunima. Pričao bih samo da to dođe tamo gdje treba doći. Kad je Perkovac izabran, prišao mi je jedan gospodin i pitao me što mislim. Rekao sam mu da neće napraviti ništa.

To sam rekao jer sam znao da će se to prenijeti na pravo mjesto. I nakon par dana zove me Perkovac i pita me je li istina da sam rekao da nema pojma. Rekao sam mu da ne mislim da nema pojma, ali da rezultat s ovom ekipom neće napraviti. Pitao me zašto to mislim i objasnio sam mu da smatram da neće pronaći zajednički jezik s igračima.

Ne bih sad pričao zašto sam to mislio, o tome bolje da ne govorim za javnost i to bih zadržao za sebe. Perkovac je na to rekao dobro, ja sam rekao dobro i na tome je završilo. Ponavljam, to sam mu rekao još prije prvenstva. Nemam problem u facu reći nekome što mislim, bio taj moj najbolji prijatelj, poznanik ili netko treći.

Ako je netko dobar, reći ću svaka čast, ali ako nešto ne valja, također to neću prešutjeti, neovisno o kome se radi. Na neki način, taj stil komuniciranja uvijek je bio moj krimen jer mi se često obio o glavu. Često bih čuo da ljudi govore kako se uvijek pravim najpametniji, da pričam gluposti...

No, vratimo se na problem. Igrač više. Možeš imati najbolje ili najgore igrače na svijetu. Totalno svejedno. Stvar je čistog treninga i da ih naučiš nekim osnovnim akcijama. Vidiš li da ne ide, dovoljno ja i jedna akcija, ali onda ju moraš provoditi kako treba i igračima objasniti sve opasnosti koje vrebaju. To može biti juniorska ili seniorska ekipa. Bitno je samo da se ta akcija nauči.

Naravno, postoji mogućnost da ćete iz takve izrađene akcije promašiti zicer, ali bože moj, i promašeni ziceri su sastavni dio igre. Međutim, ova reprezentacija nije imala ni glavu ni rep. Samo neka stihijska jurnjava, ne zna se ni 'ko pije ni 'ko plaća. U redu, može se dogoditi jedna ili dvije takve utakmice, ali onda na slobodan dan napraviš sve da to popraviš. Perkovac to nije napravio i takve su stvari nedopustive.

Druga stvar, taktički u napadu ne znamo iskoristiti igrače. Imamo Cindrića koji je prodoran i brz, a mi umjesto da raširimo prostor da može proći jedan na jedan, nabijemo mu svog pivota da mu smeta, pa se njima priključe i oba vanjska i imamo četiri igrača na pet metara širine.

Nisam vidio baš ništa ni taktički ni tehnički da bih mogao reći da je to s njim na klupi zalog za budućnost. Mi imamo igrački kadar za budućnost, širinu kadra, ali ne s njim. Imamo kadar za tri postave. Kako u obrani, tako u napadu. No, što to vrijedi? Perkovac priča o mladim igračima? Pa dva najmlađa igrača bili su naši najbolji igrači na ovom turniru. To su golmani. Je li Lučin mlad i neiskusan?

Dečko igra u ozbiljnom klubu, igrao je i lani na SP-u. Srna već dugo igra u Ligi prvaka. Načinović igra u jakoj francuskoj ligi i već je bio na velikom natjecanju s reprezentacijom. O kojima mi to mladim igračima pričamo? Nisu oni baš tako mladi da bi se imali pravo skrivati iza njih.

Osim toga, dobio sam i neke informacije od ljudi koji su u reprezentaciji i dobro znam što o svemu misle igrači. Problem je taj što nitko ništa neće reći otvoreno u lice, svi bi samo nešto u rukavicama.

Na svakom podcastu u kojem gostuju naši bivši igrači ili treneri, nitko od njih nikad neće reći ono što stvarno misli, već će se praviti glupima i prosipati floskule o tome kako ne znaju, kako nisu kompetentni. 

Mislite li da je u pitanju strah? 

Naravno. Pa boje se Zorana Gopca. Svi se boje Zorana Gopca. Znaju da ako nešto krivo kažu... Jeste li ikad vidjeli neku Golužinu izjavu? Naravno da niste. On sa strane šuti i gleda i nada se da će ga opet pozvati za izbornika. Zato nam je tako jer svi samo šute. Svi se oni nečemu nadaju i zato šute jer dobro znaju ako kažu nešto krivo, da nikad neće biti ni blizu bilo kakve kombinacije. 

Otkud tolika moć Zorana Gopca?

Ovo što ću sad reći opet će mi se obiti o glavu. Zokija osobno poštujem i cijenim sve što je dobro napravio za hrvatski rukomet. Da nije bilo Gopca, ne bi bilo ni hrvatskog rukometa u obliku koji smo do sada imali. Međutim, kako je neke stvari napravio dobro, neke je odradio loše.

Stvorio je sustav i okružio se poslušnicima koji su tu da samo klimaju glavom i ne dao bog da netko nešto kaže. Čim netko samo malo strši, taj je odsječen istog trenutka. Zoki Gobac je najmoćniji čovjek svjetskog rukometa, a sigurno je među tri najmoćnija čovjeka u Hrvatskoj i izvan sporta. Ovo što vama sad govorim, masu puta sam mu to isto rekao u lice. S tim nemam problem niti sam ga ikad imao.

Dva puta ste smijenjeni s mjesta trenera Zagreba. Prvi put je to bilo 2007., drugi put četiri godine kasnije. Je li točno da ste u drugom mandatu bili maknuti jer ste otvoreno kritizirali izbornika Golužu i da vam Gobac to nije oprostio?

Pri put sam smijenjen tijekom priprema u sezoni 2007./08. navodno zbog loših rezultata na pripremnim turnirima. To je bilo službeno objašnjenje. Pravi razlog je bio taj što sam pozvao svoju tadašnju ljubavnicu i platio joj put u Strasbourg jer sam je želio na slobodan dan odvesti u šoping. Na to je Zoki popizdio.

Određene strukture u hrvatskom rukometu su to iskoristile kako bi me smijenile da mogu u miru trgovati igračima. Dok sam ja bio u klubu, takvo nešto nije bilo moguće. U redu, priznajem da sam napravio grešku. Nisam trebao miješati svoj privatni život s klubom i tu se posipam s pepelom.

No, moja smjena nije imala nikakve veze s rezultatima. Kad sam došao na klupu Zagreba na početku sezone, trener je bio Červar, koji je dao ostavku i rekao da je to momčad gubitnika te da ne želi s njima gubiti svoj autoritet. Preuzeo sam momčad, mislim u rujnu, i od tada smo, dakle ekipa anonimusa, stigli do polufinala Kupa kupova, gdje smo od branitelja naslova Ademar Leona, koji je godinu dana ranije u finalu pomeo Zagreb s ukupnih 26 razlike, ispali na jedan gol.

Da smo prošli u finale, osvojili bismo naslov. U Zagrebu smo ih u prvoj utakmici pobijedili šest razlike, a u uzvratu smo na par minuta do kraja gubili tri. Imali smo napad, a iz nekog razloga nije radio semafor. Božo Jović, koji je tada sjedio na klupi kao sportski direktor, dobio je ceduljicu kad može isključenog igrača vratiti u teren.

Jedinog našeg ljevaka na desnom vanjskom je gurnuo u igru prerano i samim tim izgubili smo loptu i zaradili još jedno isključenje. U tom periodu Leon radi seriju 3:0 i u zadnjoj sekundi dobiva sedmerac i tako prolazi u finale, gdje je opet osvojio Kup kupova.

Dakle, nema govora da sam smijenjen zbog loših rezultata, razlog zbog kojeg sam morao otići sam vam objasnio. Drugi put sam smijenjen kad smo igrali neriješeno sa Ciudad Realom, s Flensburgom imali bolji međusobni skor, razbili Rumunje i Ruse u gostima deset razlike. Jedini kiks je bio remi u Sarajevu, no u uzvratu smo ih dobili 19 razlike.

Uvjeren sam da me nisu makli, te bi sezone Zagreb igrao Final Four Lige prvaka u Kolnu. Razlog smjene je bio taj što je Goluža želio biti i izbornik i trener Zagreba. Stalno je kukao da se njegova vizije igre u reprezentaciji ne poklapa s mojom u Zagrebu i žalio se da zbog toga reprezentacija pati jer kod mene neki njegovi kao ključni igrači nisu dovoljno igrali.

Stalno je kukao da mu ja uništavam reprezentaciju. Nakon toga sam bio gost na 24 sata TV-u, gdje ga čak nisam puno ni kritizirao. No, idući dan u svim novinama izašli su naslovi gdje sam navodno rekao da Goluža nema pojma, da nema veze i slično. Tada se meni namjestila puška.

Pričamo o SP-u u Švedskoj 2011., gdje je Hrvatska izgubila od Danske, Švedske i odigrala remi sa Srbijom?

Tako je, tada smo završili peti. Nakon toga je izašla priča oko toga da nemam pravo na trenersku licencu. Bila je to farsa. Najprije, imao sam pravo na licencu, a čak i da nisam, mogli su mi, kao što su rekli mom pomoćniku Vladimiru Jelčiću, omogućiti da preko Olimpijskog odbora odem na tečaj i dobijem privremenu licencu.

Naravno da meni nisu rekli ništa jer je to sve bilo isplanirano. Tada se dogodila ona čuvena presica, gdje sam rekao one stvari o Goluži i nakon toga više ga nisu mogli postaviti na klupu Zagreba jer bi ispala velika sramota, pa su dali klupu Obrvanu.

Je li vam danas žao što ste rekli sve to što ste rekli o svom bivšem suigraču u klubu i reprezentaciji?

Da, žao mi je, ali taj moj bivši suigrač je sam tražio da tako reagiram. Reći ću vam i zašto. Keta i ja smo imali korektan odnos godinama. Znao sam ga zezati dok smo bili suigrači, ali bili smo čak i cimeri u reprezentaciji i imali smo dobar odnos. Kad sam prvi put postao trener Zagreba, pitali su Jovića bi li mi smetalo da Goluža dolazi na moje treninge.

Naravno da mi nije smetalo, neka dođe i gleda. I tako je dolazio na svaki trening i nikom ništa. No, ubrzo sam počeo dobivati informacije da mi iza leđa rovari i da svima sere protiv mene. To su sve bili ljudi iz rukometa i tome nisam pridavao posebno pažnju. Računao sam da možda žele baciti kost među nas da nas posvade.

Sve dok mi nije došao jedan čovjek, koji stalno dolazi u kafić u kojem Goluža visi, a Slavko nije znao da smo mi dobri. Taj čovjek, koji veze nema s rukometom, mi je prišao i pitao me što to Goluža ima protiv mene. Nisam znao o čemu govori pa mi je ponovio da svima priča kako kod mene ne valja ovo, ne valja ono...

Nakon toga sam popizdio i rekao sam Joviću da poruči Goluži ako ga još jednom vidim na treningu, da ću ga za uši izvući i izbaciti iz dvorane. Iza toga više nije dolazio. Poslije smo se čak i pomirili i sve je bilo u redu dok nisam drugi put postao trener Zagreba. To mu je smetalo jer je računao da će klupa biti njegova. Stalno je visio u Savezu i pričao je protiv mene. Zatim je došlo to SP i ta moja izjava.

Na presici u Švedskoj su ga pitali da komentira moje riječi. Rekao je da nema namjeru razgovarati o izjavama nekompetentnih ljudi koji nemaju čak ni licencu i pojma nemaju o rukometu. E na to sam poludio. Kad već pričaš o kompetenciji i o tome da ja nemam licencu, pa znamo svi kako si ti došao do licence i tko ti je pisao radove...

Poslije moje smjene, kad sam najavio presicu, krenuli su pritisci, a Goluža se čak išao raspitivati kod nekih ljudi koji su poznavali moju tadašnju curu o mom privatnom životu tražeći neke pikanterije. Kad sam to čuo, rekao sam si: ''U redu, kad hoćeš rat, onda ćeš ga i dobiti.'' Danas kad gledam na sve, krivo mi je zbog toga, ali bio sam vruće glave i završilo je kako je završilo.

Bili ste dvaput prvak Europe sa Zagrebom, s reprezentacijom ste osvojili europsku broncu i olimpijsko zlato, a u tom finalu u Atlanti protiv Švedske ste i zabili odlučujući gol. Znači, imali ste ime i autoritet. Zašto je Gobac, kako tvrdite, bio na strani Goluže protiv vas?

Baš zato, što sam imao autoritet. Gobac je uvijek volio one ljude koji samo klimaju glavom, koji ne strše, koji neće raditi probleme. S Gopcem sam stalno imao neke sukobe. Još u Zagrebu, kao igrač, kad bi plaće kasnile, znalo se tko će biti glavni buntovnik.

Bez brige, Goluža se nikad nije bunio zašto nema love. To je bio moj posao. A Gobac takve ljude nije volio imati blizu sebe. Zašto nikad nisam bio kapetan, a po broju nastupa sam trebao biti? I u reprezentaciji i u Zagrebu. Uvijek se gledao broj nastupa, osim u mom slučaju.

Tada su u Zagrebu traku dali Džombi da skinu taj problem s dnevnog reda. Reći ću vam i ovo. Zašto Balić nije postao kapetan nakon odlaska Metličića? Traku su dali Voriju, a Balić je bio vođa ekipe i igrač s više nastupa od Vorija. Mislim da sam jasan. 

Najprije Goluža, pa Perkovac. Očito imate neki problem s bivšim suigračima?

Nemam, nego samo uvijek kažem ono što mislim. Takav sam bio i kao igrač. Ako nešto ne valja, to ću reći. Po meni je puno veći problem javna šutnja. O Perkovcu će vam privatno svi reći svašta, bacat će na njega drvlje i kamenje, ali kad se treba kazati nešto naglas, onda ćete vidjeti sve nešto između redova. Što se tiče Perkovca, on je doveden da bude žrtvovan kako bi se otvorila vrata Veselinu Vujoviću da bude izbornik za SP u Hrvatskoj iduće godine.

Otkud vam ta informacija?

To je moje mišljenje. Predugo sam u ovome da ne vidim kako stvari stoje. Perkovac je postavljen jer se znalo da neće napraviti ništa. Gobac je i ranije želio Vujovića, ali dok je Lino bio unutra, to nije bilo moguće. Sad kad Červara nema, doveli su Perkovca kako bi nakon debakla rekli: ''Eto, vidite, dali smo šanse svima, sve smo domaće trenere ispucali. Vrijeme je za stranca. Koga ćemo dovesti? Vujovića.''

Nakon poraza od Islanda ste rekli da biste s ovom reprezentacijom osvojili medalju? Zaista to mislite?

Da. To sam rekao i prošle godine da garantiram polufinale. Dodao sam u slučaju da to na napravim, da istog trenutka dajem ostavku. I dalje imamo dobar igrački kadar i u Europi samo Danska i Francuska igračkom kvalitetom odskaču. S tim da Francuzi odlaskom Omeyera i Gerarda više nemaju top golmana.

Sve ostale reprezentacije, njih 15-ak, svatko može dobiti svakoga. Kod tih reprezentacije odlučuju nijanse, a to je u prvom redu dobar izbornik koji će znati kako treba posložiti stvar. Najbolji primjer je Austrija, koja ne spada ni u taj krug od 15 najboljih, ali ta ekipa ima glavu i rep. Ima sustav. Zatim Farski otoci. Nemojmo biti smiješni, državica od 50 tisuća ljudi, a vidjeli smo da su namučili svakoga. Bitan je izbornik.

Mislite li da ćete ikad dobiti poziv Saveza?

Ne. Nikad. Posebice ne sad nakon ovog intervjua. Godinama bi mi dolazili ljudi iz Saveza s pričom da se malo strpim, da prestanem srati svašta, da ću doći na red. Gomila gluposti. 

Takva kakva je, Hrvatska je ipak izborila kvalifikacije za Igre u Parizu ovog ljeta. Turnir počinje za mjesec i pol dana. Što mislite hoće li Savez smijeniti Perkovca i onda u kratkom roku tražiti izbornika ili će ga pustiti da odradi posao do kraja?

Ostavit će ga, baš zato da ga smijene i postave Vujovića. Ako je dosad i postojala neka veza između Perkovca i igrača, nakon zadnjih njegovih izjava o tome da skandinavski igrači u slobodno vrijeme treniraju, a naši ljenčare, ta su spone popucale. Te su izjave bedastoće.

Čak i ako smatraš to, kao izbornik i trener takvo nešto ne smiješ javno reći. S druge strane, naši su igrači fizički spremni. Liga nam možda nije bogzna kakva, ali imamo Zagreb i Nexe koji su ozbiljni klubovi u kojima se ozbiljno radi. A takve stvari priča trener, koji dan prije utakmice s Austrijom igrače vodi na misu.

Nemam ništa protiv vjere, crkve, ali ako ljudi vjeruju, neka se mole u sobi, a ti dan prije utakmice izgubiš minimalno tri sata. Dok dođeš do crkve, pa misa, pa slikavanje... I onda se čudimo zašto smo imali toliko bolesnih igrača. Zima je, puno je virusa, ljudi su bolesni, a Perkovac vodi igrače među hrpu ljudi i svi se hoće slikati, svi se žele družiti. O čemu mi tu pričamo?

Imaš slobodan dan i umjesto da radiš na taktici i uigravanju, a na dan utakmice odradiš aktivaciju u hotelu tek toliko da se igrači bespotrebno ne umaraju, ti dan uoči možda i najvažnije utakmice turnira igrače vodiš u crkvu. I onda on priča o nekom virusu i bolesnim igračima. Mislim da će Perkovca pustiti da odradi još taj turnir da kiksa i tamo i da ga maknu.

Ako se slučajno i plasira na Igre, sugerirat će mu da sam da ostavku. Moguće je čak i da ga puste u Pariz i da žrtvuju Igre jer s ovakvom igrom mi tamo ne možemo ništa. Tada će reći da su probali sve, da smo potrošili sve naše trenere i da je vrijeme za stranca. Ne bih se čudio da i odrade neke pro forme razgovore s nekim stranim trenerima koji navodno neće moći i onda nema više prepreke za Vujovića.

Vujović je više puta u razgovoru za Index rekao kako ne vjeruje da će ikad dobiti šansu voditi Hrvatsku zbog toga što je Crnogorac.

Kad pričam o njemu, ne gledam na to je li Crnogorac jer je on u Crnoj Gori Crnogorac, u Srbiji je Srbin, u Bosni Bosanac, a u Hrvatskoj Hrvat. O Vujoviću govorim isključivo prema njegovom stručnom znanju. Meni se čini da je sve ovo planirano da se njemu otvori put. E sad, ne znam, možda sam u krivu, ali meni je to logično.

Mogu li ja vama postaviti jedno pitanje? Jeste li vidjeli nekog našeg igrača, bivšeg, sadašnjeg, bivšeg i sadašnjeg trenera, da je toliko zastupljen u hrvatskim medijima kao Vujović? Niste, jer taj ne postoji. Nemojmo se lagati, stalno ga se forsira, postoje i botovi koji za njega pišu pozitivne komentare... Međutim, po meni je i Vujović bolji izbor od Perkovca.