Ispovijest žene koja je imala moždani udar: "Kriva sam sama. Nisam išla na kontrole"
SIJEČANJ je u Hrvatskoj već šestu godinu rezerviran za pripremu javnozdravstvene akcije Dan crvenih haljina, kojoj je cilj podizanje svijesti javnosti o specifičnostima, uzrocima i posljedicama moždanog udara u žena.
Tom smo prilikom razgovarali s 44-godišnjom Ivom Topličan iz Zagreba koja je prije tri mjeseca na radnom mjestu doživjela moždani udar. Ispričala nam je kako je to izgledalo, kako se nosila s dijagnozom, ali i iskreno priznala da je moždani udar doživjela zbog vlastitog nemara jer godinama nije kontrolirala visoki krvni tlak s kojim je znala imati problema.
Bio je to sasvim običan dan na poslu dok odjednom nije nastupila snažna glavobolja
“Krenula sam na posao kao i svakog dana i ništa, ali zaista ništa, nije upućivalo na to što će mi se kasnije dogoditi. Na poslu je bilo sve u redu i točno se sjećam da sam se spremala otići na pauzu kada me u jednom trenutku toliko strašno, kao nikada do sada, zaboljela glava. Mislila sam da nije ništa i da će brzo proći.
Bol je trajala oko dvije minute nakon čega sam dobila strašnu vrtoglavicu. Počelo me zabacivati unatrag i počelo mi se povraćati. Kolegica Stela Harastija je primijetila da nešto nije u redu i pitala me je li mi dobro. Kada sam rekla da mi se povraća, brzo mi je donijela kantu kako bih mogla povratiti u nju", priča nam Iva.
“Iz hitne su mi rekli da mogu doći tek za 45 minuta”
Iva nam priča nam kako u tom trenutku ništa nije mogla od vrtoglavice te da je “ispovraćala dušu”. Kaže da se u tom trenutku počela pitati je li možda u pitanju moždani udar. Njezini kolege su pozvali hitnu pomoć iz koje su rekli da mogu doći tek za 45 minuta.
“Moj šef Davor Luk me odmah pitao želim li da zovemo hitnu, na što sam pristala. Nisam se nešto strašno bojala već me zabrinjavala vrtoglavica zbog koje nisam mogla stati na noge. Ostala sam sjediti na stolcu s kotačićima.
Iz hitne su rekli da mogu doći tek za 45 minuta što bi bilo kasno jer je u takvim trenucima svaka minuta bitna. Moja mama Jadranka je imala dva moždana udara, srećom bez posljedica, pa sam odmah prepoznala simptome.
Kolegica Petra je imala auto pa su moj šef i ona odlučili voziti me na hitnu u Heinzelovoj. Došao je i glavni šef i onda su me na toj stolici s kotačićima vozili kroz lift dolje u auto. Želim se ujedno zahvaliti firmi Transcom i njenim ljudima na sabranosti i razumijevanju te ljudskosti koju su pokazali u tim trenucima.
U međuvremenu je šef zvao moju mamu i ona se brzinom munje stvorila u hitnoj. Bilo mi je lakše čim sam joj čula glas. U međuvremenu mi je počela trnuti lijeva strana lica i nisam mogla dobro govoriti već sam frfljala. Kasnije mi je mama rekla da mi je svako oko gledalo na svoju stranu.
Od tamo su me nakon mjerenja tlaka koji je bio 250/150 sanitetskim vozilom otpremili u bolnicu Rebro na neurologiju. Sjećam se da mi je doktor Nikola Blažević rekao da u pitanju nije mala stvar te da ću zato neko vrijeme morati ostati u bolnici na promatranjima", govori nam Iva.
“Svi su mi pomogli, od obitelji do doktora koji su me vratili u život”
Iva nam priča da je cijelo vrijeme bila prisebna te da nije paničarila. Najviše ju je bilo strah tko će se brinuti za njezine ljubimce - tri kujice i mačku.
“Taj dan sam im, kao i svaki put do tada, na izlasku iz kuće rekla da se vraćam brzo, a na kraju me nije bilo više od mjesec dana. To mi je bilo nešto najgore na svijetu jer sam sama s njima. Na kraju se o njima brinula moja mama”, kaže.
Nakon moždanog udara Iva je neko vrijeme bila u šok-sobi. Priča nam da je osoblje na neurologiji prema njoj bilo krasno, da su doktori mahom bili mladi ljudi puni razumijevanja i stopostotno predani svom poslu.
“Sve pohvale svim doktorima, sestrama i ostalom osoblju koje tamo radi jer su me vratili u život. Dobivala sam infuziju, lijekove, a oni su se jako brinuli o meni. Kada mi je prestala vrtoglavica, ponadala sam se da ću kroz dva do tri dana ići kući, međutim doktor mi je rekao da ću morati ostati u bolnici minimalno tri tjedna te nakon toga otići na još tri tjedna na rehabilitaciju u Varaždinske toplice.
Svijet mi se srušio kada mi je to rekao, a sve zbog mojih ljubimaca. Mama više nije mogla brinuti o njima, bila je na izmaku snaga. Na svu sreću, dobra prijateljica Ana Adžija Kasanić, koja vodi hotel za pse Jarun, a koju poznaju moji psi jer s njom budu svake godine kada idem u Afriku, rekla se brinuti o njima. Zahvalna sam joj za cijeli život”, ispričala nam je Iva.
Oporavak još uvijek traje, a Iva se uskoro vraća na posao
Kroz smijeh priča da je cijela bolnica znala za problem sa psima te da je u početku odbijala ići u toplice jer se samo htjela vratiti njima znajući da će je oni najviše zaliječiti. Kaže da trajnih posljedica, na sreću, nema. U njenom je slučaju došlo do puknuća žile na moždanom deblu u dijelu koji je predodređen za vid.
“Drugi dan nakon moždanog udara vidjela sam dvostruku sliku pred očima, ali mi se vid nakon tri dana vratio u normalu. Doktor mi je rekao da je to normalno, da će se stradali očni živci s vremenom oporaviti i vratiti u normalu, ali da taj oporavak traje najduže. Tako je zaista i bilo.
Već sam četiri mjeseca na bolovanju, oporavljam se. S vremenom mi se vid popravio, a problem mi predstavlja jako brzo umaranje i slika pred očima koja ponekad kao da pleše. Znam imati osjećaj kao da sam se napila. U veljači se vraćam na posao”, kaže Iva.
“Moždani udar sam dobila zbog vlastitog nemara”
Ispričala nam je da je moždani udar dobila zbog visokog krvnog tlaka. “Nakon CT-a glave, magnetske resonance, ultrazvuka srca i bubrega ustanovljeno je da sam zdrava i da se ipak radilo o stresnom tlaku kako su mi i dijagnosticirali prije 15 godina. Doktori su mi također rekli da sam hipersenzibilna.
Ja sam pogriješila jer nisam ozbiljno shvaćala ranije upozorenja, a nisam redovito ni provjeravala krvni tlak. Zato je u međuvremenu lijek koji sam uzimala prestao djelovati. Moj moždani udar bio je posljedica vlastite gluposti i nemara.
Nakon ovoga što sam prošla, više nikada se neće dogoditi da prestanem uzimati terapiju i zanemarim redovito kontroliranje tlaka jer planiram živjeti do 103. godine”, kroz smijeh nam je ispričala Iva.
“Shvatila sam pouku svega”
U kampanji “Dan crvenih haljina” svake godine sudjeluju hrabre žene koje su preboljele moždani udar kako bi svojim pričama upozorile i osvijestile javnost o ovoj bolesti. One će na završnoj svečanosti 2. veljače nositi reviju crvenih kreacija hrvatskih dizajnera Boudoir, Matija Vuica, Lei Lou by Alex Dojčinović, A'marie, BiteMyStyle by Zoran Aragović i Axa moda. Jedna od njih bit će i Iva Topličan.
“Sretna sam što su me odabrali za program crvenih haljina jer smatram da je jako bitno podizati razinu svijesti o opasnostima od moždanog udara i redovitim kontrolama. Visoki krvni tlak može biti tihi ubojica.
Veselim se reviji posebice zato što sam po struci modni dizajner i kostimograf. Najviše se radujem haljini Zorana Aragovića koju ću s ponosom nositi. Kontakt s drugim curama koje su prošle isto što i ja mi je važan jer kroz razgovore s njima čovjek uvidi da nije sam.
Strah je uvijek prisutan i ja se bojim da će mi se bolest vratiti. U međuvremenu sam se vratila meditaciji i pokušavam što više smanjiti stres u životu. Sada je sve pod kontrolom i tako će i ostati do kraja života. Ja sam svoju pouku shvatila i nastojim živjeti sretno, ne obazirati se na loše stvari. Živjeti treba punim plućima”, kazala nam je Iva.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati