Kako je uopće moguće da pištolj opali tijekom pražnjenja?
OSJEČKA policija danas je na konferenciji za medije obznanila da je policajac koji je u srijedu navečer iz pištolja usmrtio svoju 21-godišnju djevojku, pištolj dobio prije godinu i pol dana, a potvrdili su da su slučaj klasificirali kao teško djelo protiv opće sigurnosti - kazneno djelo dovođenja u opasnost osoba ili imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom.
Ubrzo nakon policijske konferencije za medije oglasio se DORH koji je policajca osumnjičio za kazneno djelo ubojstva. "Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku je, nakon ispitivanja hrvatskog državljanina (1996.) zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela ubojstva iz čl. 110. Kaznenog zakona/11, podnijelo sucu istrage Županjskog suda u Osijeku prijedlog za određivanje istražnog zatvora zbog opasnosti od ometanja istrage i opasnosti od ponavljanja djela", objavio je DORH.
U međuvremenu su se otvorila brojna pitanja. Ljude zanima što je u suštini prava verzija ovog događaja, kako to da je policajac praznio pištolj dok je imao metak u cijevi i to činio izvan radnog vremena i kako je uopće moglo doći do, kako kaže policija, pucnja uslijed "neopreznog rukovanja oružjem".
>> DORH objavio: Osječki policajac ipak osumnjičen za ubojstvo djevojke
Stručnjak za oružje: Tri su razloga za ovaj događaj
Sudski vještak za oružje Dubravko Gvozdanović pronalazi tri razloga za ovaj događaj a to su, kako je kazao Indexu, neodgovornost prema oružju, zanemarivanje sigurnosnih pravila te apsolutna neutemeljena samouvjerenost u vlastitu stručnost.
“Prema informacijama koje ja imam, radilo se prije svega o neodgovornom rukovanju vatrenim oružjem s tragičnom posljedicom pri kojem su zanemarena sva sigurnosna pravila rukovanja vatrenim oružjem, a neodgovornost je veća tim više što se radi o ovlaštenoj službenoj osobi za koju se treba pretpostaviti da u prvom smislu mora biti odgovorna.
Nadalje, onog momenta kada postanete policajac, za svakoga uključujući i institucije, vi ste stručna osoba pa se pretpostavlja da ste obučeni i stručni u rukovanju vatrenim oružjem koju će kao takvu tretirati i sud”, kazao nam je Gvozdanović.
Informaciju koju je iz policijskih krugova dobio Index, onu da se nesreća dogodila prilikom ispaljivanja sigurnosnog metka, Gvozdanović kaže da se najvjerojatnije mislilo na kontrolno okidanje.
“Policajac je prekršio sva sigurnosna pravila. Mladi službenici nisu ni svjesni koliko ne znaju o oružju”
Ističe da se u ovom slučaju policajac koji je usmrtio djevojku nije pridržavao ni jednog sigurnosnog pravila.
“Prekršio je sva pravila. Usmjerio je cijev u nesigurnom smjeru i povukao okidač. Zašto je to napravio, možemo samo nagađati. U svakom slučaju, radi se o neodgovornom i nestručnom rukovanju oružjem. Nažalost, mladi ljudi čim zaduže oružje sami sebe smatraju stručnjacima, a ustvari nisu ni svjesni koliko ne znaju o oružju. Ovo je splet nesretnih i nespretnih okolnosti”, kaže.
Upitali smo Gvozdanovića da nam objasni kako se prazni pištolj i koji su trenuci u kojima zapravo može doći do iznenadnog i neželjenog ispaljivanja metka iz cijevi.
“Postoje unaprijed propisane radnje i procedure te ako dođe do poremećaja u koracima tijekom procedure, može doći do incidentnog i nesvjesnog opaljenja metka. Primjerice, kod pištolja prvo treba izvaditi spremnik, onda repetirati, provjeriti je li metak u cijevi i izvršiti kontrolno okidanje u sigurnom smjeru.
Ako ste repetirali pištolj, a da pritom niste izbacili spremnik, vjerojatno ćete ubaciti metak u cijev, a da toga niste niti svjesni. I tu se događa pogreška kod većine neiskusnih jer zamjene redoslijed radnji - krenu s repetiranjem prije nego što su izvukli spremnik iz pištolja i tada se dovode u problematičnu situaciju”, kaže.
Gvozdanović nam je i objasnio zašto je osječki policajac mogao imati oružje kod kuće i nakon radnog vremena. "Policajac ima pravo 24 sata imati oružje sa sobom na što ga obvezuju zakoni i propisi. Mnogi se pitaju zašto je ovaj dečko imao pištolj sa sobom izvan radnog vremena - pa odgovor je jednostavan - zato što na to ima pravo”, kaže.
“Sustav je najviše kriv”
Gvozdanović ujedno naglašava problem vrlo niske stručnosti pri rukovanju vatrenim oružjem. Za problem krivi sustav, a ne pojedince te smatra da je policijskim i ostalim službenicima potrebno više vježbe pri rukovanju s oružjem.
“Razina stručnosti u rukovanju vatrenim oružjem je u Hrvatskoj nažalost vrlo niska što je posljedica sustavnog zanemarivanja problematika rukovanja vatrenim oružjem, odnosno zanemarivanja tehničke kulture oružja unutar sustava.
To nije samo isključivo problem MUP-a, tu su uključene i druge države institucije, primjerice Ministarstvo pravosuđa te sve one druge institucije koje pod sobom imaju oružane formacije. Radi se o sustavnom višegodišnjem zanemarivanju i tu prije svega ne mislim na temeljnu obuku jer je ona načelno dobra, već na problem nedostatka redovitog kondiciranja.
Primjerice, kada policajac završi svoju obuku na akademiji, njegovoj vještini i prakticiranju rukovanja vatrenim oružjem ne pridaje se nikakva daljnja pozornost već je on prepušten sam sebi. Slikovito rečeno, sustav je digao ruke od njega”, kaže.
“Većina policijskih službenika u Hrvatskoj je nestručna”
Kada je riječ o godišnjim provjerama gađanja, Gvozdenović ističe da se one rade površno i šablonski te da na koncu niti nisu usmjerena na provjeru sigurnosnog rukovanja oružjem, već su isključivo fokusirane na gađanje mete. Također, tvrdi da je većina policijskih službenika u Hrvatskoj nestručna, što, prema njemu, nije njihova krivica niti krivica provoditelja obuka, već isključivo sustava.
"Postoje godišnje provjere gađanja, no one se obavljaju površno i šablonski, a cilj je upisati ocjenu iz preciznosti pogađanja mete, a ne sigurnosnog rukovanja oružjem. Te se provjere obavljaju kao na traci. Pritom nije problem u ljudima koji provode obuku, već u sustavu koji se neodgovorno odnosi prema oružju.
Ostvarivanjem statusa ovlaštene službene osobe policijski službenici unutar institucije u teoriji postaju stručni i tako ih se doživljava, a u stvarnosti je zapravo većina njih apsolutno nestručna i nevična pri rukovanju vatrenim oružjem. Nema sistemske prakse koja bi vodila redovitom vježbanju. Čak imate i one ekstremne slučajeve u kojima ovlaštene službene osobe zaduže oružje, spreme ga u ladicu radnog stola i onda ga ne vide tri godine”, kaže.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati