ČINJENICA da ste otvorili ovaj komentar znači da vas politika zanima i da o politici vjerojatno znate više od prosjeka. A sada kratak test - možete li ovako napamet nabrojati pet funkcija svoje županije, bez guglanja?

Možete li barem okvirno definirati granice ovlasti općina, gradova i županija na području školstva ili zdravstva bez gledanja u propise? I u konačnici, kako biste funkcionalno, kao neku smislenu cjelinu, objasnili strancu granice županije u kojoj živite? Ono, uzmete kartu i čovjeku objasnite što te granice predstavljaju.

Ne ide baš? Naravno da ne ide. Cijeli sustav općina, gradova i županija HDZ je namjerno napravio tako da bude ogroman, nejasan, nefunkcionalan – potpuno neprimjeren državi koja službeno ima manje od četiri milijuna ljudi.

Veliki fajter Milanović u zaštiti uhljeba i lokalnih šerifa

Ovaj tjedan predsjednik Republike Zoran Milanović, onaj čuveni fajter, borac, čovjek bez dlake na jeziku, kako mu obožavatelji znaju tepati, u dvije prilike (da ne ispadne da se zabunio) gorljivo je branio upravo ovakav ustroj Hrvatske s preko 500 raznih lokalnih i regionalnih jedinica. 

Brani ovaj ustroj koji realno odgovara samo uhljebima i neradnicima jer oni kvalitetni i marljivi teško u ovakvom modelu mogu išta napraviti. I to radi Zoran Milanović, SDP-ov kandidat za predsjednika, čovjek koji je i dalje na puno načina šef SDP-a u sjeni. 

Pritom, zanimljivo, koristi istu retoriku koju koristi HDZ-ova desnica. Idemo redom.

Milanović ponavlja ofucane Tuđmanove teze

U srijedu, 12. travnja, Općina Viškovo je proslavila 30. godišnjicu osnutka, a ondje se našao i Milanović, koji je rekao i poneku o mogućem preustroju Hrvatske: "Županije su tu, takve kakve jesu, većina njih nema povijesno utemeljenje, ali funkcioniraju kao transmisija ili buffer između države i ljudi na terenu."

Nakon toga se uhvatio ponavljanja stare, ofucane Tuđmanove teze da bi neka regionalna podjela Hrvatske bila opasna: "To je i politički problematično zato što je ova država i nacija povijesno nastajala u političkom jedinstvu, a regije su uvijek bile kamen spoticanja nekih drugih identiteta i apetita prema Hrvatskoj." Nastavio je: "Kad Dalmacija postane regija, čuvajmo se. Kad Zagorje i sjeverna Hrvatska postanu regija, to će biti država u državi. Ne vidim da je to dobro za Hrvatsku."

Milanović time ponavlja preko 30 godina stare teze Franje Tuđmana, koji je suvremenu regionalnu organizaciju izjednačavao s autonomaštvom iz pretprošlog stoljeća. Koliko sada ta teza apsurdno zvuči u ovako maloj, opustjeloj i na sve načine povezanoj Hrvatskoj – ne treba ni objašnjavati.

Milanović je u Viškovu rekao da su postojećim sustavom "više-manje svi donekle zadovoljni", a za reforme doslovno: "Ne bi se mogli dogovoriti o novom sustavu, ne bi došli ni do prvog zavoja." I to vam je odgovor velikog frajera!

Mogli biste, naravno, reći kako je bio na proslavi godišnjice jedne općine, vjerojatno je bilo i nekog pića i meze, pa valjda nije bio za teške teme, no dan kasnije evo njega u jednoj županiji.

"Palac gore za županije!"

Jučer je pak Zoran Milanović bio na svečanoj sjednici Županijske skupštine u povodu 30. godišnjice Koprivničko-križevačke županije i nastavio je istim tonom: "Trideset godina nakon što ste dobili svoju županiju i dalje imamo županije, imamo župane. Odluka o tome da Hrvatska izgleda ovako kao što izgleda zadnjih 30 godina u kontinuitetu, bez ikakvih intervencija, odluka je jednog uskog kruga ljudi na čelu s predsjednikom Tuđmanom."

>> Županije postoje 30 godina. Milanović: Tinta se nije osušila, a mi bismo to mijenjali

"I od tada, dok se još tinta nije osušila, mi uporno štihamo oko tog ustroja i stalno bismo ga mijenjali, ukidali županije, uvodili regije, ukidali općine. Ali, koliko ja znam, od tada je samo nastalo još nešto novih općina", rekao je Milanović i dodao kako godinama čeka da netko kaže da želi da se njegova općina ukine, "ali to se nije i to se neće dogoditi".

Za regije opet kaže da u njih ne vjeruje – smatra ih rizikom, te nastavlja u filozofskom tonu: "Ovaj sustav koji imamo je održiv. Je li se on pokazao najboljim? Za drugi ne znamo. Bi li on mogao biti zamijenjen nečim boljim, ni to ne znamo."

Na kraju iz našeg predsjednika progovara klasični političar s praznim prigodnim govorom: "Moj palac gore za županije, za vašu županiju, sutra za Primorsko-goransku i za sve one u kojima ljudi biraju svoje predstavnike i služe kao most suradnje i razuma između doma domoljuba u Koprivnici i Markovog trga".

Milanović na tragu Karamarka

Time se predsjednik, koji je i dalje neformalni šef SDP-a, dakle, najveće oporbene stranke što se reforme lokalne i regionalne samouprave u Hrvatskoj tiče, stavlja uz ni manje ni više nego HDZ-ovu desnicu! 

Ovako gorljivo i jasno postojeći model, naime, branio je i brani desni dio HDZ-a. Sjećamo se još izjave Tomislava Karamarka od prije nekih osam godina: "Županijski sustav je jako dobro prihvaćen. Ljudi se identificiraju sa svojim županijama."

Besmislen, skup i nefunkcionalan ustroj

O svim besmislicama ustroja, u kojem jedna Ličko-senjska županija upravlja dijelom otoka, Zagrebačka županija obuhvaća sve i sva, a jedan Brač, na svaki način funkcionalna i zaokružena cjelina, ima jedan grad i sedam općina – ovdje nećemo opsežno, znamo već jako dobro što predstavlja i što donosi taj model državi od jedva 3.8 milijuna ljudi.

No sada imamo i jednog novog gorljivog zagovornika svih tih lokalnih šerifa, uhljeba i tisuća za politiku vezanih ljudi koji cuclaju razne naknade – zanimljivo, velikog fajtera Zorana Milanovića. 

Ovaj put, kada se govori o nečem važnom, nečem bitnom, nema ni uvreda, nema ni "malog Baneta", nema ni "gojenca", nema ni jedne jedine žestoke fraze Zorana Milanovića, frajera u jakni i raskopčanoj košulji.

Milanović štiti ovakav nefunkcionalan ustroj – jer u drugačijem politički ne bi postojao

Kada se govori o administraciji, onda se pojavljuje jedan drugi Zoran Milanović. Nije frajer. Nije fajter. Nije snažan lik koji svima govori što misli. Onda postaje fini, uglađeni administrator, ljubazni dečko iz Ministarstva vanjskih poslova, ćato s olovkom iza uha koji traži još jedan papir. 

Milanović bi (a to se može prenijeti i na SDP jer on i dalje upravlja tom strankom), istina, volio da vladaju njegovi. Ali sam ovaj nefunkcionalni i uhljebski model upravljanja koji generira lokalne šerife i muljaže oko prenamjene zemljišta i javne nabave on ipak ne bi mijenjao. On bi samo Kurtu zamijenio Murtom, i to je to što se reformi tiče. Uostalom, takav je bio i kao premijer – ništa taj nije reformirao.

U Hrvatskoj, koja ne bi bila birokratizirana i politički premrežena do zadnjeg sela, u Hrvatskoj, u kojoj bismo imali jasno odgovornu politiku, a ne maglovito posložene ovlasti općina, gradova, županija i države, u Hrvatskoj, u kojoj bi se znalo, recimo, u modelu sa sto gradova i općina i bez županija što je točno čija odgovornost – u takvoj Hrvatskoj ni HDZ, ali ni SDP ne bi mogli skrivati svoje uhljebe i neradnike.

Takva reformirana Hrvatska bi svakako bila bolja – no što bi onda u njoj radio Zoran Milanović?