ČLANOVI Zabranjenog pušenja u javnom su priopćenju obznanili kako će zbog zloupotrebe autorskih prava tužiti svog nekadašnjeg člana Neleta Karajlića, a povodom toga u suradnji s Yugopapirom donosimo vam intervju iz 1984 s Karajlićem i Sejom Sexonom u kojem su, sada posvađani glazbenici, otkrili principe iza umjetničkog pokreta novog primitivizma kojem su jedni od osnivača.

Veljača 1984: Ima mišljenja da je novi primitivizam pokret autentičan koliko i svojevremeno punk. Nastao je u Sarajevu, osnova njegovog programa je apsolutna negacija svih zapadnih sistema vrijednosti, a najpoznatiji predstavnici su mu Zabranjeno pušenje i Elvis J. Kurtovich & His Meteors. U ovom broju predstavljamo vam Zabranjeno pušenje i dvojicu njihovih članova, Neleta Karajlića i Seju Sučića.

Nele: Bend ti je sastavljen od sedam individualaca koji su našli sebe u jednom takvom kolektivu. Ma, sedam ti je sretan broj, ako si gledala 7 veličanstvenih pa 7 samuraja pa 7 mladih... Beatlesi, recimo, njih ti je sedam bilo. Il, na primer, broj mudrosti je u staroj Gračkoj bio 7. Al najvažnije je to da je nas puno ako bude neke frke, jaranice. Znaš, mi sviramo gore po Rudom i Kreki, a gore ljudi vole popit, pa zabiju nož u vino i onda je bolje da nas je više.

Zamisli, bogati, Azra bude imala nekih problema, a njih trojica, kako će se braniti, života ti. A ovako, nas je sedam i još raja. Mi uvijek sviramo u najboljim terminima, nitko se ne smije pobiti od grupa. Vjeruješ li ti da je nama taj broj bio toliko dobar da smo bili u stanju svirati na dva mjesta istovremeno? Jer, u Sarajevu je postala jedna žestoka trka koncerata nakon pojave novog primitivizma, znaš.

I sad, recimo, ima koncert neki drugi bend i obavezno se taj koncert pretvori u jednu opću feštu i onda nema šansi a da mi ne zasviramo te večeri, razumiješ. Jer, taman fino: trojica odu na onaj koncert, četvorica na ovaj i u isto vrijeme sviraš na dva različita mjesta. Ma, nije to važno.

Pušenje ti je jedan od osnivača novog primitivizma, to je najvažnije. Sačinjeno je od sljedećih članova: pored mene je čovjek koji se zove Sejo Sučić, koji nema nikakve veze s Antom (gradonačelnik Sarajeva), jer da ima, mi bismo već odavno imali dupli album u prodaji...

Sejo: Posao bez veze ti je kao rakija bez meze.

"Mi volimo svirati svuda"

Nele (smijeh): Dobra ti je ta. A znaš tko je Sučić? Sučić ti je jedan intelektualac koji je završio školu i studije i doktorirao na sveučilištu na Sokolcu. Sad predaje na Sokolcu. A izvanredno je predavao svojevremeno na Harvardu, u Oxfordu, na Sorboni je predavao novoprimitivnu etiku, onda je držao neke satove u Domu kulture Vraca... On je 1982. trebalo dobiti i Nobelovu nagradu za svoj rad, ali je nije dobio zato što je izazvao veliku tučnjavu u Švedskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Kad se vratio u Sarajevo, krenuo je u Pušenje.

Sejo: Novoprimitivna etika je težak studij, inače nije omiljen na engleskom jeziku.

Nele: A, imamo i jednog taksista u bendu. On je izvanredan bubnjar. Šeki se zove. On ti je bio u zatvoru jedno vrijeme zato što je krao benzin. Onda imaš Muju, Mućeta Snažnog, on ti je elektrotehničar, završio je srednju elektrotehničku i bavi se elektropopom. Svira elektropop jer ima četiri škole elektrotehničke i bolje ga svira nego pola onih vaših ajvana što sviraju na one digitrone, robote, znaš, ti-ka-ta-ka...

Znaš, mi ne volimo one crne furke, ove električare, to nam ide na živce. Mi za njih kažemo da ne znaju nabrojat ni četri igrača Želje, a kamoli da nešto ispričaju. Nama je nogomet zakletva. Kad nas netko pita što je to novi primitivizam, mi mu kažemo: Što ne gledaš kako Baždarević igra, pa će ti biti sve jasno? Ljepota i korisno.

Novi primitivizam bi trebao bit kad primiš loptu u šesnaestercu i, ako vidiš da je gutavo oko tebe, da ima puno protivničkih igrača, onda je ne izbiješ k'o seljak u korner, k'o bivonja, nego je lijepo, na volšeban način izneseš iz kaznenog prostora i omogućiš vlastitom timu opasan protunapad preko krila. To ti je novi primitivizam.

Nekoliko pjesama Pušenja je bazirano na tome. Prvo golman, odnosno bubnjar, Šeki, izbaci loptu i krene s ritmom, onda je primi half, basist Mujo i malo je, znaš, trokira, žonglira je malo, a onda baci klavijaturistu Drakiju, Little Seidu Karajliću koji snimi igru i pogleda raspored svojih suigrača, a onda ubaci na prvo lijevo krilo, gitaristu Seji, pa Sejo prebaci skroz na drugu stranu, na desno krilo do gitarista Mućeta, a Muće je samo malo produži do saksofonista Gaje, koji ubaci loptu u kazneni prostor i gdje doktor Karajlić refren opali glavom. 1:0.

Inače, mi volimo svirati svuda, sistem nam je dva boda kod kuće, jedan na strani... Koga još nismo predstavili? Nismo predstavili Muju, to ti je onaj što od dva kondenzatora zna napravit televizor i isti prodat za skupe pare. Onda, imaš još saksofonista Gaju koji je multiinstrumentalist. Kako se zove onaj? A, Mike Oldfield je došao i klečao pred Gajom da mu svira, a Gajo je već imao zakazan session sa Omerom Pobrićem (sarajevski harmonikaš) i njegovim omiljenim pjevačem Haldom...

"Primitivizam se ne namjerava zaustavit samo u jugoslavenskim okvirima"

Sejo: Inače, primitivizam se ne namjerava zaustavit samo u jugoslavenskim okvirima. Mi namjeravamo osvojiti Europu. Poslije grupe Olimpik ćemo mi tuda svirat.

Nele: Onda imaš Drakija, Little Seid Karajlić, on ti svira klavijature. On ti je isto tako naučnik, samo je zastranio u vlastitim projektima. Radi na kompjuterizaciji novog primitivizma. Basist Munja, on ti je, ovako, jedan opasan basist, čvrst u obrani i opasan u napadu.

Koga smo još zaboravili? I, doktor Karajlić, to sam ja. Ja ti isto predajem na sveučilištu na Sokolcu. Inače, mi smo napisali i nekoliko knjiga koje trebaju izaći pod patronatom Višeglasja Olovo. Niste vi čuli za to. Prva ti je tiskara Gutenberg, druga ona na Zeti i treća Višeglasje iz Olova. Neke od naših knjiga su: Kritika bistričkog programa, Provincijalizam kao najviši stadij novog primitivizma, Povijest primitivne obitelji.

Kritika bistričkog programa je jedan od odlučujućih obračuna s frakcionaštvom u novom primitivizmu. Druga knjiga se odnosi direktno na urbane provincijalce ili, kako sam ja to lijepo napisao: "Centralizirani provincijalac, to ti je onaj koji neprestano teži ka nekom imaginarnom zapadnom cilju, bespotrebno se kljuka Zapadom, onaj koji besciljno luta uvijek uvjeren u to da možemo stići Zapad, a Zapad uopće nije ispred nas." To ti je centralizirani provincijalac.

Razumiješ, prodorom Zapada, a to je normalno da je Zapad morao prodijet radi otvorenosti naših granica, došlo je do totalnog utjecaja zapadne mode. Sve ono što su primali mladi u dobu od 7 do 37 kuka, to je sve kljukano Zapadom. Međutim, Zapad je dosta toga ubacio nevaljanog, onoga što uopće nije potrebno nama, znaš. I što ne funkcionira kako treba.

Kako ti možeš da te ne zazebe srce kad vidiš koku s majicom na kojoj piše "Enjoy Coca-Cola", kad mi ovdje imamo daleko kvalitetnije boze i limunade, izvorne. Što, na primer, nema slika pite fino na majici i da piše lijepo: "Uživajte u piti." Međutim, nakon svih tih zapadnih trendova koji su i vama i nama na vrh glave, ovo ozbiljno govorim, postpunk, prepunk, punk-punka, punkerski punk, onda šminka, postšminka, prešminka, pojavila se jedna takva furka kao što je novi primitivizam.

Sejo: Ma, svi ti post, prešminkeri i punkeri, to su ljudi koji nikad nisu kajmak probali. Jesil ti vidjela koliko su oni blijedi? Oni su anemični, sve drogirani...

"Naše ime je manipulacija"

Nele: Doduše, i Sejo i ja smo blijedi, al zato što smo se iznervirali prije neki dan ponovo gledajući onu utakmicu. Toza ekspres Split - Pariz... (kvalifikacije za EP 1984.)

I došlo je do previranja na ovom našem tlu i sasvim je jasno da je ova kula tekstilnog imperijalizma koju Zapad nama protura, da je ona ozbiljno poljuljana. Krajnje je vrijeme da se počnu nositi, što se mode novog primitivizma tiče, istinske vrijednosti. To su, brate, fina odjela, štofana, fine perlon košulje, vozačka jakna, kaput. To kad obučeš, to je isto tako lijepo i elegantno kao što je i ovo ostalo. A ne da vidim one ljubičaste ajvanuše što hode po gradu pa ne znaš je li muško ili žensko. Ozbiljno ti mi ovo pričamo.

Sejo: Mislimo da je puno ovoj naciji, ovom podneblju, nakalemljeno. Bez razmišljanja se na to troše ogromne pare i odvodi ljude u jednu totalnu krizu kreacije. Ti nisi čula grupu koja zvuči jugoslavenski. Ti čuješ Du Du A, Talking Heads i Tom Tom Club iz pete ruke: čuješ Bou, Duran Duran iz devete ruke. A ja mislim da to nema smisla.

Nele: Ti ne možeš shvatiti koliko je Boa primitivna. Jel ti shvaćaš to? Molim te, lijepo, naši koncerti su i dalje šest tisuća starih dinara i puni su uvijek. Ako lupimo i 15.000, opet će biti puni. Mi smo jednom svirali u pola dvanaest noću i 1500 ljudi je od 7 navečer do pola dvanaest čekalo Pušenje do kraja. Slušali su sve moguće gluposti koje su se taj dan mogle slušati, Bioritam, Dorian Gray, Drugi način, Du Du A i sačekali pola dvanaest iako imaju izlaz do deset. Razumiješ?

Zašto se zovemo Zabranjeno pušenje? Čuj, jarance, to ti je jedna čisto medijska manipulacija. Gdje god baciš pogled, svuda ti piše "Zabranjeno pušenje". I tebi je to stalno na pameti. A, osim toga, mi na početku nismo imali plakata, ničega, nikakve reklame. Otuda smo iskoristili da nas ljudi džabe reklamiraju, ništa im ne plaćamo, a svuda piše. Osim toga, kad se krene u Europu, lako je prevesti: No fumare, No Smoking, pa svatko shvaća.

"Imamo 500 tisuća sljedbenika u Sarajevu"

Sejo: Grupe kod nas ne znaju osnovni red. Kao seljačine izlaze, kao mulci.

Nele: To ti je ta strana novog primitivizma, topla. E, uzet ću ti jednu cigaru. Dat ćeš mi jednu amerčku: "marlboro" je jedna od rijetkih stvari sa Zapada koje valjaju. Jest da je naš duvan, iz Hercegovine...

U samom Sarajevu imamo puno sljedbenika, preko 500 tisuća, a u Jugoslaviji je broj primitivaca mnogo veći, nebrojen. Tko to nije primitivan? Tko nije? Ma, šalim se ja, jaranice. Pušenje može u Sarajevu skupiti koliko god hoćeš ljudi. Jezik novog primitivizma je jako interesantna stvar. Tu ima dosta sarajevskog slenga koji mnogi u institucijama negiraju.

Al negiraju oni koji su daleko od jezika. Jer jezik nije jezik ako nema svoj sleng, a sleng ti je dokaz o moći jednog jezika, s tim da ima dosta turcizama, što je i logično, s obzirom na povijesni razvoj. Ali, svi ti turcizmi doživljavaju kod nas stanovitu transformaciju, gube svoj prvobitni smisao, naročito apstraktne imenice. Onda imamo skraćivanje konsonantskih grupa: svak kaže "ša je", a ne "šta je". Zatim transformacija pojedinih konsonanti u grupe, ono put...

A, volimo se Elvis i mi, ovako... Platimo jedan drugom piće ponekad, nađemo se. Ali, eto, sad smo se počeli ograđivat. Stavili smo ogradu između naše i Elvisove kuće, a oni su tu ogradu pomakli jedno tri metra, oduzeli nam jednu šljivu i onda smo se mi malo naljutili. Znaš, oni hoće biti kao Bregović, a mi hoćemo biti kao Šaban Šaulić. Ma, znamo mi Elvisa dobro. On sve govori "Ja navijam za Želju, ja navijam za Želju", ali je sigurno potajni navijač Sarajeva, ja to znam.

Hoćeš da ti pričam o nju primitivsu u glazbi Zabranjenog pušenja? Pa, primjetila si da na ovoj kaseti ima dosta različitih furki. Recimo, imaš klasičnih punk stvari, a opet, s druge strane, pravimo sad i country pjesme. To ti je ta bezutjecajnost trendova. Kod nas nema razmišljanja o tome u kojoj će maniri biti naša sljedeća stvarka. To je jasno, iz krvi to ide i stvar iz bilo kojeg trenda da ide, ona mora proći kroz naš filter, a kad prođe, dobija pravu boju Pušenja, znaš.

Sad više ni ne možeš reći da je to punk ili country, nego je to Pušenje. A to što ti je nešto na Johnnyja ličilo, znaš, to je taj period bio: nešto sam previše ploča slušao njegovih. Možda glas podsjeća jer smo i ja i on seljaci. Primitivci smo i ja i on. Ne znam ko je veći.

Ali, bože sačuvaj da je on preteča novog primitivizma. Preteče novog primitivizma su Ferid Avdić, Hasan Dudić Miki, Šaban Šaulić. To su ti preteče, na kojima je baziran novi primitivizam. Sve mora imati svoje početke. I Safet Isović, da. To ti fino stoji u našem proglasu: "Mi nekad volimo da čujemo i dobru stranu pjesmu, ali zna se tko su veličine: dva su Safeta, oba od zlata: Isović i Sušić!"

Zabilježila: Aleksandra P. Marković (ITD, 1984.)