PROBLEMI današnjih mirovinskih sustava, pa tako i u Hrvatskoj, trebali bi biti poznati svima. Neodrživost sustava je evidentna, postoje prijepori samo oko toga što napraviti po tom pitanju. Od toga da se trenutni sustav utemeljen na međugeneracijskoj solidarnosti održava i dalje do toga da mirovine postanu potpuno individualna stvar, puno je prijedloga.

Prema analizi konzultantske kompanije Mercer i neprofitne udruge CFA Institute, Hrvatska ima jedan od najgorih mirovinskih sustava u EU. Ovo je prva godina da je i Hrvatska obuhvaćena istraživanjem koje uspoređuje 47 mirovinskih sustava u svijetu.

Hrvatska nema ni adekvatan ni održiv mirovinski sustav

Indeks svjetskih mirovina Mercera i CFA Institutea uspoređuje mirovinske sustave s obzirom na adekvatnost, održivost i integritet. Pokušava se odgovoriti na to hoće li budući umirovljenici dobiti zadovoljavajuće iznose mirovina (adekvatnost), mogu li trenutni mirovinski sustavi izdržati demografske i financijske izazove (održivost) i jesu li dovoljno dobro regulirani tako da se potiče dugoročno povjerenje.

Za mjerenje adekvatnosti se uzimaju mjere kao što su sama struktura mirovinskog sustava, štednja, državne potpore, udio vlasnika vlastitih nekretnina i visina budućih mirovina. Održivost mjeri hoće li trenutni sustav moći u budućnosti pokrivati troškove umirovljenika, s indikatorima kao što su postotak pokrivenosti mirovinskim sustavom, ukupna imovina, demografska kretanja, državni dug, ekonomski rast i javna potrošnja.

Integritet mjeri zakonsku kontrolu koja utječe na upravljanje mirovinskim sustavom, a za mjerenje se koriste indikatori operativnih troškova vođenja mirovinskih fondova, kvaliteta komunikacije s javnim tijelima i korisnicima, zakonske regulacije poslovanja fondova, zakonske zaštite i kvaliteta upravljanja.

Hrvatska je s općim indeksom 60.3 četvrta najgora u Europi, a gori su samo mirovinski sustavi u Poljskoj, Italiji i Austriji. Ali po pitanju adekvatnosti je Hrvatska najgora, s indeksom 57.1. Održivost mirovinskog sustava je ocijenjena indeksom 56, što je po sredini ljestvice. Integritet mirovinskog sustava u Hrvatskoj je jedan od najgorih u Europi, s indeksom 71.4 bolji samo nego u Poljskoj i Francuskoj.

Mirovinski sustavi u cijelom svijetu pod pritiskom zbog demografije

Najbolje mirovinske sustave u Europi imaju Nizozemska, Island, Danska i Finska. Najodrživije mirovinske sustave imaju Island, Danska, Nizozemska i Švedska. U Portugalu, Nizozemskoj i Islandu su mirovinski sustavi najviše adekvatni, a u Finskoj, Belgiji i Norveškoj imaju najveći integritet.

Samo su mirovinski sustavi četiri države na svijetu dobili najveću ocjenu, A. To su Nizozemska, Island, Danska i Izrael. To su države s mirovinskim sustavima koji su izdašni (relativno visoke mirovine), stabilni (ne očekuju se veći problemi s održivosti) i pouzdani (dobro regulirani, njima se dobro upravlja i uživaju visoku razinu povjerenja).  

Hrvatski mirovinski sustav spada u skupinu zemalja s ocjenom C+, koji se opisuju kao "sustav koji ima neke dobre karakteristike, ali ima i velike rizike i/ili nedostatke koji bi trebali biti adresirani; bez ovih poboljšanja, njegova učinkovitost i/ili dugoročna održivost mogu biti dovedene u pitanje". Ako se gledaju pod-indeksi, "adekvatnost" i "održivost" imaju još manju ocjenu, C.

U globalu su svjetski mirovinski sustavi pod velikim pritiskom, vjerojatno najvećim u povijesti. Glavni razlog je demografija, tj. nepovoljna demografska kretanja koja će u budućnosti sve više narušavati održivost mirovinskog sustava, a zbog rasta broja umirovljenika i smanjivanja broja radnika će se morati pogoršavati i adekvatnost.

Svaka treća starija osoba je u riziku od siromaštva

"Hrvatski mirovinski sustav je doživio veliku reformu od 2002., što je rezultiralo mirovinskim sustavom s tri stupa", navodi se u istraživanju. Hrvatskoj se predlaže da poveća minimalnu mirovinu za najsiromašnije umirovljenike, poveća uplate u individualnu mirovinsku štednju (drugi i treći stup) da bi se povećala imovina mirovinskih fondova i budući iznosi mirovina, te povećanje stope participacije radne snage, posebno kod starijih, zbog produljenja životnog vijeka.

Prema istraživanju statističke agencije EU Eurostat, 2022. je gotovo trećina stanovnika (32.4 posto) starijih od 65 godina u Hrvatskoj bila u riziku od siromaštva. To je porast za 3 postotna boda u odnosu na 2011. Situacija je puno gora od prosjeka EU, koji iznosi 17.3 posto, pa je Hrvatska jedna od najgorih država EU za u njoj ostariti ili biti u mirovini. 

Medijalni dohodak, tj. dohodak od kojeg točno pola ljudi ima više, a pola manje, starijih od 65 godina u Hrvatskoj je 72 posto medijalnog dohotka punoljetnih osoba mlađih od 65 godina. Ako se prebroje svi punoljetni do 65 godina i točno na pola (ne prosjek) podijele prema visini dohotka i ako se isto učini sa starijima od 65 godina, iznos starijih činit će tek 72 posto iznosa mlađih od 65.

Umirovljenici u Hrvatskoj rade nekoliko godina manje nego u državama s najboljim mirovinskim sustavima

Ali osim lošeg mirovinskog sustava postoje i objektivni razlozi zašto su mirovine u Hrvatskoj toliko male. U kolovozu je odnos broja osiguranika HZMO-a (radnici) i korisnika mirovina (umirovljenici) bio 1 umirovljenik na 1.37 radnika. U ukupnom iznosu, na HZMO je 1.22 milijuna umirovljenika i 1.68 milijuna osiguranika (radnika). 

Prosječan mirovinski staž svih trenutnih umirovljenika je 31 godina, daleko od punog radnog vijeka. Očekivani radni vijek onih koji će ove godine postati umirovljenici iznosi 34 godine, malo bolje od "starih" umirovljenika, ali još uvijek daleko od punog radnog staža.

Uspoređujući kvalitetu mirovinskih sustava s prosječnim radnim stažem onih koji tek ulaze u mirovinu, može se primijetiti da ljudi u državama s boljim mirovinskim sustavima rade dulje. Paradoksalno, što je mirovinski sustav adekvatniji, održiviji i transparentniji, to ljudi odlučuju dulje raditi.

U Nizozemskoj, koja ima najbolji mirovinski sustav na svijetu, prosječni radni staž novih umirovljenika je 43.2 godine. To je čak 9.2 godine više nego prosječni radni staž novih umirovljenika u Hrvatskoj, a više od desetljeća od starih umirovljenika u Hrvatskoj.

Island, Danska, Finska, Švedska i Norveška su sve pri vrhu po kvaliteti mirovinskog sustava i prosječnim stažem novih umirovljenika. U tim zemljama novi umirovljenici imaju sedam i više godina radnog staža više od novih umirovljenika u Hrvatskoj.

Veći radni vijek umirovljenika nije jedini razlog zbog kojega je jedan mirovinski sustav loš, a drugi dobar, ali značajno osnažuje adekvatnost i održivost mirovinskog sustava. Istina je da je prosječna starosna mirovina u kolovozu ove godine iznosila samo 471.82 eura, što je tek oko 40 posto prosječne neto plaće, ali prosječna starosna mirovina onih s 40 i više godina radnog staža iznosila je 673.39 eura.

Jednostavno, velik broj umirovljenika u Hrvatskoj nije dovoljno dugo radio da bi mogao očekivati "normalnu" mirovinu jer prosječni radni staž od 31 godine za "stare" umirovljenike i 34 godine za "nove" umirovljenike jako puno zaostaje za radnim stažem u državama koje imaju "normalne" mirovine.

Postoji velik prostor za napredak, a stvarna kvaliteta mirovinskog sustava u Hrvatskoj je slabija nego što pokazuje opći indeks

Izvještaj je za Index komentirao Marko Rakar, jedan od osnivača Udruge članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova. Smatra da se radi o kvalitetnoj analizi, sa sličnim zaključcima do kojih je došla i ta udruga.

"Ako se promatra metodologija koja je korištena da se dobije ocjena mirovinskog sustava, sasvim je jasno kako veliki broj bodova koje smo dobili proizlazi iz formalnih i zakonskih pretpostavki, dok značajno zaostajemo u 'praktičnom' dijelu provedbe mirovinske reforme", napominje Rakar.

"Zaključci su slični zaključcima do kojih je i naša udruga došla kroz vlastitu analizu, a to je da nam je potrebna veća sloboda i veći udio mirovinskih doprinosa u individualiziranoj štednji. Moramo paziti na demografske promjene i trendove te nam je svima zajedno cilj da osiguranici što duže doprinose u svoju mirovinsku štednju kako bi osnovice za obračun mirovine, a potom i mirovinske isplate, bile što veće."

"Postoji prostor za povoljniji porezni tretman dobrovoljne štednje, ali postoji i prostor za napredak u izvještavanju i odgovornosti mirovinskih fondova prema svojim članovima."

"Zagovaranje nacionalizacije drugog mirovinskog stupa je zlonamjerno prema budućim umirovljenicima"

"Smatramo kako je ispravan zaključak kako naš mirovinski sustav ima dobrih elemenata, ali i da je izložen značajnim rizicima koje je potrebno riješiti što je prije moguće, a u korist budućih umirovljenika. Neke od tih promjena je moguće donijeti praktički odmah, dok za druge moramo donijeti odluke koje će tek budućim umirovljenicima donijeti barem malo bezbrižniju starost", tvrdi Rakar.

"Kao opći zaključak, svakako treba istaknuti i kako su zemlje u kojima postoji individualizirana mirovinska štednja općenito ocijenjene kao adekvatnije i dugoročno održivije od bilo kojeg sustava koji se bazira isključivo na solidarnoj isplati mirovina - što je također naš zaključak."

"Dobro je da se govori o ovim rezultatima i usporedbama s drugim zemljama, osobito u svjetlu nerazumijevanja dijela akademske zajednice koja očito sama nije štedjela za svoje mirovine pa zagovaranjem nacionalizacije drugog mirovinskog stupa taj komadić sigurnosti želi ukinuti i za generacije koje dolaze", zaključuje Rakar.