IAKO su brojna istraživanja pokazala da kvaliteta roditeljstva ne ovisi o seksualnoj orijentaciji roditelja, uvriježena je predrasuda i zabrinutost da gej parovi teško mogu biti jednako dobri roditelji kao hetero parovi. Smatra se da u takvim obiteljima djeca imaju kombiniranu brigu i ljubav žene i muškarca, odnosno majke i oca, te usto nisu izložena diskriminaciji okoline.

Međutim, jedno novo istraživanje, provedeno u europskim zemljama, pokazalo je da to u mnogo čemu nije točno, naprotiv.

Brojne studije potvrđuju da su gej roditelji jednako dobri ili čak bolji

Za početak treba istaknuti da su brojna ranija istraživanja koja su uspoređivala roditeljstvo gej i heteroseksualnih roditelja pokazala da nema značajne razlike u učinkovitosti roditeljstva ili dobrobiti djece koja bi ovisila o seksualnoj orijentaciji roditelja. Takav zaključak potvrdila je i Američka psihološka udruga. 

Naivno je očekivati da kvalitetu roditeljstva određuje samo seksualna orijentacija

Prof. dr. sc. Gordana Keresteš s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, nositeljica kolegija Psihologija djetinjstva i adolescencije te Psihologija roditeljstva, kaže da je naivno očekivati da bi samo jedan faktor, u ovom slučaju roditeljeva seksualna orijentacija, mogao imati bitnu ulogu u određivanju kvalitete roditeljstva, ako razumijemo koliko je roditeljstvo kompleksno i uvjetovano velikim brojem faktora.

"Kvaliteta odnosa između roditelja i djeteta ovisi o složenoj interakciji karakteristika roditelja, karakteristika djeteta i karakteristika konteksta u kojem roditelj i dijete ostvaruju svoj odnos. Pri tome najsnažnije utjecaje imaju osobine ličnosti i psihičko zdravlje roditelja te podrška partnera i drugih roditelju značajnih osoba, ali i podrška šireg društva. Seksualna orijentacija ne određuje kvalitetu roditeljstva, kao što je ne određuju ni druge roditeljeve seksualne preferencije", tumači Keresteš.

Istraživanja koja dolaze do suprotnih zaključaka

Ipak, postoje neka istraživanja koja sugeriraju da bi se djeca odgajana u istospolnim zajednicama mogla suočiti s većim emocionalnim, razvojnim i drugim poteškoćama od one koju su odgajali majke i očevi, posebno biološki roditelji u braku. Međutim, ona su često bila predmet kritika zbog metodoloških ograničenja.

Keresteš kaže da je za djetetov zdrav razvoj važno da roditelj prepoznaje i zadovoljava djetetove tjelesne i psihološke potrebe.

"Djetetu je važno da ga roditelj voli i da je emocionalno topao prema njemu, da mu pruža sigurnost, da mu postavlja granice i da ga usmjerava te da ga poštuje kao autonomno biće i uvažava njegovu jedinstvenost. Sve to jednako mogu pružiti homoseksualni i heteroseksualni roditelji", kaže naša znanstvenica.

Usporedbe s najboljim uzorcima

Jedna od zanimljivih stvari u novoj europskoj studiji sastoji se u tome što su u toj studiji heteroseksualni biološki roditelji uspoređeni s gej roditeljima djece koja su rođena uz pomoć surogat-majčinstva, dakle koja nisu bila posvojena. To je važno jer je takav uzorak obitelji sličniji heteroseksualnim obiteljima koje podižu vlastitu biološku djecu.

To nije ni prva ni jedina studija s takvim uzorcima, ali one su ipak rijetke.

Rezultati svih dosad provedenih studija dosljedno pokazuju da se djeca u gej obiteljima razvijaju slično kao i djeca odgajana u heteroseksualnim obiteljima, i to u različitim razvojnim domenama (npr. socioemocionalno funkcioniranje, rodno tipizirano ponašanje) (Miller et al., 2017.). Štoviše, neka istraživanja koja su ispitala kvalitetu roditeljstva kod homoseksualnih očeva putem surogat-majčinstva u usporedbi s lezbijskim majkama putem donorske oplodnje i heteroseksualnih roditelja putem potpomognute, odnosno in vitro oplodnje u Francuskoj, Nizozemskoj i Velikoj Britaniji, pokazala su da homoseksualni očevi pokazuju visoku osjetljivost i nisku nametljivost u interakciji sa svojom djecom (Ellis-Davies i sur., 2022.); veću jednakost u zadacima suroditeljstva (van van Rijn-van Gelderen i sur., 2020.); te veću kompetenciju, užitak, toplinu i uključenost (Rubio i sur., 2020.).

Gej roditelji su visoko motivirani; ne postaju roditelji slučajno

Keresteš kaže da rezultati istraživanja prema kojima homoseksualni roditelji, u usporedbi s heteroseksualnim roditeljima, pokazuju veću kvalitetu u nekim područjima roditeljstva zapravo nisu iznenađujući uzmemo li u obzir motivaciju za roditeljstvo homoseksualnih roditelja i put koji su prošli da bi postali roditelji.

"Homoseksualne osobe ne postaju roditelji slučajno i neplanirano. Njihova su djeca planirana i željena, što nije uvijek slučaj s tranzicijom u roditeljstvo heteroseksualnih osoba. Iako su putovi ostvarivanja roditeljstva homoseksualnih osoba različiti, u pravilu je riječ o vrlo visokoj motivaciji za roditeljstvo i pomno donesenoj odluci.

U većini slučajeva homoseksualne osobe koje namjeravaju ostvariti roditeljstvo prolaze i rigoroznu psihološku procjenu. Zbog svega toga su homoseksualni roditelji najčešće psihički zrele, stabilne i zdrave osobe koje su visokomotivirane za roditeljstvo, što se sve pozitivno odražava na kvalitetu njihovog odnosa s djetetom i na djetetov razvoj", tumači naša sugovornica.

Mogući socioekonomski utjecaji

Neki stručnjaci napominju da u obzir također treba uzeti mogućnost da će gej roditelji koji djecu dobivaju uz pomoć surogat-majčinstva biti boljeg socioekonomskog statusa nego prosječne heteroseksualne i gej obitelji, što im daje određenu prednost u roditeljskoj skrbi.

No to je nešto što generalno treba očekivati kada su u pitanju roditelji kojima je toliko stalo do roditeljstva da su spremni puno uložiti.

Djeca s genima jednog od partnera

Surogat-majčinstvo jedan je od najpoželjnijih načina kojima gej parovi mogu postati roditelji jer dijete može imati gene barem jednog roditelja, a gej par također ima utjecaja na razvoj djeteta od njegovog rođenja, što nije često slučaj s posvojenom djecom.

Danas se većina dogovora o surogat-majčinstvu oslanja na doniranu jajnu stanicu darivateljice koja se u laboratoriju in vitro oplođuje spermom jednog od očeva iz gej para. Tako nastali embrij liječnik usađuje u maternicu druge žene, koja nosi fetus do porođaja a da pritom nema genetske veze s djetetom.

Malo zemalja dopušta surogat-majčinstvo

Ovdje je važno napomenuti da vrlo malo europskih zemalja dopušta surogat-majčinstvo, osobito gejevima. U onima koje dopuštaju ono je regulirano kao altruistična usluga, tako da roditelji surogat-majci nadoknađuju samo troškove povezane s trudnoćom.

Neke zemlje, poput SAD-a, Ukrajine, Rusije, Gruzije i Irana, dozvoljavaju i komercijalno surogat-majčinstvo, što znači da žena koja nosi fetus do rođenja za tu uslugu može biti plaćena.

U Hrvatskoj je zabranjeno i altruistično i komercijalno surogat-majčinstvo. Štoviše, u Hrvatskoj ne postoje čak ni banke sperme i jajnih stanica, no to je tema kojom ćemo se posebno baviti.

Što je istraživala studija?

Nova studija istraživala je probleme u ponašanju djece, stilove roditeljstva, suroditeljstvo i zadovoljstvo partnerskim odnosima u 67 europskih obitelji homoseksualnih očeva koji su djecu dobili putem surogat-majčinstva i 67 europskih obitelji heteroseksualnih roditelja koji su djecu dobili prirodno, putem nepotpomognutog začeća. Sva djeca bila su u dobi od 1.5 do 10 godina.

Dvije skupine obitelji bile su usklađene prema dobi i spolu djeteta. U grupi homoseksualnih očeva također su istraženi utjecaji antigej mikroagresija u društvu, podrške obitelji, prijatelja i drugih ključnih varijabli.

Rezultati govore u prilog gej roditelja

Rezultati su pokazali da su djeca homoseksualnih očeva imala manje problema s eksternalizacijom (tj. agresijom, kršenjem pravila i sl.) i internalizacijom (tj. tjeskobom, depresijom i sl.) u usporedbi s djecom heteroseksualnih roditelja.

Također, kod homoseksualnih očeva zabilježeni su učinkovitiji stilovi roditeljstva, veća kvaliteta suroditeljstva i veće zadovoljstvo partnerskom vezom u usporedbi s heteroseksualnim roditeljima. Autori ističu da su sve u svemu problemi eksternalizacije i internalizacije kod djece bili jače povezani s odgojem u obitelji heteroseksualnih roditelja, te s autoritarnijim roditeljstvom i manje pozitivnim suroditeljstvom.

Keresteš kaže da su ovi rezultati u skladu s većim brojem ranijih istraživanja. "Istraživanja uglavnom sva pokazuju da u svim obiteljima, bilo onima s heteroseksualnim ili onima s homoseksualnim roditeljima, djetetov razvoj ovisi o kvaliteti odnosa između roditelja i djeteta, roditeljevom zadovoljavanju djetetovih potreba i cjelokupnoj obiteljskoj klimi, kao i o djetetovom biološkom nasljeđu", kaže Keresteš.

Problem nisu gej roditelji, već homofobija

Kod homoseksualnih očeva, antigej mikroagresije koje su doživjeli članovi obitelji bile su povezane s većim brojem problema s internalizacijom kod djece te s nešto nižim pozitivnim suroditeljstvom i nižom društvenom podrškom obitelji i prijatelja.

Keresteš ističe da ovakvi rezultati, koji su dobiveni i u ranijim istraživanjima, šalju važnu poruku društvu.

"Stigmatizacija, diskriminacija i osuđivanje homoseksualnog roditeljstva jako otežavaju funkcioniranje obitelji s homoseksualnim roditeljima i ugrožavaju razvoj njihove djece. Takav odnos društva prema homoseksualnosti, a ne roditeljeva seksualna orijentacija sama po sebi, predstavlja rizik za funkcioniranje homoseksualnih roditelja i razvoj njihove djece. Na to je upozorilo i prvo istraživanje homoseksualnih roditelja u Hrvatskoj, koje su prije gotovo deset godina provele kolegice Maričić, Štambuk, Tadić Vujčić i Tolić", tumači Keresteš.

Rezultati opovrgavaju predrasude i zabrinutost

Autori zaključuju da ovi rezultati opovrgavaju predrasude i zabrinutosti zbog mogućih štetnih učinaka začeća uz pomoć surogat-majčinstva ili odgoja homoseksualnih očeva na razvoj djeteta.

Rezultati nadalje sugeriraju da bi se obiteljski terapeuti koji liječe probleme u ponašanju djece trebali uglavnom usredotočiti na poboljšanje odnosa suroditeljstva, smanjenje autoritarnih i kažnjavajućih stilova roditeljstva te suočavanju s antigej mikroagresijama i nedostatkom društvene podrške izvan nuklearne obitelji.

Keresteš kaže da dio zaključka koji se odnosi na poboljšanje kvalitete roditeljstva i suroditeljskog odnosa s ciljem prevencije i smanjenja različitih oblika psihičkih teškoća djece jednako vrijedi za homoseksualne kao i za heteroseksualne roditelje.

"Psihički razvoj svakog djeteta, neovisno o seksualnoj orijentaciji njegovih roditelja, ovisi o kvaliteti roditeljstva, suroditeljstva i partnerskog odnosa te ukupnoj obiteljskoj klimi", napominje Keresteš.

Zabrane surogat-majčinstva za gejeve nisu utemeljene u znanosti

Autori studije ističu da su ovi rezultati u skladu sa svim ranijim relevantnim istraživanjima provedenima u SAD-u, Italiji, Australiji i Izraelu.

"Ovi konvergentni rezultati opovrgavaju zabrinutost o psihološkoj prilagodbi djece koju su odgojili homoseksualni očevi (tj. bez majki i začeće putem in vitro oplodnje i gestacijskog surogatstva). U skladu s tim, čini se da su zabrane surogat-majčinstva za homoseksualne muškarce potpuno utemeljene na predrasudama, bez temelja u istraživanjima društvenih znanosti", zaključuju autori.