IZ GODINE u godinu proslava Oluje u Kninu je stožerno mjesto na kojem se slavi hrvatska država. U praksi, svede se to prečesto na desničarski dernek uz neizostavno ustašovanje.

U akciji Oluja oslobođeno je preko 18 posto teritorija zemlje. Srušena je tako Republika Srpska Krajina, srpska paradržava koja je formirana tijekom 1991. godine. Napokon, akcijom je omogućena komunikacija između različitih dijelova zemlje što do tada nije bilo moguće.

Tijekom vremena zaboravljeno puno lošega iz Oluje

Danas se Olujom slavi Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Dan je to oko kojeg se ne spori. Spori se oko Dana državnosti ili toga je li, naprimjer, Vukovar trebao pasti, ali Oluja je ona o kojoj se više ne raspravlja.

Nema tu govora o 677 civilnih žrtava srpske nacionalnosti (podatak koji je prikupio Hrvatski helsinški odbor, a koji se i dalje smatra najrelevantnijim) niti o tome da se zločini sporo procesuiraju.

Tijekom vremena donekle se zaboravio i čuveni govor Franje Tuđmana čija je politika sigurno suodgovorna za zločine koji su se događali nad Srbima.

"Ovdje u Kninu govorili su da imaju tri srpska mora, ovdje u Kninu spremali su se za dugotrajno ratovanje, kovali su svoje novce, a onda pod snagom hrvatske vojske, pod mudrošću naših odluka i našeg vodstva, nestalo ih je za dva, tri dana. Kao što rekoh, nisu imali vremena da pokupe ni svoje prljave pare, devize niti gaće", rekao je Tuđman u Kninu nakon Oluje.

Priče o traktorijadi, odnosno zezancije o Srbima koji bježe na traktorima, postale su dio općenarodne pošalice, dio hrvatske popularne kulture, koja se također ne spori. Kad je tako, logično je da je sama proslava skliznula u ekstremne vode. One jakog desničarskog prizvuka, a takvu ekstremizaciju najviše su potpirivali HDZ i dio ratnih veterana, poput udruge 9. bojne HOS-a.

Klasić za Index: HDZ se od početka izjednačava s hrvatskom državom i hrvatskim narodom

"Mislim da se obilježavanje Oluje u Hrvatskoj ne može promatrati odvojeno od obilježavanja svih ostalih događaja vezanih uz stvaranje samostalne Hrvatske, a nažalost cijeli taj, da tako kažem, niz događaja od samog je početka monopoliziran od strane HDZ-a", govori za Index povjesničar Hrvoje Klasić.

Dodaje da se HDZ od samog početka izjednačavao s hrvatskom državom i hrvatskim narodom.

"To sam osobno primijetio 1991. u ratu. Radila se razlika između onih koji su sudjelovali u ratu kao članovi ili simpatizeri HDZ-a i onih koji to nisu bili. Ta podjela je počela na samom početku, nastavila se te traje do današnjih dana.

To je vidljivo i prilikom izbora određenih datuma koje slavimo kao praznike. Dan državnosti se slavi po događaju kad je HDZ došao na vlast. Radi se o važnom događaju, ali nazvati ga Danom državnosti najbolje pokazuje ambicije HDZ-a.

U tom smislu i pobjeda u ratu, a Oluja je simbol pobjede, nije se smjela prepustiti nikome drugome, nego HDZ-u, tadašnjem predsjedniku HDZ-a i države Franji Tuđmanu. S obzirom na to da je 90-ih godina HDZ bio puno radikalnija, pa čak i otvorena nacionalistička stranka, takav folklor je bio i normalan na različitim događajima, pa između ostalog i na događajima u Kninu svakog kolovoza", objasnio je.

I lani se uzvikivalo "Za dom spremni"

Podsjetimo, i prošle godine na obljetnicu Oluje došli su članovi udruge 9. bojne HOS-a, predvođeni čovjekom s Hitler-brčićima Markom Skejom. Oni su se okupili u Kninu uzvikujući pozdrav "Za dom spremni".

Kao i godinama ranije, skup su održali pred spomenikom poginulim braniteljima, a "vođa svečanosti'" poručio je da će hrvatsku domovinu pozdraviti tri puta onim istim pozdravom kojim su je pozdravljali u Domovinskom ratu.

Tako je bilo, znači, 2022. godine. Šest godina prije, 2016., slična priča. Kako je Index tada pisao, dalje od protokolarnog polaganja vijenaca i fotografiranja na tvrđavi, dolje na kninskim ulicama, trgovima i kafićima proslava ove akcije ostala je u sjeni ustaškog i nacionalističkog divljanja.

Kako je Indexov reporter tada zabilježio videom, IX. bojna HOS-a marširala je gradom i pritom urlala "Za dom spremni!" te pjevala ustaške pjesme. Policija na sve to nije reagirala, nego ih je propustila, a časnici Hrvatske vojske u svečanim odorama su mahali i dizali palac u znak podrške. Policija na motorima nije ni trznula prolazeći kraj povorke, a drugi su im pak pomaknuli barikadu kako bi mogli mirno proći.

Zapalili srpsku zastavu

Osim urlanja "Za dom spremni" Kninom su se orile ustaške koračnice: Spustila se gusta magla i Evo zore, evo dana.

A nepoznata skupina mladića i djevojaka je uz taktove Thompsonove pjesme zapalila srpsku zastavu. Kad nije uspjelo upaljačem, poslužili su se bakljom. Dok je zastava gorjela, masa je klicala.

Tih godina u Kninu bili su popularni i koncerti Thompsona, na kojima je on dobio i prekršajnu prijavu jer je zajedno s publikom vikao "Za dom spremni".

Pitali smo Klasića kako on objašnjava da uz HDZ, koji se danas smatra umjerenijom strankom, i dalje dolazi do takvih ekstrema.

Uz HDZ, faktor je i dio branitelja

Klasić govori da mu se ponekad učini nepovratnim to što je HDZ učinio normalnom hrvatskom domoljublju.

"Neki Hrvati su počeli maltene zazirati od hrvatskih zastava ili od hrvatske himne jer ih je počela podsjećati na HDZ. Kada sam bio u Danskoj, ili u Švedskoj, ne samo da su posvuda zastave, nego je u Danskoj običaj da se zastave okite po rođendanima.

U Americi sam bio u Washingtonu na National Anthem Day ispred Kapitola, njihovog Kongresa, okupilo se na tisuće mladih Amerikanaca, od pankera ili repera, crnaca i bijelaca, koji su pjevali himnu. Nitko to tamo ne povezuje sa strankom ili ekstremnim nacionalizmom. Mi smo u Hrvatskoj svjedoci nečega drugoga, svako pozivanje na domoljublje završava na izjednačavanju s HDZ-om", objasnio je.

Spomenuo je i braniteljske udruge.

"Da budem jasan, mislim da većina branitelja nisu pripadnici niti jedne udruge, niti se slaže sa stavovima udruga. Nisu niti sve udruge iste, dosta ih radi važan posao. Ali postoje i oni kojima je očito rat bio vrhunac života i koji su iz anonimnosti postali heroji.

Veličanje rata, veličanje vojske je sastavni dio toga. Tako da se nažalost uz domoljublje lako skrene u nacionalizam. Čini mi se da je toga ipak sve manje, ali nema spora da je prisutno.

Ipak, gledajući mlade, naprimjer svoje studente, vidim da njih te teme sve manje, ako ih uopće, zanimaju. Mislim da će biologija odraditi svoje, da će se zbog toga, a ne nekakve velike promjene svijesti, u Hrvatskoj stvari sve više mijenjati", dodao je Klasić.

"Oluja se morala dogoditi, ali zločini se nisu smjeli dogoditi"

Dotakli smo se i malo šire teme Oluje. Klasić smatra kako se Oluja morala dogoditi, ali i da se zločini nisu smjeli dogoditi.

"Bojim se da opredijeljenost Srba u Krajini da nipošto ne pregovaraju sa Zagrebom i to stalno uzdanje u Beograd nije bio dobar temelj za bilo kakvo mirno rješenje situacije. Nije bilo volje pobunjenih Srba da se taj teritorij mirno reintegrira u hrvatski državni teritorij.

Mislim da se puno Srba iz Krajine kasnije lupalo u glavu zbog nepristajanja na poznati plan Z4 koji bi dobrim dijelom od tog teritorija napravio Republiku Srpsku i bojim se da bi Hrvatska imala itekako problema s takvim stanjem, ali to se nije dogodilo. Oslobađanje cijelog teritorija je conditio sine qua non bilo kakvog normalnog razvoja Hrvatske", rekao je.

"U tom obrambenom ratu počinjeni su od strane osloboditelja i brojni zločini. Nije opravdanje, ali takvo što nije samo karakteristika Hrvatske nego i brojnih drugih država, posebno nakon Drugog svjetskog rata. Vrijedi to i za Jugoslaviju iako ona nije dobar primjer jer se ne trebamo uspoređivati s Jugoslavijom. Nakon 1945. Jugoslavija nije bila demokratska i pravna država na način na koji smo odlučili graditi Hrvatsku.

"Ne treba gledati Oluju kako je gleda dio Srba"

U demokratskoj Hrvatskoj zločini su morali biti sankcionirani, a žrtve obeštećene. To je neosporno. Tu nema razgovora niti opravdanja, ali kažem, ne treba gledati na Oluju niti onako kako je gleda dio Srba u Srbiji i u regiji, što uključuje i Hrvatsku, kao uzrok, a ne posljedicu.

To je jedna nemogućnost suočavanja s kronologijom. Tako se s jedne strane govori da je do pobune došlo jer je HDZ bio nacionalistička stranka, a Srbi su bili protiv samostalne Hrvatske jer su u njoj vidjeli nastavak NDH, dok su hrvatski dokumenti i grb smatrani ustaškom ikonografijom.

Onda imate 20, 30 godina poslije kad Srbi koji žive u Srbiji, a podrijetlom su iz Hrvatske, daju sve da dobiju hrvatske dokumente, dok su politički predstavnici Srba u koaliciji s HDZ-om, strankom koja je smatrana glavnim razlogom pobune i separatizma.

Mislim da doista stvari nisu jednostavne i svako pojednostavljivanje ili gledanje samo loših stvari i promašaja, propusta kod drugoga ne doprinosi normalnom razvoju društva na ovim prostorima", zaključio je Hrvoje Klasić.