IZMJENE Zakona o turizmu prošle su javno savjetovanje i prema planu će stupiti na snagu od prvog dana sljedeće godine. Uvode se brojne izmjene u načinu upravljanja turizmom u skladu s Nacionalnim planom oporavka i otpornosti, koji financira EU.

Cilj je da se turizmom upravlja na kvalitetan i održiv način uz distribuciju odgovornosti između države, turističkih zajednica, gradova i općina. Naglasak je na delegiranju odgovornosti za vođenje turističke politike s državne na lokalne razine, što znači da će gradovi i općine dobiti više prava, ali i odgovornosti.

Osnivaju se novo vijeće i novi savjet, donose se novi planovi

Za nadgledanje provedbe mjera, određivanje ciljeva i praćenje rezultata osniva se Vijeće za upravljanje razvojem turizma, dok je na lokalnoj i regionalnoj razini zadatak turističkih zajednica definiran kao "upravljanje destinacijom i marketing".

Osniva se Znanstveni i stručni savjet, čije će članove imenovati ministar turizma sa zadatkom predlaganja mjera i aktivnosti za razvoj održivog turizma. Da bi se pratio razvoj turizma u smjeru održivosti, uspostavljaju se indeks turističke razvijenosti i sustav pokazatelja održivosti te tzv. satelitski račun turizma.

Lokalne i regionalne turističke zajednice će svaka zasebno izrađivati Plan upravljanja destinacijom, četverogodišnji plan kojim će se, između ostalog, određivati i koliko pojedina destinacija može primiti turista. Ovlasti turističkih zajednica znatno su proširene pa će one provoditi mjere za upravljanje turističkim tokovima. To uključuje plan dolaska posjetitelja s planom razgleda i trajanjem, plan rasporeda i dinamike uplova brodova na kružnom putovanju (tj. kruzera) i isti plan za autobuse.

Širenje ovlasti općina i gradova, uvodi se novi doprinos

Velike ovlasti dobit će gradovi i općine. Moći će donijeti odluku o ograničavanju broja, vrste i kategorije turističkih i ugostiteljskih objekata na svom području, upravljati turističkim tokovima i uvoditi turistički ekološki doprinos.

Pojednostavljeno, time će se lokalnim vlastima dati pravo da zabranjuju otvaranje novih apartmana, restorana i kafića. Dodatno mogu ograničiti i broj turista koji borave na njihovom području, kao i broj kratkotrajnih posjetitelja.

Uvođenjem turističkog ekološkog doprinosa gradovima i općinama se u principu daje pravo za naplatu dodatnog poreza, a odluka o njegovoj visini u potpunosti je u nadležnosti lokalne samouprave.

Državni poticaji, porezne olakšice, neće se naplaćivati zakup državne imovine

Turizam je zasad jedna od rijetkih grana gospodarstva u Hrvatskoj koje država ne subvencionira, s iznimkom relativno malih mjera poput izgradnje bazena. Novim Zakonom o turizmu to se mijenja i uvodi novi sustav poticajnih mjera.

Na razne poticaje pravo će imati putničke agencije, restorani i drugi objekti djelatnosti smještaja te pripreme i usluživanja hrane, turoperatori, marine, rent-a-car i rezervacijske usluge. Osim potpora malim i srednjim poduzetnicima za ulaganje, financirat će se istraživanje i razvoj, savjetodavne usluge, usavršavanje itd.

Za financiranje svih potpora u turizmu uspostavlja se Fond za turizam, koji će kontrolirati nadležno ministarstvo.

Za početno ulaganje kojim se pokreće nova djelatnost u turizmu u minimalnom iznosu od 150 tisuća eura porez na dobit će se umanjiti za 50 posto u razdoblju od 10 godina od početka ulaganja. Za iznose ulaganja veće od jednog milijuna eura stopa poreza na dobit umanjit će se za 75 posto u razdoblju od deset godina, a za ulaganja veća od 3 milijuna eura porez na dobit potpuno se ukida u sljedećih 10 godina od početka ulaganja.

Pokušava se potaknuti investiranje u neaktivnu materijalnu imovinu u vlasništvu Republike Hrvatske tako da se deset godina od početka ulaganja ne naplaćuje zakup, a ta mjera mora biti spojiva s mjerom oslobođenja od poreza na dobit.

To znači da će investitori u državnu imovinu, najmanje u vrijednosti od 3 milijuna eura, deset godina biti oslobođeni od plaćanja zakupa i poreza na dobit. U zamjenu se traži ulaganje u visini od najmanje 50 posto od procijenjene tržišne vrijednosti neaktivne državne imovine koja se uzima u zakup.

Neće se popraviti temeljni problemi, apartmanizacija i izražena sezonalnost

Naglasak izmjena stavljen je na održivost turizma u Hrvatskoj. To je u skladu sa smjernicama EU, ali neće imati većeg utjecaja na popravljanje dva glavna problema turizma u Hrvatskoj - visoke sezonalnosti i prevelike apartmanizacije.

U ukupnom turističkom smještaju Hrvatske apartmani sudjeluju s golemih 61 posto, što je rast udjela od 22 postotna boda od 2000. godine. U istom razdoblju broj kreveta u hotelskom smještaju ostao je gotovo isti. U turističkim zemljama poput Italije, Španjolske, Grčke i Portugala između 19 i 35 posto turističkog smještaja otpada na apartmane.

Pristup problemu je pogrešan jer pokušava riješiti posljedice, a ne uzrok. Lokalne jedinice dobit će pravo da prisilno zabrane širenje apartmana na svom području, ali s obzirom na to da su lokalne jedinice u Hrvatskoj male i brojne, efekt će biti minimalan ako susjedne lokalne jedinice ne zabrane daljnju izgradnju apartmana.

Ako se i zabrani izgradnja novih apartmana u jednoj općini, samo će se prebaciti na susjednu. Problemi koji proizlaze iz apartmanizacije time nisu riješeni, nego se samo prostorno razmještaju. Zbog malih općinskih teritorija problem devastacije obale i opterećenja infrastrukture neće se riješiti jer će se izgradnja apartmana samo premjestiti u susjednu općinu.

Drugi najveći problem, visoka sezonalnost, pokušava se riješiti poticanjem ulaganja u turističku infrastrukturu, obnovu državnih objekata koji su nekad bili hoteli, a više nisu u funkciji, u dodatne sadržaje te hotele i hostele putem smanjenja stope poreza na dobit.

Logika je točna jer je Hrvatska "najsezonalnija" turistička destinacija u Europi. To znači da većina turista dolazi u samo jednom periodu godine, dok turizam praktički ne postoji u ostatku godine. To smanjuje pozitivni utjecaj turizma na ostatak gospodarstva jer ostale grane moraju poslovati tijekom cijele godine. Hrvatska ima najveću sezonalnost u Europi, daleko više nego Grčka, Italija, Španjolska, Portugal, Crna Gora ili Turska.

Porezno favoriziranje apartmana ostaje, apartmanizacija će se nastaviti

Nijedan od dva glavna problema država neće riješiti intervencijama kakve se najavljuju novim Zakonom o turizmu jer je problem stvorila upravo država poreznom politikom. Apartmanizacija i sezonalnost nisu toliko rezultat "neobuzdanog" slobodnog tržišta koliko su posljedica poreznog favoriziranja djelatnosti iznajmljivanja apartmana.

Nije tajna da su apartmani svojevrsni porezni raj u Hrvatskoj jer je efektivno porezno opterećenje daleko manje od ostalih djelatnosti u turizmu, poput hotela i kampova. Porezni sustav ima velik utjecaj na odluku kompanija i građana u što će investirati.

Ako jedna djelatnost plaća puno manje poreze od drugih, investicije će se kanalizirati u tu djelatnost. U tom se slučaju ne radi o odlukama koje se donose na temelju tržišnih signala, nego o investicijskim odlukama na temelju poremećenih signala o profitabilnosti zbog utjecaja neravnomjerne porezne politike.

Prilično jednostavno, porezi smanjuju profitabilnost i vrijeme povrata investicije. Zbog činjenice da su apartmani bili minimalno oporezivani u odnosu na hotele i hostele, investicije građana kanalizirale su se prema njima.

Ništa osim izmjene poreznog sustava neće zaustaviti apartmanizaciju i smanjiti sezonalnost. Udio apartmana rast će kao i zadnjih desetljeća, a broj smještaja u hotelima rast će puno sporije i činiti sve manji udio ukupnih kapaciteta.

Gradnja bi mogla eskalirati prije najavljenog zaokreta prema održivosti

"Novi zakon u prijedlogu nudi razna poboljšanja u odnosu na postojeći zakonski okvir u vidu obaveze upravljanja održivosti, određivanja prihvatnog kapaciteta za kritična područja, jasne koordinacije na nacionalnoj razini, kao i koordinacije između županijskih i lokalnih turističkih zajednica, koja je danas simbolična", komentirao je za Index najavljene izmjene Zakona o turizmu Branko Bogunović, znanstveni suradnik Fakulteta ekonomije i turizma Dr. Mijo Mirković u Puli.

Naglašava da po usvajanju ovog zakona tek slijedi ostala zakonska osnova koja će definirati metode ocjene održivosti i izračuna prihvatnog kapaciteta. Upozorava na dodatno veliko opterećenje turističkih zajednica te smatra kako je u njima zbog njihovog velikog broja ljudski i financijski kapital previse raspršen

Slijedom toga smatra da je previše optimistična najava resornog ministarstva da će se već za godinu dana odrediti planovi održivog upravljanja. Napominje da je zaustavljanje daljnje izgradnje iznimno osjetljivo političko pitanje na lokalnoj i nacionalnoj razini.

"Može se očekivati da će sve skupa ipak dulje potrajati, a u tom razdoblju će gradnja dalje eskalirati jer će svi vlasnici zemljišta požuriti realizirati ono što mogu", zaključuje Bogunović. Ipak, smatra da je sve skupa dobar prvi korak koji bi mogao dovesti do poboljšanja iako se već u startu kasni.

Zabrane ne rješavaju probleme, samo stvaraju nove

Ciljevi održivosti, zaustavljanja apartmanizacije i smanjivanja sezonalnosti su dobri. Alati kojima se to želi postići, uglavnom zabrane, regulacije, novi nameti i direktni državni poticaji, ne rješavaju temeljni uzrok problema. Dapače, dovest će do novih teškoća. Ako je povijest državnih intervencija u Hrvatskoj išta pokazala, potvrdila je da intervencije ne popravljaju probleme, nego samo stvaraju nove.

Sve neravnoteže u turizmu Hrvatske, koje je stvorila upravo država, nastavit će postojati. Porezna politika nastavit će kanalizirati investicije prema izgradnji apartmana, a broj noćenja i dolazaka turista rast će manje od rasta broja kreveta u apartmanima, sve dok se cijeli model ne uruši u trenutku kada vlasnici apartmana shvate kako im je popunjenost pala toliko nisko da ne mogu vraćati kredite koje su podigli za izgradnju i uređenje tih novih apartmana.