NAVRŠAVA se 40 godina od početka Olimpijskih igara u Sarajevu.

8. veljače 1984. godine u Sarajevu su započele zimske Olimpijske igre. Zima u Sarajevu 1984. godine bila je suha i blaga, a mnogi su strahovali da će igre propasti. Sarajlije su tri godine pripremali sve da bi Olimpijske igre u njihovom gradu bile na razini zadatka, a dugoočekivani snijeg počeo je padati na sam dan otvaranja.

Nedostatak snijega zabrinuo je strane novinare, a postoji anegdota da je poznati sarajevski glazbeni urednik, pokojni Husein Vladović, dan prije početka Olimpijskih igara stranim novinarima rekao da postave sve za snimanje i da će prve utrke biti održane jer će snijeg pasti.

Oni su ga poslušali, a snijeg je doista pao. Sutradan su Vladovića pitali kako je znao da će pasti toliko snijega pred otvaranje, a on im je na engleskom rekao: "We (will) do our best, Allah (will) do the rest." Ta rečenica postala je jedna od krilatica među novinarima, a Vladović "onaj koji će sve riješiti".

Nezaboravni Vučko

Olimpijske igre u Sarajevu građani su pripremali sami, a za maskotu Igara izabran je nezaboravni Vučko. 

Prijedlog za maskotu dao je slovenski slikar Jože Trobec, a Vučko je odabran putem najvećih jugoslavenskih novina i časopisa među 836 prijedloga umjetnika s područja bivše Jugoslavije.

Prema navodima Međunarodnog olimpijskog odbora, maskota Vučko (deminutiv od vuk), na neki je način pomogla da se vuk, koji se na području bivše Jugoslavije smatrao opasnom i krvoločnom životinjom, na neki način zavoli.

Čola Vučku posudio glas

Vučko je oko vrata imao crveni šal, a na ramenu je nosio par crvenih skija. Vučku je u reklamnim spotovima i prezentacijama glas posudio Zdravko Čolić.

"To mi je jedna od najljepših uspomena. Kada je počela Olimpijada, kompozitor Nikola Borota me nazvao i rekao da treba nekoga tko će posuditi glas špici, kada maskota Vučko skija po planinama", pričao je prije nekoliko godina Zdravko Čolić u jednom intervjuu.

Čola je rekao da je pjesma nastala spontano, jer nisu imali pojma što bi to Vučko mogao pjevati dok skija.

"Uzeo sam gitaru, prebirao po akordima i onda je Borota rekao:'Pa što bi drugo mogao pjevati nego 'Saaaraaajevooo, Saaaraaajevooo' i da malo vuče na sevdalinku'", pričao je Čolić i prisjetio se kako su turisti tih dana tražili pjevača koji je posudio glas Vučku da se slikaju s njim.

"Bio sam u jednom hotelu nakon što su Olimpijske igre završile, a moj menadžer je došao i rekao da su ispred neki turisti koji ne žele napustiti Sarajevo dok se ne uslikaju s pjevačem koji je Vučku dao glas", kazao je Zdravko Čolić.

Danas, 40 godina kasnije, Vučko je prepoznatljiv suvenir Sarajeva. Maskote Vučka redovito se viđaju na skijalištima oko Sarajeva, a rijetko koji turist iz grada ode bez privjeska s likom omiljenog vuka. 

Tijekom godina Vučko je pomalo promijenio izgled, a plišana verzija mnogima je ostala simbol djetinjstva i doba kada je Sarajevo bilo dio svijeta.