OSIM što je ministar obrane Mario Banožić, prema tvrdnjama digitalnog specijalista Miroslava Varge, prilikom sastavljanja takozvanog "priručnika" pokrao slajdove iz njegove prezentacije, u njima je iznio niz netočnih i zastarjelih podataka i to na temelju literature stare gotovo trideset godina.

Uostalom, u Banožićevom takozvanom priručniku doslovno su prepisane rečenice iz literature koju je naveo u radu zbog čega "priručnik" više izgleda kao prepisivačina, a ne samostalno djelo budućeg izvanrednog profesora. 

HDZ-ovka rad nazvala "originalnim", a 44 posto rada se podudara s tuđima 

Banožićeva prijateljica HDZ-ovka Sanja Gongeta je urednica takozvanog priručnika, u predgovoru je napisala da je Banožićev rad po strukturi "originalan", a zapravo se radi o prepisivanju doslovnih rečenica iz literature kojom se navodno koristio. Da bi stvar bila apsurdnija, autori te literature su Drago Ružić, Davorin Turkalj i Antun Biloš, isti oni profesori koji su pozitivno recenzirali Banožićev "priručnik".  

Prema rezultatima Plag scana, 44 posto rada podudara se s drugim radovima tako da je o originalnosti u ovom slučaju teško govoriti. Primjerice, kod pisanja diplomskih radova pretežito se tolerira podudarnost od 20 do 25 posto, a ponekad i manje. 

Prema Plag scanu, 44 posto rada poklapa se s drugim izvorima, pa čak i onima koje Banožić nije naveo kao literaturu u svom "priručniku". 

Rad više izgleda kao predložak za prezentaciju, a ne priručnik, a kamoli rad znanstvenika 

Opisujući Banožićev rad strukturalno "originalnim", Gongeta se vjerojatno referirala i na njegovu konstrukciju koja više izgleda kako kakav predložak za PowerPoint prezentaciju, a ne priručnik za studente na temelju kojeg će Banožić dobiti titulu izvanrednog profesora.  

Inače, velika većina znanstvenika za dobivanje titule izvanrednog profesora napiše knjige od 200 stranica, ako ne i opsežnije. Banožićev priručnik/predložak za prezentaciju ima svega 56 stranica napisanih u natuknicama. 

Spominje popularne društvene mreže, a ni riječi o Instagramu, TikToku i Redditu 

Banožić se u radu dotaknuo društvenih mreža koje je analizirao kroz doslovno četiri natuknice, među kojima su neke, da upotrijebimo najblaži izraz, nedorečene. Primjerice, dio o Facebooku gdje su navedeni rezultati njegovog korištenja iz 2014. godine, iako je Banožićev rad objavljen 2020. 

Jedan od nerazumljivih podataka je i da je Facebook 2014. godine proslavio 10. rođendan. Ne bi li bilo suvislije u "priručniku" iz 2020. godine napisati da je društvena mreža Facebook osnovana 2004. godine? 

Dio da je MySpace jedna od najpopularnijih društvenih mreža je potpuno kriv s obzirom na to da njegova posjećenost godinama drastično opada i da su ga odavno "prešišale" brojne druge popularnije mreže poput Instagrama, TikToka i Reddita, koje u svom "priručniku" nije niti spomenuo.  

Koristi prastaru literaturu. Pronašli smo podatke koji datiraju iz 1995. godine 

To ni ne čudi, s obzirom na to da mu je rad temeljen, kako navodi u literaturi, na dva izdanja jedne knjige - one iz 2009. te 2014. godine. Ne treba biti informatičar pa zaključiti kako se internet intenzivno razvija iz godine u godinu, a kamoli u razdoblju od šest godina, odakle potječe "najmlađa" literatura kojom se Banožić koristio u trenutku pisanja svog rada. 

Koliko su podaci u Banožićevom "priručniku" suvisli govori i činjenica kako u njemu spominje diskete. Iako se referira na knjigu E-marketing i njezina izdanja iz 2009. i 2014. godine, ima doslovno prepisanu rečenicu o disketama u knjizi iz 1995. godine Kako na mrežu iz Hrvatske autora Darije Meter, Darija Šušnja, Hane Breyer i Ana-Marije Čečuk. 

Dakle, radi se o podacima starim gotovo trideset godina koji su, uz to, još i doslovno prepisani. Inače, radi se o razdoblju u kojemu su se tek počeli koristiti e-mailovi, a pojam društvenih mreža i e-marketinga kakve poznajemo danas bio je godinama daleko.  

Urednica Sanja Gongeta u predgovoru pak navodi da je područje e-marketinga nedovoljno istraženo, ali samim pogledom na Google Znalca, internetskog pretraživača znanstvene literature, vidljivo je da se e-marketing spominje 204.000 puta u nizu domaćih i stranih znanstvenih radova. 

Rad je pun nesuvislih rečenica i pojmova  

Već smo naveli nepotrebno spominjanje proslave desetog rođendana Facebooka 2014. godine, no uz to, u "priručniku" se nalazi i niz drugih nejasnoća, ali i tipfelera. Primjerice, Banožić u radu spominje "internetsko čavrljanje" koje Ružić, Turkalj i Biloš spominju u jednom od potpoglavlja svoje knjige, no pretraživanjem interneta i drugih izvora vidljivo je da takva sintagma kao stručni pojam nije naročito korištena. 

Isto tako, Banožić koji već ima titulu doktora znanosti (što znači da ima ili bi trebao iza sebe imati određeni broj znanstvenih radova) nije usavršio pisanje kratica u radu pa tako u jednom dijelu dio na engleskom jeziku objašnjava kao anglizam iako je praksa u zagradi iza tuđice u kurzivu napisati skraćenicu izvornog jezika, na primjer (eng.). 

Očigledno nije usavršio ni pisanje na engleskom jeziku pa tako u dijelu gdje piše o vlogu isti navodi kao videobloging, umjesto video blogging.  

Krađa slajdova, prepisivanje prastarih podataka iz knjige iz 1995., gotovo pola "knjige" preuzeto od drugih autora

Da rezimiramo, Miroslav Varga za Index je rekao da mu ih je Banožić bezočno pokrao, što Banožić nije suštinski demantirao, nego je priznao da je moguće da su neki nastavni materijali preuzeti, ali da ih je on preuzeo od prošlog predavača. Dakle, sugerira da ih je od Varge uzeo prijašnji predavač, a ne on. Banožić se cijelo vrijeme brani i tvrdnjom kako se ne radi o autorskom djelu, već o materijalu za predavanje. 

No Banožić slajdove pobacane u "knjigu" na koricama potpisuje svojim imenom i prezimenom.

Osim spornih slajdova, Banožić je velik dio svog priručnika prepisao iz tuđih radova, uključujući i sasvim zastarjele podatke. Autori literature koju navodi u svom radu, Ružić, Turkalj i Biloš, da stvar bude apsurdnija, pozitivno su ocjenjili Banožićev priručnik, čime su zapravo na neki način pozitivno ocijenili svoje dvije vlastite knjige iz kojih je također velik dio prepisanih informacija. Uz sve to, kako smo utvrdili, 44 posto Banožićeve "knjige" preuzeto je od drugih autora što dodatno potvrđuje da se radi o - smeću. 

No unatoč svemu ovome, kao i temeljnoj činjenici da je Banožićeva knjiga po malo kojem kriteriju uopće knjiga, Banožić je danas, objašnjavajući zašto povlači zahtjev za izbor u zvanje izvanrednog profesora, isticao svoj "akademski rad" i obećao da "neće odustati od akademske karijere".