TRAKOŠĆAN, jedan od najpoznatijih i najuređenijih hrvatskih dvoraca-muzeja, izgubio je još 2021. godine svoj prepoznatljivi bajkoviti krajolik. Iako razglednice i fotografije Trakošćana na turističkim web stranicama i u školskim udžbenicima prikazuju nekadašnji dvorac grofova Drašković kao dotjeranu građevinu koja se nalazi na brežuljku iznad jezera, danas se on nalazi tek iznad blatnjave tratine na kojoj se nalazi mehanizacija namijenjena čišćenju mulja nataloženog ispod nekadašnje slikovite vodene površine.

Odgovornost za nestanak legendarnog trakošćanskog jezera, čija je obala duga oko pet kilometara, leži na javnom poduzeću Hrvatske vode koje su ga izgubile u višegodišnjim pokušajima da ga jednostavnim građevinskim radovima očiste.

Kako je nestalo jezero?

Hrvatske vode dobile su na upravljanje jezero smješteno ispod dvorca Trakošćan 1995. godine, a prije toga bilo je dio muzejskog kompleksa. U tom javnom poduzeću tek su 2021. godine odlučili isprazniti jezero i očistiti ga od mulja, koji mu je smanjio dubinu na svega jedan metar. Iz jezera su do tada nestale brojne biljne vrste, poput lopoča, te je procijenjeno kako je vrijeme da se ono uredi.

Nakon dvije i pol godine i troška od najmanje dva i pol milijuna eura, jezera još nema, a ne može se ni sa sigurnošću reći kada će se dvorac Trakošćan vratiti u svoj prepoznatljivi krajobraz. 

Zanimljivo je kako su nekadašnji vlasnici, feudalci Draškovići, jezero čistili svake godine ili svake dvije, uz pomoć tački i lopata, dok izvođačima s bagerima i mehanizacijom koje je angažiralo javno poduzeće Hrvatske vode za to treba više godina. U muzeju Dvor Trakošćan kažu da nadležnost i odgovornost nad nestalim jezerom leži na Hrvatskim vodama.

"Svim poslovima oko uređenja trakošćanskog jezera upravljaju Hrvatske vode, koje su nadležne za brigu oko jezera i Dvor Trakošćan nema nikakve ingerencije po tom pitanju. Iznimno nam je stalo da se jezero očisti, vrati voda i saniraju sve nastale štete na stazama i okolnim padinama vezane uz klizišta prouzročena praznim jezerom jer već duže vrijeme izostaje bočni potisak. Za sve upite oko jezera obratite se, molim, Hrvatskim vodama, čijom podružnicom upravlja direktor Milan Rezo", izjavila je za Index dr. sc. Goranka Horjan, ravnateljica muzeja koji će ove godine obilježiti sedamdesetogodišnjicu rada.

Iz Hrvatskih voda šute

U Hrvatskim vodama nisu pokazali entuzijazam da javnosti objasne kada će Trakošćanu vratiti jezero i koliko će to na kraju koštati porezne obveznike. Spomenuti dr. Milan Rezo, direktor Vodnog gospodarstva gornja Drava i Mura, nije se odvažio na izjavu Indexu.

Inače, Milan Rezo, utjecajni HDZ-ovac koji je pet godina bio pomoćnik ministra graditeljstva - a imao je i šansu zamijeniti uhićenog ministra Darka Horvata 2022. godine - u nekoliko navrata je medijima objašnjavao probleme s jezerom Trakošćan, nastale u vrijeme njegova prethodnika Danijela Bunića, kojeg je zamijenio u ljeto 2023. godine.  

HDZ-ov stručnjak za geodetske poslove, sanacije klizišta i modeliranje terena objašnjavao je kako je potrebno "sto suhih dana" da bi posao s jezerom bio dovršen, da nema sumnje da će promijenjeni izvođač radova to obaviti te da nije nemoguće da se to učini do kraja 2023. godine. Rezo je javno upozoravao da bi to mogla postati i tema u predizbornom nadmudrivanju. 

Možda su skorašnji izbori doista razlog da HDZ-ov direktor Hrvatskih voda Milan Rezo izbjegava medije jer mu je nezgodno da ga javnost povezuje s trakošćanskom muljažom, ali javnost će se i dalje pitati - što je s jezerom u podnožju trakošćanskog dvorca?

Radovi počeli u rujnu 2023. Stali u listopadu

Neslužbene informacije o stanju radova dobili smo od tvrtke Hidroing, koja je preuzela posao od prethodnog poduzeća koje nije uspjelo odmuljiti jezero. Ukratko, novi izvođač radova uspio je u prvih nekoliko mjeseci radova jezersku površinu tek pokositi i ukloniti šikaru izraslu umjesto lopoča.

U Hidroingu kažu da su s radovima započeli u rujnu 2023. godine te da su prestali 25. listopada, dolaskom lošeg i kišovitog vremena. Najprije su morali sanirati radilište - svjedoci iz obližnjeg muzeja potvrđuju da su kosili travu i krčili šikaru izraslu na jezerskom dnu - a zatim su počeli s iskopavanjem mulja.

"Pripremili smo deponij i puteve, a u odvozu mulja nas je spriječilo loše vrijeme. Da smo počeli u svibnju ili lipnju, bili bismo gotovi. Sada ne znamo kada ćemo nastaviti - ako se tlo smrzne, možemo nastaviti s poslom. Kopat ćemo na dubinu od dva do dva i pol metra, kako je predviđeno projektom", kažu u Hidroingu.

Izvođači radova kažu da će oni završiti radove što je prije moguće, ali teško je reći hoće li se voda u jezero, veličine 17-18 hektara, vratiti u proljeće, ljeto ili tek na jesen 2024. godine. U idealnim uvjetima jezero se može napuniti za jedan dan, ali nitko ne zna kada će on osvanuti.

Gubitak jezera ipak nije otjerao turiste i posjetitelje iz Trakošćana i okolice. "Broj turista na području cijele Varaždinske županije, kao i na području Turističke zajednice Općine Bednja - Trakošćan kontinuirano raste od 2021. godine", rekao je Indexu Goran Mališ, direktor Turističke zajednice Varaždinske županije.

Ipak, i turistički radnici očekuju da se Trakošćanu vrati prijašnji izgled. "Nadamo se da će radovi na uređenju jezera biti što prije završeni, kako bi ovaj biser Hrvatskog zagorja ponovno zablistao u svojoj punoj ljepoti", kaže za Index Ljubica Dubovečak iz Turističke zajednice obližnje Lepoglave.

Propali radovi od 2.5 milijuna eura

Cijela priča o trakošćanskom jezeru amblematski je primjer nesposobnosti javnih poduzeća, načina njihova poslovanja i loše suradnje s privatnim poduzetnicima. U travnju 2021. godine potpisan je ugovor između Hrvatskih voda i tvrtke Bagerkop Roberto o odmuljavanju i čišćenju jezera Trakošćan. Ispuštanje vode, preseljenja riba u okolne ribnjake i čišćenje trebali su biti gotovi u roku od godine dana.

Početak radova donio je prve probleme. Tvrtka Bagerkop Roberto požalila se da dno jezera nije dovoljno prosušeno, pa su izgrađeni kamenom nasipani putovi kako bageri i kamioni ne bi tonuli u blato. To je poskupjelo radove s dva na dva i pol milijuna eura. Ipak, radovi su i dalje kasnili, ali su Hrvatske vode tek u srpnju 2023. godine jednostrano raskinule ugovor s tvrtkom vlasnika Borisa Rauša i naplatile bankovnu garanciju od 201 tisuće eura. Dakle, ugovor je raskinut petnaest mjeseci nakon roka u kojem je posao trebao biti gotov, u travnju 2022. godine.

Tvrtka nestala

Toliko dugo kašnjenje nije spriječilo tvrtku Bagerkop Borisa Rauša da posegne za pravom zadržavanja te da odbije predati gradilište Hrvatskim vodama. Nakon što su nestali s radilišta, mjesec dana su blokirali pristup mehanizacijom ostavljenom na pristupnim putovima prošlog ljeta, pa je novi izvođač radova Hidroing, tvrtka koja redovito poslovno surađuje s Hrvatskim vodama, trebao čekati da nastavi započete radove.

Prema dostupnim podacima, u prve dvije godine iskopano je 36 tisuća kubika mulja, od postojećih 238 tisuća. Očekuje se i da tvrtka koja je "izgubila posao" pokrene i sudski postupak.

Hidroing posao nije dobio na javnom natječaju koji je bio raspisan. Na njega se javila samo jedna tvrtka, koja je ponudila da će posao obaviti za više od sedam milijuna eura. Varaždinski Hidroing ima sporazum s Hrvatskim vodama za radove na slivu rijeka Plitvice i Bednja, u koji spada i jezero Trakošćan, pa su dobili i dodatan zadatak - vratiti Trakošćanskom jezeru njegov prvobitni izgled.

Stručnjaci su procijenili da bi se s dna jezera u idealnim uvjetima - za suhog vremena - moglo vaditi oko dvije tisuće tona dnevno. Ako su točne procjene da je ostalo oko 200 tisuća tona sedimenta, muljaža oko Trakošćana mogla bi doista završiti za stotinu suhih dana, dakle u ljeto ili jesen ove godine, više od tri godine nakon ugovaranja i početka radova.

Ako u tom poslu ne uspije, politički imenovano rukovodstvo Hrvatskih voda, kojem trebaju godine da organizira provedbu čišćenja jednog od najpoznatijih i najposjećenijih jezera u državi, možda bi nadležnost trebalo prepustiti Hrvatskim šumama. U tri godine na mjestu jezera već bi izrasla lijepa šumica - dok bi se razglednice Trakošćana ponovno naslikale.