POBJEDOM protiv Villarreala Atletico Madrid nastavio je sjajan niz u 2023. godini. Naime, Madriđani su u ovoj kalendarskoj godini osvojili 78 bodova u 35 utakmica, što znači da osvajaju najviše bodova po utakmici (2.23) u La Ligi, dok je u ligama Petice od njih bolji samo Manchester City (2.34).

Usput su postavili klupski rekord od 15 uzastopnih pobjeda na domaćem terenu, a uz sjajne rezultate i bodovne rekorde, posebno do izražaja dolazi stil kojim igraju. Neočekivanu promjenu iz teško gledljivog u atraktivan nogomet najbolje opisuje činjenica da je Atletico već 14 puta ove godine zabio tri ili više pogotka na utakmici. U tome su ga nadmašili samo PSG i City.

Spomenuti podaci ukazuju samo na jedno - potpuni obrat Diega Simeonea.

Okidač za promjenu

Kad je Atletico na kraju sezone 2020./2021. osvojio drugi naslov prvaka Španjolske u Simeoneovoj eri, bilo je potpuno jasno da će se Cholo još dugo zadržati na klupi. Nedugo potom potpisao je i novi dugogodišnji ugovor.

Bez ikakve sumnje, u njegovom mandatu Atletico je napredovao do potpuno neočekivanih visina, a najopipljiviji spomenici tom uspjehu, uz trofeje, bili su novi vrhunski stadion i budžet konkurentan najbogatijim ekipama svijeta.

Unatoč svemu, Atleticov duhovni vođa nije imao jednoglasnu pristranost. U javnosti je postojao značajan broj skeptika koji je smatrao da je klub pod njegovim vodstvom dosegnuo maksimum. Moderan stadion i igrači od 100 milijuna eura nisu promijenili njegov opsadni mentalitet, po kojem je Atletico i dalje potpuni autsajder, sam protiv svih.

Pitanje je bilo može li se netko takav donekle prilagoditi i konačno priznati da je Atletico postao jedan od velikana, ali i ponašati se kao jedan od njih. Godinu i pol dana nakon druge titule i novog ugovora to pitanje nikad nije bilo aktualnije jer Atletico je proživljavao vjerojatno najgori period otkako je Simeone sjeo na klupu.

Dvije sezone zaredom otpadao je iz utrke za naslov već u prvom dijelu, a onda je prošle sezone, tek drugi put od 2009., ispao već u grupnoj fazi Lige prvaka. U tom periodu Atleticova prepoznatljiva obrambena organiziranost gotovo je potpuno nestala, a time je nestao i identitet ekipe. Za Simeonea je to bio veliki trenerski poraz i okidač za dugo traženu promjenu.

Što je drugačije?

Temelj Simeoneovog identiteta bio je čvrsta obrambena struktura, no čak i kad bi nekadašnje pojedince Atletica izvadili izvan konteksta sustava koji im je odgovarao, radilo se o nevjerojatnim obrambenim igračima. Jan Oblak, Diego Godin, Filipe Luis, pa i napadači poput Diega Coste i Antoinea Griezmanna bili su najbolji obrambeni igrači na svojim pozicijama, a Atletico ih je tijekom 2010-ih godina u kadru imao na desetke.

Kako su ti igrači odlazili u mirovinu ili druge klubove, a Atletico počeo generirati više novca proširivši budžet za transfere, uprava se okrenula u drugom smjeru i nekoliko godina zaredom dovodila atraktivne mlade igrače čije su kvalitete bile primarno napadačke. Uz mnoge druge, Joao Felix je, naravno, krunski primjer takve politike.

Unatoč tome što je takvim igračima odgovaralo nešto potpuno drugačije, Simeone nije popuštao u svojim konzervativnim zahtjevima, koji su bili jednaki za sve, pa se cijela momčad redovito gubila u tome što i kako želi igrati, a bilo je i žestokih verbalnih sukoba na svim relacijama.

Argentinac je shvatio da nikad neće dostići obrambenu stabilnost i borbenost kao nekoć jer igrači kakve sada ima nisu ni blizu onima koje je imao prije. Zato je ipak odlučio razviti konkretan napadački sustav, na koji bi se mogao osloniti više nego na obranu. 3-5-2 formacija postala je primarna i jedina koju Atletico koristi, a u stoperskoj liniji bile su vidljive najveće promjene.

Naime, uvođenjem jednog veznjaka Axela Witsela i ljevonogog stopera Maria Hermosa u zadnju liniju Atletico je dobio vrlo dobro uređenu prvu fazu izgradnje napada, a s Kokeom kao dubljim veznim igračem od početka kalendarske godine vrlo jednostavno dolazi do protivnikove zadnje trećine, gdje ima pregršt opcija.

Rodrigo de Paul i Nahuel Molina savršeno su se s desne strane uklopili u novi sustav jer argentinskim mentalitetom unose mukotrpan rad u obrani i borbenost kakvu želi Simeone, a istovremeno su kvalitetni ofenzivni igrači. Isto vrijedi i za lijevu stranu ekipe, gdje su mladići Rodrigo Riquelme i Samuel Lino bez ikakvih problema nadoknadili odlazak Yannicka Carrasca.

Revoluciju predvodi sjajni Antoine Griezmann

Do takve revolucije ne bi došlo bez Antoinea Griezmanna. Francuz se po povratku iz Barcelone morao boriti s nekoliko teških situacija. No bilo da je riječ o maloj minutaži u prvoj sezoni zbog čudnog dogovora s Barcom ili činjenici da je od heroja postao izdajnik navijača pa se morao iskupiti da bi ga uopće prihvatili nazad, Griezmanna ništa nije omelo u povratku na sam vrh svjetskog nogometa.

Prošle sezone zabio je 15 golova i upisao 16 asistencija u La Ligi, a velik dio tog učinka došao je u drugoj polovini sezone kada je Simeone okrenuo ploču i Griezmannu dao ključeve napada. Na kraju je potpuno zasluženo proglašen najkorisnijim igračem lige unatoč lošem konačnom plasmanu njegovog kluba na tablici.

Istim ritmom nastavio je i ove sezone te je pogotkom protiv Villarreala postao drugi najbolji strijelac u Atleticovoj povijesti, a vrlo brzo će prestići i prvog Luisa Aragonesa, od kojeg je udaljen samo četiri gola. No golovi i asistencije nisu jedino vrijedno spomena u vezi Griezmannove igre, ostale kvalitete su ono na što je Simeone oslonio revoluciju.

On je nevjerojatno dobar u svim fazama igre. Dok je za napad to vrlo lagano ustanoviti pogledom na bazične brojke u kojima se vidi da je jednako dobar strijelac kao i kreator, ono što Griezmann radi u obrani odvaja ga od ostatka nogometnog svijeta. Način na koji pritišće protivničku posljednju liniju i usmjerava Atleticov presing, a time i protivničke napade, jedinstven je.

Najpodcjenjeniji igrač na svijetu

Upravo bez te Griezmannove dvosmjernosti Simeone ne bi daleko dogurao. Ne treba zaboraviti da je ovakva Griezmannova forma počela krajem prošle godine na najvećoj nogometnoj pozornici - Svjetskom prvenstvu u Kataru, gdje je za finalista Francusku bio jednako važan igrajući još jedan stupanj izazovniju ulogu.  

Ondje nije igrao samo odgovornu obranu već se nakon izgubljene lopte s pozicije drugog napadača spuštao sve do stopera igrajući praktički drugog zadnjeg veznog igrača u nekoj verziji formacije 4-4-2. Takvu razinu prilagodbe u obrani za jednog napadača bilo je izuzetno impresivno gledati, a uz to je bio i napadački efikasan.

MVP La Lige i toliko jedinstven igrač, na kojem su Simeone i Dider Deschamps mogli izgraditi nekoliko potpuno drukčijih sustava igre - od konzervativnih obrambenih ekipa pa sve do kompliciranih napadačkih sustava - i u tome biti vrlo uspješni, završio je na 21. mjestu u izboru za Zlatnu loptu. To Griezmanna čini trenutno najpodcjenjenijim igračem na svijetu, ali je i sve što trebate znati o toj nagradi.

Atletico misli ozbiljno

S njim u kadru Francuska i Atletico postali su kameleonske ekipe koje se vrlo lako mogu prilagoditi bilo kakvom stanju na terenu. Posebno je to veliki plus za Atletico, koji je pronašao način za efikasnije svladavanje ekipe s donje polovice tablice La Lige, u čemu je godinama zaostajao za Barcelonom i Real Madridom.

Više to nisu tijesne pobjede od jedan razlike, a to se jasno očituje u broju osvojenih bodova i impresivnoj gol-razlici u proteklih 10 mjeseci. Iako najveći izazovi tek slijede u drugom dijelu sezone, Atletico je već demonstrirao svoju pripremljenost uvjerljivo porazivši Real 3:1 prije nešto više od mjesec dana.