CHRISTINE Dawood je za New York Times ispričala kako je zajedno s kćeri Alinom ispratila svog supruga Shahzada i njihovog sina Sulemana na putovanje u podmornici Titan. Bio je Dan očeva, 18. lipnja, a ona ih je s pratećeg broda gledala kako se penju u podmornicu. Ronioci su ih zatvorili pritezanjem vijaka dok se podmornica kretala po valovima oko 13.000 stopa iznad 111 godina stare olupine Titanica.

19-godišnji Suleman je sa sobom nosio Rubikovu kocku, dok je Shahzada imao Nikon fotoaparat. Želio je uslikati morsko dno kroz neki od otvora na podmornici. Prisjetila se kako je sunce tog dana sjalo. "Bilo je dobro jutro", kazala je. Ubrzo je Titan šmugnuo u vodu i krenuo u dubinu. 

Kasnije tog jutra Christine je čula kako je netko rekao da je komunikacija s Titanom izgubljena. Obalna straža Sjedinjenih Država potvrdila je da se to dogodilo 1 sat i 45 minuta nakon zarona. Ona je otišla do mosta, gdje je tim pratio sporo spuštanje Titana. Uvjeravali su je da je jedina komunikacija između kapsule i broda putem kodiranih računalnih tekstualnih poruka često isprekidana. 

Podmornica je implodirala 

Dodali su da ako pauza potraje više od sat vremena, zaron se prekida. Plan je bio da Titan ispusti utege i vrati se na površinu. Tek tijekom kasnog poslijepodneva joj je potvrđeno kako se ne zna gdje su podmornica i posada. "Gledala sam u ocean u slučaju da ih možda vidim kako izranjaju", navela je.

Četiri dana kasnije, dok su Christine i posada pratećeg broda još uvijek bili iznad mjesta na kojem se nalazi olupina Titanica, dužnosnici Obalne straže objavili su da su pronašli ostatke Titana. Rekli su da je najvjerojatnije implodirao, pri čemu je cijela posada smrtno stradala.

Osim njenog supruga i sina, u podmornici su se još nalazili 77-godišnji francuski znanstvenik Paul-Henri Nargeolet, 58-godišnji direktor britanske zrakoplovne kompanije Hamish Harding i 61-godišnji osnivač i izvršni direktor OceanGatea Stockton Rush. 

Rush je upravljao podmornicom, želio je ostati zapamćen kao inovator, netko koga se pamti po pravilima koja je prekršio. U veljači su Stockton Rush i njegova supruga Wendy odletjeli u London i sastali se s Dawoodovima u kafiću u blizini kolodvora Waterloo.

Prije 10-ak godina su postali fascinirani Titanicom

Govorili su o dizajnu i sigurnosti podmornice te kako se spustiti u nju. "O toj inženjerskoj strani jednostavno nismo imali pojma. Mislim, sjedite u avionu a da ne znate kako motor radi", rekla je Christine. Shahzada Dawood bio je 48-godišnji britansko-pakistanski biznismen iz jedne od najbogatijih obitelji u Pakistanu. 

Dawoodovi su postali fascinirani Titanicom nakon što su 2012. posjetili izložbu u Singapuru, na 100. godišnjicu potonuća broda. Shvatili su kako je Nargeolet, jedan od članova posade, vjerojatno izvukao neke od izloženih predmeta. Christine je kasnije primijetila da OceanGate nudi izlete na Titanic. 

Donijeli su odluku kako žele na taj izlet. Međutim, Suleman je bio premlad jer je OceanGate zahtijevao da putnici imaju 18 godina. Stoga je Christine planirala pratiti svog supruga na izletu. Pandemija je odgodila sve planove, a Suleman je u međuvremenu napunio potrebnu dob.

Na jaknama su nosili zastave svojih zemalja

Inače, Nargeolet je postao zvijezda i kopilot na ekspedicijama OceanGatea. Proveo je godine putujući do Titanica i skupljajući predmete za muzeje i izložbe. Planirao je biti u Parizu 18. srpnja na otvorenju izložbe o Titanicu. "Cijelo moje postojanje vrti se oko toga", napisao je u svojoj knjizi U dubinama Titanica iz prošle godine. 

Na zadnjoj ekspediciji Nargeolet je održao prezentaciju o svojih 37 prethodnih urona na Titanic. Grupi je također ispričao priču o tome kako je jednom "zaglavio tamo na tri dana, a podmornica je bila izvan komunikacije", prisjetila se Christine. Tvrdi kako joj se suprug nakon predavanja nacerio. 

Putnicima koji su platili putovanje podijeljene su košulje i jakne na kojima su bila izvezena njihova imena i zastave njihovih zemalja. Na oznaci na rukavu je pisalo "Titanic Survey Exploration Crew". "Zaron u duboku vodu u maloj podmornici jedina je ekstremna aktivnost dostupna svima dobrog zdravlja, bez obuke i bez obzira na dob", napisao je Nargeolet u svojoj knjizi.

"Bez country glazbe"

Članovi posade su morali biti na palubi prije 5 ujutro. Bila je nedjelja, a na brifingu se govorilo o planu i odgovornostima. Raspoloženje je bilo ozbiljno. Ronioci i posada podmornice obavili su posljednje pripreme u vodi. "Bilo je to kao dobro podmazana operacija - mogli ste vidjeti da su ovo već radili mnogo puta", smatra Christine. 

Do tada je trojici početnika rečeno što mogu očekivati i kako se pripremiti za putovanje od 12 sati. Dobili su upute da obuju debele čarape i ponesu kape jer s većom dubinom postaje sve hladnije. Rečeno im je da bi mogli smočiti noge od kondenzacije koja se nakuplja na podu.

Nisu očekivali da će vidjeti bilo što kroz prozor ili vanjske kamere na putu prema dolje jer su reflektori trebali biti isključeni kako bi se uštedjela energija baterije za epsku turu na dnu oceana. Unutra su svjetla bila prigušena iz istog razloga. Jedini sjaj dolazio je od računalnih ekrana i svjetlećih olovki.

Rush je zamolio članove posade da učitaju neke od svojih omiljenih pjesama u svoj telefon kako bi ih mogli puštati na Bluetooth zvučniku. "Bez country glazbe", bila je jedina njegova uputa. Suleman i Shahzada imali su svoja odijela OceanGatea i vodootporne hlače, narančastu vodootpornu jaknu, čizme s čeličnim vrhovima, prsluke za spašavanje i kacige.

Sjedili su leđima okrenuti prema zidovima

Zaustavili su se na vaganje. "Izgledam prilično debelo", prisjeća se Christine da joj je suprug rekao. Ističe da je Suleman sišao niz stepenice kako bi ušao u motoriziranu splav koja će prevoziti putnike do plutajuće platforme na kojoj je bio vezan Titan. Shahzada je bio manje graciozan.

"Trebala mu je dodatna ruka da se spusti niz stepenice u svoj ovoj opremi jer su čizme bile vrlo nezgrapne. A Alina i ja smo rekli: 'O, Bože, nadam se da neće pasti u vodu'", dodala je. Opisuje da su članovi posade izgledali kao mrlje na platformi, a ubrzo su nestali u Titanu. 

Na podu podmornice je bila gumena prostirka, a na stropu dvije ručke. Rush je kao pilot obično sjedio straga, dalje od okna. Drugi su sjedili leđima okrenuti zakrivljenim zidovima. Ronioci su potom zatvorili otvor, a netko je zategnuo sve vijke. Titan se obično spuštao brzinom od oko 25 metara u minuti ili otprilike jednu milju na sat. Bilo je to dovoljno sporo da nije bilo osjećaja kretanja.