NIJE MOGLO bez stresa u drugom poluvremenu, ali Hajduk je odnio zaslužena tri boda (0:1) iz Osijeka. Ono što je Hajduk pokazao u prvom dijelu utakmice bilo je nešto najbolje što smo vidjeli od Bijelih ove sezone. Ako usporedimo ovu utakmicu s onom koju su nedavno igrali protiv Osijeka na Poljudu (0:2), Hajduk uopće ne izgleda kao ista momčad.

Ne treba padati u euforiju nakon jednog odličnog poluvremena jer je Hajduk u drugom dijelu opet imao slične probleme kao u dosadašnjim utakmicama nakon vodstva. Pretjerano povlačenje i pojedine panične reakcije mogle su Bijele koštati bodova na Opus Areni, ali izdržali su do kraja i gol Marka Livaje za pobjedu budi nadu da istinska borba za titulu nije samo san.

Do ove utakmice spori i bezidejni Hajduk se protiv Osijeka u prvom dijelu pretvorio u odlučnu i agresivnu momčad s puno kretanja u zadnjoj trećini uz veliku taktičku fluidnost u svim fazama igre. Pomaci su se vidjeli i protiv Rudeša, ali sada je jasno da trener Mislav Karoglan ima pravu ideju kako iskoristiti sve najbolje strane svoje momčadi.

Velika je ovo pobjeda za Hajduk koji je ponovno ušao u seriju pobjeda, a koliko je bilo teško to ostvariti najbolje govori podatak da je tri boda iz Osijeka ove sezone odnio još samo Dinamo nakon ludog preokreta i dva kaznena udarca u samoj završnici. Hajduk je najuspješniji gost u SuperSport HNL-u i jedina momčad u ligi koja osvaja u prosjeku više od dva boda po gostovanju.

Sjajan Hajduk u prvom poluvremenu

Bilo je prije utakmice određenih upitnika oko toga koju će postavu Karoglan poslati na teren. Na kraju se odlučio da će na desnom beku startati Niko Sigur koji je tako ponovno dobio prednost ispred Fahda Moufija, a možda je malo iznenađenje bilo da je na lijevom krilu startao Leon Dajaku koji je asistencijom protiv Rudeša očito kupio povjerenje trenera.

Ostatak postave je bio očekivan i na papiru je to izgledalo kao klasičnih Hajdukovih 4-2-3-1, ali na terenu je to bila jedna druga priča. Hajduk je bio nevjerojatno dinamičan i fluidan u svojoj postavci. Vidjeli smo puno različitih varijanti, promjena pozicija i napokon pozitivne agresije te odlučnosti u zadnjoj trećini.

Ključnu je ulogu odigrao Rokas Pukštas koji je nominalno igrao na poziciji u srcu veznog reda. Hajduk je varirao od igre s dva vezna gdje bi Pukštas bio u paru s Mihaelom Žaperom, do igre s tri vezna gdje bi Žaper bio osigurač, a Filip Krovinović i mladi Amerikanac osmice. Veznjaci su se odlično nadopunjavali s braničima koji su ponovno bili standardno dobri i Osijek u prvom dijelu nije mogao napraviti ništa.

Pukštas se vraća na pravu radnu temperaturu nakon dugog izostanka zbog ozljede i protiv Osijeka je demonstrirao koliko je Hajduku nedostajala njegova energija i ulazak iz drugog plana, a pokazao je da može biti i odličan tranzicijski igrač koji donosi prave odluke u ključnim trenutcima.

Kad je on u sastavu, Hajduk si može dozvoliti igru s puno više rizika jer je neumoran trkač i jako odgovoran igrač, posebno uzevši u obzir njegovu mladost. Na utakmici smo ga često znali vidjeti na poziciji čistog napadača kada bi Hajduk gradio napad, a opet nije ostavljao nikakve rupe iza sebe.

Prosječne pozicije Bijelih nam govore jako puno o samoj utakmici. Karoglan je iznenadio Zorana Zekića s visoko postavljenom momčadi i Hajduk je vrlo često radio pritisak na zadnju liniju domaćina s tri igrača umjesto dva, što je do sada u sezoni bio standard. Većinu vremena su Bijeli igrali s tri braniča u osiguravanju tranzicije dok je Sigur bio stalno prisutan u međuprostoru ispred zadnje trećine.

Ovakva igra s puno igrača koji napadaju u završnici ne bi bila moguća bez Sigura koji daje stabilnost posjeda dok se Pukštas ubacuje u kazneni prostor, ali i Žapera koji je odradio jako puno nevidljivog posla i dao sigurnost Bijelima. Bijeli Osijeku nisu dali disati u prvom poluvremenu i vodstvo je bilo više nego zasluženo.

U Osijeku smo vidjeli i starog Marka Livaju koji se polako vraća u pravu formu. Osim što je odlučio utakmicu krasnom egzekucijom nakon pogreške Vedrana Jugovića, Livaja je bio prisutan u svim fazama igre i nosio je Hajduk. Broj dodira s loptom na utakmici je ponovno bio visok i očito nije slučajno da se to događa nakon promjene trenera.

Ovakav Livaja koji će hladnokrvno iskoristiti priliku koja mu se ukaže, ali i biti odgovoran prema suigračima je nešto bez čega Hajduk ne može imati rezultat na duge staze. Konstantno je dolazio u najbolje moguće pozicije za primanje lopte, osvajao duele, driblao protivnike, iznuđivao prekršaje i ubrzavao protok lopte.

Kad je Livaja raspoložen, Hajduk je raspoložen. Sada je jasno da u budućnosti treba potpuno zaboraviti na Lekinu ludu ideju da ga se pretvara u napadača koji čeka loptu u kaznenom prostoru. To nije on i to nije najbolje za momčad.

Loše otvaranje drugog poluvremena

U prvih 25 minuta drugog dijela utakmice vidjeli smo igru koja je bila potpuno suprotna od onoga što smo do tada gledali. Zekić je shvatio da mora napraviti drastične promjene te je poslao tri nova igrača na teren, postavio se puno više napadački i pomaknuo svoju liniju obrane barem 10 metara više nego što je bila u prvom poluvremenu.

Hajduk se tu nije snašao i domaćini su napadali u valovima. Normalno je da se ekipa nakon vodstva malo povuče i traži tranziciju, ali ponovno je to bilo pretjerano od Hajduka i u pojedinim trenucima su imali jako puno sreće da se Osijek ne vrati u egal. Posebno u 51. minuti kada je Osijek uspio uništiti tranziciju u kojoj su imali dva na jedan situaciju i neobjašnjivo se iz toga ništa nije dogodilo.

Bijeli su dobili stabilnost tek oko 70. minute nakon što su u igru ušli Vadis Odjidja-Ofoe i Aleksandar Trajkovski. Karoglan je izvadio Emira Sahitija i Krovinovića te presložio momčad u 4-4-2 romb formaciju koja je uspjela otupiti napade Osijeka i Hajduk je mogao disati.

Od tog trenutka je lopta puno lakše dolazila do Livaje koji bi je zadržao, a ponovno je veliku polivalentnost pokazao Sigur koji je zaigrao na poziciji lijeve osmice te upravo s Livajom održavao posjed kada je to bila apsolutna nužnost.

Vrijeme je da se Karoglana prestane osporavati

Karoglan je položio jedan težak ispit i više nitko nema pravo govoriti da je njegova neporaženost na klupi Hajduka samo jedna velika slučajnost. Protiv Osijeka je 16. put vodio momčad kroz dva mandata i u tim utakmicama je ostvario 12 pobjeda i četiri remija. To je sjajan učinak i potvrda da Hajduk ima u ovom trenutku trenera koji zna kako posložiti igru prema profilu igrača kojima raspolaže.

Odjednom igrači za koje se govorilo da su loši izgledaju puno bolje. Odjednom ti igrači koji su bili spori i bezidejni igraju brzo i odlučno. Ništa to nije slučajno i Karoglan zaslužuje priznanje za to što je napravio u vrlo kratkom roku. Postavka igre je protiv Osijeka bila odlična te je nadigrao Zekića jednako kako je to on napravio Ivanu Leki na Poljudu u zadnjoj međusobnoj utakmici.

Vođenje utakmice je isto bilo na razini te je upravo odluka da se promijeni formacija 20 minuta prije kraja donijela potrebnu stabilnost koja je na kraju rezultirala pobjedom. Da, imao je Osijek svoje situacije (najbolja u zadnjoj minuti nadoknade kada je Kristijan Lovrić zatresao vratnicu) i nakon te promjene, ali domaćini više nisu napadali u kontinuitetu te je i Hajduk imao vratnicu koju je pogodio Pukštas pred kraj utakmice.

Hajduk u nedjelju dočekuje Varaždin na Poljudu i mora nastaviti niz pobjeda kako bi održao pritisak na svoje suparnike u borbi za sam vrh. Neće biti lako, Varaždin je u prošlom kolu ostao neporažen protiv Dinama te je od posljednjih osam ligaških utakmica izgubio samo jednu.

Rijeka i Dinamo igraju međusobno i pobjeda bi Bijelima donijela ili odvajanje na prvom mjestu ili odvajanje od Dinama. Igra u prvom poluvremenu navijačima daje pravo da budu optimistični i vjeruju da se Hajduk napokon probudio.