NEŠTO manje od dvije godine od brutalne agresije na punopravnu članicu UN-a, suverenu i međunarodno priznatu državu, ruski stavovi o ratu u Ukrajini odnosno ruska sfera utjecaja raste proporcionalno rastu aktivnosti njihove propagande mašine te jačanju diplomatskih napora u promoviranju vlastite politike.

Zapadne sile se za sada ne uspijevaju suprotstaviti narativima Kremlja na globalnoj razini. Mada su mišljenja analitičara oko rezultata aktivnosti dvije strane podijeljena, čini se da je u prvoj fazi ovog rata predsjednik Vladimir Putin ipak odnio pobjedu. 

Prema izvješću renomiranog Economist Intelligence Unita (EUI) - odjela za istraživanje i analizu koji djeluje kao sustavni dio grupe Economist sa sjedištem u Londonu te uredima u New Yorku, Hong Kongu i Dubaiju - pokazalo se da je neto potpora Rusiji porasla u godini dana nakon totalne invazije na Ukrajinu. Usporedno Kremlj ne samo da ne posustaje nego i pojačava diplomatsku ofenzivu kojom pod svaku cijenu na svoju stranu želi pridobiti neutralne ili geopolitički nesvrstane zemlje.

Uzimajući u obzir različite parametre, prije svega provedbu sankcija uvedenih Rusiji zbog invazije Ukrajine, obrasce glasanja u UN-u, domaće političke trendove i službene izjave iz gospodarskih, političkih, vojnih i povijesnih krugova, EIU je primijetio značajan porast u broju zemalja koje sada naginju Rusiji, i to s 29 tijekom 2022. godine na 35 u 2023. godini.

Proruski orijentirane zemlje

Kina je i dalje najznačajnija zemlja u kategoriji proruski orijentiranih zemalja, ali postoje i druge zemlje (osobito Republika Južna Afrika, Mali i Burkina Faso), koje su također prešle u ovu skupinu. Skupina čini značajnih 33 posto svjetske populacije te zajedno s neutralnim zemljama daje zbroj od 64 posto svjetske populacije suprotnih stavova od kolektivnog Zapada o uzrocima tragedije u Ukrajini. U izvješću EIU-a dodaje se kako postoji zabrinjavajući i nezaustavljiv trend rastućeg utjecaja Rusije u Africi.

Kineski predsjednik Xi Jinping sastao se s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Moskvi u ožujku ove godine. U rijetko srdačnom susretu dvojica su čelnika obećala produbljivanje gospodarskih i vojnih veza. Također, Republika Južna Afrika je izazvala kontroverzu u veljači održavanjem zajedničkih vojnih vježbi s Rusijom i Kinom na godišnjicu invazije na Ukrajinu.

Južnoafrička ministrica vanjskih poslova Naledi Pandor naglasila je činjenicu da je "masivni transfer oružja sa Zapada u Ukrajinu promijenio poglede Pretorije u odnosu na geopolitičke prioritete" te pohvalila rastuće gospodarske, vojne i druge bilateralne relacije Republike Južne Afrike sa službenom Moskvom.

Neutralne zemlje

EIU posebno naglašava da je broj neutralnih zemalja porastao s 32 na 35, što sada predstavlja gotovo 31 posto svjetske populacije. Neke zemlje koje su prethodno podržavale Zapad, uključujući Kolumbiju, Tursku i Katar, prešle su u kategoriju neutralnih zemalja, jer njihove vlade žele izvući ekonomsku korist od suradnje s obje suprotstavljene strane. Međutim, Rusija i Kina u kontinuitetu podižu ulog u regrutiranju onih zemalja koje su nesvrstane i neutralne.

Zapadno orijentirane zemlje

Nasuprot gore spomenutim podacima, broj zemalja koje aktivno osuđuju Rusiju pao je sa 131 na 122. Blok predvođen SAD-om i Europskom unijom, uključujući zemlje "naklonjene Zapadu", predstavlja oko 36 posto globalne populacije i pokazao je snažnu razinu suradnje u sprovođenju sankcija, uz dosljednu vojnu i gospodarsku potporu Ukrajini.

Posebno upada u oči podatak da, uvjetno rečeno, "zapadni blok zemalja" predstavlja nešto oko 68 posto globalnog BDP-a, što ukazuje na sve veću neravnotežu i jaz između bogatih zapadnih gospodarstava i globalnog juga, neovisno o trenutnim razlikama uvjetovanim percepcijom dešavanja u Ukrajini.

Borba za zemlje u razvoju

Direktorica odjela za globalno predviđanje u EIU Agathe Demarais kaže da ruska propaganda u zemljama u razvoju djeluje izuzetno robusno, raspirujući ogorčenost protiv bivših kolonijalnih sila te plasirajući ideju da sankcije zapadnih zemalja potiču globalnu nesigurnost snabdijevanja hranom te energetsku nestabilnost, i to upravo ponajviše kod zemalja u razvoju.

Demarais je istaknula da globalni jug percipira osude Zapada u odnosu na Rusiju, kada se to tiče rata u Ukrajini, kao licemjerne s obzirom na povijest zapadnih vojnih intervencija po cijelom svijetu. Ovaj osjećaj Rusija nastoji valorizirati do krajnjih granica kako bi uspjela odvratiti pozornost od svojih postupaka na međunarodnoj političkoj sceni, koji su bez dvojbe u međunarodno-pravnom smislu nezakoniti.

Mnogi u razvijenim zapadnim zemljama vide ideju da je ruska država, onako kako je danas koncipirana, atraktivna i poželjna za neke na globalnom jugu kao lišenu svake logike. To ne predstavlja ništa drugo do kratkovidnu politiku neiskusnih zapadnih birokrata ili analitičara bez potrebnog znanja, koji nastavljaju po inerciji iz 90-ih podcjenjivati snagu ruske propagandne mašinerije čiji je glavni zadatak pokušaj pozicioniranja Rusije kao zemlje "bez krvi na rukama" za razliku od Zapada.

Zapravo, Rusija i Kina pokušavaju se predstaviti zemljama u razvoju kao alternativa Zapadu, ekonomski i vojni partneri koji buduće saveznike neće "gnjaviti" niti bilateralne odnose opterećivati "nekakvim nevažnim pitanjima" oko, na primjer, demokracije ili ljudskih prava.

Slučaj Indije

Najveće gospodarsko i naseljeno središte koje još uvijek spada pod EIU-ovu "neutralnu" oznaku bila je Indija. Moskva međutim tvrdi da su odnosi dvije zemlje više nego prijateljski te da se u 2023. godini izvoz nafte u Indiju povećao za 22 puta u odnosu na prošlu godinu. Iako je na ovogodišnjem geopolitičkom forumu Raisina Dialogue u New Delhiju ruski ministar vanjskih poslova bio ismijan od publike kada je sugerirao da su Ukrajinci pokrenuli rat protiv Rusije, ipak je dobio veliku podršku i pljesak za osudu zapadnog licemjerja i dvostrukih standarda dok je govorio o invaziji na Irak pod vodstvom SAD-a te drugim neoimperijalističkim "prijestupima" zapadnih administracija. Dakle, nema dvojbe da su indijski pogledi na rat u Ukrajini bitno drugačiji od pogleda u SAD-u ili EU. 

Naime, u zoni američko-europskog promišljanja o ratu u Ukrajini, sukobu demokracije i autokracije, kako to voli reći predsjednik Biden, promatrač dobiva jasnu, determiniranu sliku koja se nije bitnije mijenjala od početka invazije. Taj isti promatrač će, međutim, dobiti potpuno drugu predstavu o dešavanjima na istoku Europe ako razgovara i sluša ljude koji ne pripadaju euroatlantskom krugu, kakva je na primjer situacija s Indijom.

Iz prethodnog se može zaključiti da Zapad nije uspio ni Indiji nametnuti svoj narativ te da je sukob u Ukrajini za Indijce zapravo u velikoj mjeri samo jedan regionalni problem, a ne dio šireg geopolitičkog preslagivanja. 

Na tragu prethodno rečenog, indijski promatrači idu korak dalje i kažu da je ukrajinski rat zapravo specifična vrsta regionalnog sukoba koji Sjedinjene Države i Europska unija, a posebice Sjedinjene Države, žele učiniti globalnim kako bi oslabili Rusiju u kontinuiranoj konkurentskoj borbi te pokazali snagu globalnih sankcija svim drugim državama koje se ne žele uklopiti u njihovu verziju "svjetskog poretka".

Sukladno tome, većina zemalja u razvoju ne želi se naći u poziciji u kojoj podržavaju Ukrajinu samo zbog zahtjeva SAD-a i EU iako su mnoge od njih koje čine globalni jug zapravo glasale za rezoluciju UN-a, osuđujući rusku agresiju.

Je li sve zasluga ruske propagandne kampanje

Naravno, promatrači smatraju da je pojednostavljivanje problema odnosno pripisivanje širenja ruskog utjecaja u svijetu isključivo učinkovitost djelovanja ruske propagandne mašine i kampanje dezinformiranja pretjerano osciliranje u drugu krajnost od pozicije da Rusija ne može biti privlačna za bilo koga u bilo kom pogledu. Time se sada podcjenjuju važnost, djelovanje i osobni interesi dotičnih zemalja.

Jer ako neka zemlja odluči prihvatiti uvoz ruske nafte ili plina ili ima proruski sentiment stanovništva, ta činjenica sama po sebi ne mora značiti da je riječ jedino o pozitivnim rezultatima kreatora ruske vanjsko-sigurnosne politike. Zapravo stvari su mnogo složenije.

Prije svega, na Sjedinjene Države i Europsku uniju globalni jug odavno više ne gleda kao na dobronamjerne hegemonijske sile koje žele pomoći u napretku i boljitku njihovih društava i političkih sustava. Naprotiv. Za razliku od Zapada, kako sam već gore istaknuo, Rusija na spomenute zemlje gleda kao na stvarne prilike za suradnju, u prvom redu vojno-tehnološku, ali i gospodarstvenu, trgovinsku i financijsku.

Ako se tome doda i proruski sentiment, koji nesporno postoji kod velikog broja dotičnih zemalja, uspjeh ruske diplomacije, propagandne mašine ili kampanje dezinformiranja, nazovite to kako god hoćete, u odnosu na pojašnjavanje razloga rata u Ukrajini postaje apsolutno logičan i razumljiv.

I ne radi se samo o uspjehu u spomenutom propagandnom ratu. Ovdje je prije svega riječ o pozitivnim rezultatima u širenju vlastitih vrijednosti i svjetonazora na globalnoj razini, što će bez dvojbe umnogome determinirati razvitak međunarodnih odnosa u budućnosti.