ŠTO MISLITE, koji je jugoslavenski bend imao najprodavaniji album?

I meni je odmah na pamet palo Bijelo dugme, no statistike kažu da je Mrtva priroda Riblje čorbe postigla rekord među Yu-rock bendovima. Samo što rockeri nisu bili najprodavaniji ni u danima najveće slave, bolje je išlo narodnjačkim zabavnjacima poput Magazina i Plavog orkestra.

Još je bolje išlo punokrvnim narodnjacima. 

A iznad svih njih bili su dečki o kojima ovdje pišemo.

Buljite u sliku i uopće nemate pojma tko su oni? Niste jedini.

Svadbeni rock

Priča započinje i više nego skromno: 1975. u bačkom selu Jermenovcu (mađarski Ürményháza), općina Temerin, braća Zoltan, Janos i Gyula Bugyi odlučili su osnovati rock bend. Bila su to vremena kad se rock komercijalno probio u Jugoslaviji, netom spomenuti Dugmići prodali su svoj prvi album u više od 140 tisuća primjeraka. Trojici braće pridružio se basist Lajos Tancos i dali su sebi matematičko ime 3 + 1. 

Iako su, kako kažu zapisi, u početku bili klasičan rock bend, uskoro su shvatili da takva glazba ne prolazi baš najbolje po Temerinu i Bačkoj. Zato su počeli svirati ono što su nazvali "lakodalmas rock" – svadbeni rock. Električna glazba za plesanje po stolu i napijanje do zore, otprilike.

Postali su legende Temerina pjevajući po cijeloj Bačkoj na mađarskom, srpskom i engleskom. 

Genijalna poslovna ideja

Prošlo je tako deset godina i dečki su se upoznali s Janosom Hajdukom, tada glazbenim producentom na novosadskom radiju. On im je na nekim pjesmama svirao i klavijature postavši peti član, tako da su promijenili ime u 3 + 2.

Neki im je vlasnik trgovine ploča u Subotici 1986. godine sugerirao da bi mogli te svoje pjesmice negdje i snimiti. Odabrali su studio Gabora Lendjela, najpoznatijeg kao osnivača i klavijaturista benda Teška industrija. Gabor je bio u svemu prirodan odabir – i kao Mađar i kao glazbenik koji je izgradio svoju karijeru na spajanju folka i rocka.

Sad je samo taj materijal trebalo nekako i negdje objaviti.

Mađari nisu htjeli ni čuti

Znam da bi vama prva ideja bila da se snimka mađarskih svadbenih rokera pošalje nekoj mađarskoj izdavačkoj kući. To ne bi prošlo: tamošnje komunističke vlasti uvele su vrlo stroge kriterije tko smije objaviti ploču. Između ostalog, glazbenici su morali imati završenu barem srednju muzičku, što svadbeni veseljaci iz Temerina nisu nikada ni probali.

Stoga se ploča mogla objaviti samo u Jugoslaviji, a tu je prva adresa bila zagrebački Jugoton.

U kojemu, pogađate, nikada nisu čuli za 3 + 2 iz Jermenovca pa su objavljivanje ploče uvjetovali time da im netko zajamči barem 10 tisuća prodanih primjeraka.

Onaj subotički trgovac bio je uvjeren da će svadbeni rokeri bez problema dostići tu tiražu. 

I ugovor je sklopljen, a Jugoton je i ne sluteći povukao svoj povijesno najbolji poslovni potez.

Blijeda ruža jesenja

I tako je 1986. godine svjetlost dana ugledao album Halvány őszi rózsa (Blijeda ruža jesenja). Sad je to nekome trebalo prodati. Genijalnost ove poslovne ideje je prije svega u jednostavnosti – bend veselih Mađara iz Vojvodine prodavat će se u Mađarskoj, u kojoj se tako nešto nije moglo naći po trgovinama. 

Ali nije bilo prepreke da Mađari dođu u Vojvodinu i ondje kupe ploču. Mnogi od vas sjećaju se kako smo devedesetih masovno odlazili preko granice po jeftiniju hranu. Godinama prije toga Mađari su u velikom broju dolazili kod nas - da kupe ploču svojih sunarodnjaka iz Temerina. 

Urednici u Jugotonu nisu se mogli načuditi kad su vidjeli u kojoj tiraži ide Blijeda ruža jesenja. Zdravko Čolić je s albumom Ako priđeš bliže bio prvi koji je prešao magičnu granicu od milijun primjeraka. Par godina kasnije s 1.1 milijunom nadmašili su ga Lepa Brena i Slatki greh.

A 3 + 2 prodali su svoj debitantski uradak u – vežite se, polijećemo – milijun i pol primjeraka. I time ostvarili vječni rekord za jugoslavenski bend i izdavača. Mađarima su se svidjeli ti noviji aranžmani i slobodniji tekstovi (ovo drugo ćemo vjerovati na riječ). Ako znate da Mađarska ima nešto manje od 10 milijuna stanovnika, onda ispada da su Blijedu ružu jesenju kupili praktički svi koji su imali gramofon. Osim onih koji su završili srednju muzičku.

Gledaniji od Tine Turner

Ubrzo su 3 + 2 počeli svirati i po mađarskim gradovima, a na koncertima je vladala prava ludnica. Vrhunac turneje je bio u Sportskoj dvorani Budimpešta u veljači 1987. godine. Vlasti su bile spremne zabraniti koncert benda koji je previše pucao na zabavu, a premalo na umjetnički dojam. Kulturni radnici su se zgražali, tisak je bjesnio, što je poslužilo samo još kao dodatna reklama. Na kraju je koncert odobren jer je interes publike (a i mogući profit) bio nezapamćen.

Sve liberalnijom Mađarskom u to su vrijeme protutnjale i vječne pop ikone poput Eltona Johna i Tine Turner. 

Svejedno, po prodaji karata nadmašili su ih junaci naše priče iz Temerina. Kažu da takav dernek Budimpešta nikada nije doživjela.

Zlatna koka Jugotona

Zabava nije trajala samo jedno ljeto – objavili su još četiri albuma za Jugoton, dva su dostigla platinastu tiražu, jedan zlatnu. Istina, interes je počeo lagano jenjavati, nije tu bilo nekih stilskih zaokreta i novih rješenja, ali su zagrebački diskografi uspjeli prodati oko dva milijuna ploča mađarskog svadbenog rocka. Da im je netko to ranije rekao...

A dečki praše i danas. Doduše, od one najslavnije postave ostao je samo pjevač Zoltan, ostali su već mahom pomrli. Prošle je godine tragično skončao i 49-godišnji klavijaturist Zsolt Vojnić-Tunić. Ipak ne posustaju, ima ih posvuda, evo u lipnju nastupaju od Doroslova kod Sombora do slovačkog Barsvárada. Jamačno ih čekaju šatori krcati publike koja pjeva i pleše do iznemoglosti.

Unatoč tome što su opet kvartet, i dalje se zovu 3 + 2, odnosno, da to jednom i slovima napišemo, Három plusz kettő. Matematika im nije bitna premda je oduvijek bila na njihovoj strani.