NAPAD na skupinu maloljetnika u Vukovaru koji su počinili pripadnici navijačke skupine Bad Blue Boys ne može se sagledati kao izolirani incident ili uobičajena ulična tučnjava, kažu u razgovoru za Index sociolozi i poznavatelji navijačkih skupina.

Riječ je o brutalnom napadu na maloljetnike za koje su huligani mislili da su pripadnici srpske manjine, što po ocjeni stručnjaka nikako ne pripada u uobičajene navijačke rituale, nego u šovinistički obračun.

Politizacija navijačkih skupina vidljiva iz ovog napada je očita, kao i nesposobnost državnih tijela da se suprotstavi huliganskim skupinama navijača koje očito stvaraju sve veće probleme izvan nogometnih terena i u zemlji i u inozemstvu.

"Nema ni jedan razlog za ovo pravdati"

"Ovo što se dogodilo u Vukovaru nema veze s nogometom, manja skupina navijača osjetila je potrebu da se obračuna s djecom jer su krivog religijskog ili etničkog porijekla. Niti jedan razlog da su to učinili nema opravdanja", kaže za Index dr. Krešimir Krolo, sociolog sa Sveučilišta u Zadru, i nastavlja: "Tu se ne radi o okidaču koji ima veze s nogometom i navijanjem, povod je bio razgovor na ekavici, iako su se spominjale i Delije.

U tome vidimo i kako je dio nasilnih navijača iz Grčke napravio još teži incident, što nema veze s navijačkom kulturom. Oni koji se smatraju ultrasima idu u dogovorene sukobe i ne može se nasrtati na djecu koja s tom pričom nemaju nikakve veze."

"Navijače, ponajprije, treba poznavati. Jednom su to naši dečki, a drugi put huligani i nasilnici jer ih tako prikazuje politika koja manipulira njima i koristi ih za svoje svrhe. S druge strane, navijači manipuliraju politikom. Ključno je da su u ovom sukobu sudjelovali neki koji su bili u Grčkoj.

Oni moraju provesti svoj ritual, a kako sada imaju zabranu i nemogućnost da ga provedu na utakmicama, provode ga u drugim situacijama i na raznim lokacijama", objašnjava dr. Dražen Lalić, sociolog sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti i autor brojnih stručnih radova o navijačkim skupinama.

"Oni moraju provesti svoj ritual nasilja"

Lalić vukovarske nasilnike definira ovako: "To su ljudi iz vodstva BBB-a, koji su ritual nasilja do sada provodili na dogovorenim susretima s vodstvima drugih navijačkih skupina na stajalištima autoputova i drugim mjestima. Oni moraju provesti svoj ritual nasilja.

Važna je motivacijska osnova njihovog nasilja. Tuku li se Torcida i Armada ili Dalmatinci i Primorci, ili su motivirani međuetničkim mržnjama i političkim ekstremizmom. Zaboravlja se da je u Grčku otišla jedna vojna formacija, četa ili satnija BBB-ovaca da se potuku s navijačima AEK-a koji su radikalno lijevog usmjerenja. Oni su anarhisti i komunisti, a BBB se tukao zajedno s ekstremnim desničarima, navijačima Panatinaikosa, protiv, znači, "crvenih".

Ogromna je razlika u tome, jer kad se potuku na osnovu klupskih rivalstava, nitko neće poginuti. Ako se potuku zbog politike, bit će mrtvih jer nastavljaju tradicije bojovnika iz prošlih radova", smatra Dražen Lalić.

Na politizaciju upozorava i dr. Krešimir Krolo.

"Navijačke skupine dogovorile su se da u dogovorenim obračunima, njihovim ritualima, neće koristiti noževe i oružje, što je dobro iako zvuči cinično. Dogovor je da obične građane, prolaznike, ne napadaju. To znači da događaj u Vukovaru treba odrediti i kazniti kao teško kazneno djelo", kaže Krolo i dodaje:

"Plašim se političke instrumentalizacije navijačkih skupina te da pojedine političke stranke gledaju na navijače kao one koje mogu radikalizirati. Ako političari radikaliziraju navijače, onda dobivamo batinaše u službi stranaka ili režima, što vidimo na primjerima iz Srbije."

Zanimljivo razmišlja i magistar socijalne ekologije Marin Perković: "Ovo što se sada dogodilo može se uspoređivati s onim ranijim nasiljima oko nogometnih stadiona. U Vukovaru su žrtve bila djeca, jer kad nemaju jače protivnike, tuku slabije. To su inačice jedne te iste priče. A reflektor javnosti sada ima interes da osvijetli djecu – i to još u Vukovaru. Sada je interes da se to prikaže kao sukob Hrvata i Srba, svaki sukob može se tumačiti na svoj način. Samo podgrijavamo "dnevne juhice" i nakon tri dana odlazi u zaborav. To pamte samo oni koje to zanima."

Lalić: Pukim slučajem dosad nije bilo mrtvih

Brojke ekstremnih navijača nisu, za sada, dramatične, kažu sociolozi. Ali ima ih dovoljno za ozbiljno ugrožavanje javnog reda i krvoproliće na ulicama.

"Mislim da se pukim slučajem nije dogodilo da bude mrtvih u obračunima koje vode jezgre navijačkih skupina. Radi se o oko tisuću ljudi u BBB-u i Torcidi te oko 500 ljudi u Kohorti i Armadi. Nisu svi desno orijentirani, recimo navijači Velike Gorice su pravo ekumeni, ali oni su papaline, sitne ribe. No, kad se te skupine tuku zbog politike, ustaša, partizana, Domovinskog rata – onda to treba jako zabrinuti javnost", drži dr. Dražen Lalić.

"Mi smo taoci ovakve situacije. Nasilnici navijači pozivaju se na tradicije Domovinskog rata – na koje to, pa mi smo branili svoje i s nama su bili i Srbi i drugi. Mi nismo branili politički i nacionalno ekstremnu Hrvatsku, nego demokratsku i otvorenu.

U borbi za bolju prošlost čini se da vlast zatvara oči protiv tih događaja i podložnosti agresivnim šovinistima. Oni koji viču ZDS – poput Joea Šimunića prije nekoliko godina - i ustaška Hrvatska nisu moja Hrvatska, a vlast se pravi da to ne vidi", napominje Lalić.

"Manji dio navijača je nasilan"

Indexovi sugovornici ističu kako je manji dio pripadnika navijačkih skupina nasilan, ali su oni najvidljiviji u javnosti nastojeći većini nametnuti svoja stajališta.

"Danas je važnije biti oko stadiona nego na stadionu. Ljudi se izlažu snimanjima, registracijama i raznim tretmanima da bi bili tamo. To više nije priča o navijačima, nego o ovcama, o cijelim stadima koje treba kanalizirati na neki način. To se u sociologiji zove gregarizam, a oni koji idu na stadion su rulja, navijači, divljaci, kvazinavijači – koji obožavaju neke nogometaše ili klubove – ili su pak pastva crkvena koje njihov pastir vodi jer "Hajduk živi vječno" a "Žuja je zakon", smatra sociolog Marin Perković.

Sociolozi i poznavatelji prilika u navijačkim skupinama kažu kako je vlada (ni)malo učinila po pitanju prevencije navijačkog nasilja. Upozoravaju kako je Zakon o sportu donio represivne mjere prema navijačima, a ta represija izaziva njihov otpor, dok se na prevenciju nasilja zaboravilo.

"Država taj problem ne poznaje. Kad su radili Zakon o sportu, nisu pozvali niti jednog stručnjaka za sociologiju sporta i navijače iako u tome imamo jaku tradiciju. Ako ništa drugo, imaju dr. Furija Radina koji je stručnjak za navijačke skupine", govori za Index Dražen Lalić i dodaje:

"Napravili su zakon koji je jako represivan. Zasnovan je na iščašenoj javnoj politici koja se zasniva na represiji i gdje nema prevencije unatoč velikim resursima koje imaju. Treba ući u obrazovni sustav, u tehničke škole – i tamo će dospjeti do navijača. I do nasilnih navijača, jer većina navijača nije nasilna. Andrej Plenković i njegovi patuljci, takva je većina ministara, sve znaju – o navijačima, migrantima, Agrokoru, plinu, o svemu – i zato se događaju nevolje i opet će se događati.

Treba s ljudima razgovarati prije nego što se desi nešto što izaziva represiju. Ne ide se u epicentar nasilja, nego se samo liječe posljedice. Kao što se ne prave ni druge reforme, tako se ne provode ni ove vezane uz navijačko nasilje i drugo nasilje među mladima. U ovoj zemlji ne provodi se nikakva javna politika prema mladima, kod nas su oni u medijima kad se dečki potuku i cure odu na koncert Aleksandre Prijović. A rasprave o njihovoj budućnosti nema, jer nemaju ni budućnost u ovoj zemlji."

"Nehumano se tretira gostujuće navijače na domaćim utakmicama"

S time se slaže i zadarski sociolog dr. Krešimir Krolo: "Nema tu neke politike ili su one pogrešno usmjerene prema navijačkim skupinama koje prate utakmice nacionalne lige.

Njih se tretira krajnje nehumano, posebno kad govorimo o navijačima koji idu na gostujuće utakmice. A kad se dogodi nasilje u inozemstvu, reagira se potpuno drugačije i iznosi se kontradiktoran stav prema navijačkom nasilju. U kontekstu Grčke može se uputiti čitav niz prigovora, ali to se ne smije tretirati kao uobičajeni obrazac navijačke priče. To su teška kaznena djela i tako ih zakonski treba tretirati."

Drugim riječima, dok vlada vodi politiku čvrste ruke na domaćim stadionima i oko njih – te populistički spašava nasilnike koji divljaju po inozemstvu, prije Atene pamtimo scene iz Praga i drugih europskih gradova – pomaka neće biti. Nasilje će se iz kruga fanatičnih navijača i njihovih ritualnih obračuna seliti na ulice gdje će, vidimo na recentnom primjeru iz Vukovara, stradavati nevini.