UVIJEK valja istaknuti koliko je Oscar trulo priznanje i suštinski irelevantno, ali u vezi s kanadskim filmskim plemićem Christopherom Plummerom cijeli slučaj je vrlo zanimljiv pa se sad nećemo baviti važnošću nagrade.

Naime, iako je jedan od cjenjenijih glumaca druge polovine 20. stoljeća, za Oscara nije bio nominiran sve do 2010. Tada je u jednoj emisiji rekao: "Pa, bilo je i krajnje vrijeme! Imam 80 godina, zaboga, imajte milosti." Ipak, nije tad osvojio za "Posljednju stanicu", već dvije godine kasnije za "Početnike", i tako je postao najstariji glumac (82) koji je ikad uzeo nagradu. Stigao ga je Anthony Hopkins (83) osvojivši Oscara za "Oca" prošle godine, na ceremoniji nedugo nakon Plummerove smrti. 

"Samo si dvije godine stariji od mene. Gdje si bio cijelog mog života?" tada se s puno ljubavi obratio kipiću prilikom dodjele. Pogodio je i godišta, Oscari postoje od 1927., a on je rođen 1929.

Također je nominiran 2018. ("Sav novac svijeta") i tada je službeno postao najstariji glumac koji je ikad zaradio nominaciju, tako da je, uz osvojen kipić, za života držao i dva rekorda u kategoriji Oscara (do danas drži za nominaciju), što je lijepa karma s obzirom na to da je očito htio priznanje i da je toliko godina bio, recimo to tako, pljačkan.

A stvarno je bio potkradan. Koliko čovjek samo ima velikih uloga još od kraja pedesetih, pa onda s probojem uz "The Sound of Music" i daljnjim usponom, a gotovo nikad s nekim padovima.

Glumio Franju Ferdinanda

Možda nam je povijesno najzanimljivija uloga Franje Ferdinanda u "Sarajevskom atentatu" Veljka Bulajića, kada mu je presudio Irfan Mensur u ulozi Gavrila Principa, iako ne spada Principova pokretna meta u Plummerove najznačajnije glumačke zadatke, već je samo jedna u nizu povijesnih ličnosti koje je uspješno iznio.

Rudyard Kipling u legendarnom "Čovjeku koji je htio biti kralj" Johna Hustona, Arthur Wellesley u "Waterloou", čuveni voditelj Mike Wallace u Mannovom "Insideru", Tolstoy u "Posljednjoj stanici", Jean Paul Getty u "Sav novac na svijetu" i tako dalje.

Bio je i Sherlock Holmes i Van Helsing, a kada mu vremenski podijelimo stvaralaštvo, možemo reći da se sedamdesetih godina tek zahuktavao iako je već dobrano bio ušao u peto desetljeće. Tada je uz spomenutih par naslova ("Čovjek koji je htio...", "Waterloo") bio i u nastavku "Pink Panthera", a odigrao i hulju u "Tihom partneru", a između ostalog, zbog njega je taj film pravi dragulj kanadske kinematografije. 

Možda su te sedamdesete stvarno bile ključne za njega, možda i nisu, ali o onome poslije njih nije potrebno ni trošiti riječi, zna se tko je i što je Christopher Plummer. Ako nije na listi najvećih glumaca engleskog govornog područja, onda tu listu treba prepraviti.

Radio do zadnjeg dana

Stvorio je tada finu podlogu za naredna desetljeća, u kojima će imati i iskustvo, glomazan respekt od svih, status legende, a usput postati nikad produktivniji te najširoj publici uvijek ostati poznato lice i zbog filmova kao što su "Malcolm X", "12 majmuna", "Inside man", "Syriana", "Novi svijet", "Knives Out" i tako do više od 200 naslova u karijeri, da ih sad ne navodimo baš sve.

Jedan takav gospodin, takva stabilnost pred kamerom, bilo da je hladnokrvan i surov, bilo da je potrebna erupcija emocija, sve je mogao i sve je odradio sa svoje strane.

Preminuo je 5. veljače 2021., točno godinu dana nakon Kirka Douglasa, još jedne ikone koju je američka Akademija desetljećima zakidala za Oscara, imao je 91 ljeto u tom trenutku na leđima, ali nije htio stati s radom dok mu viša sila ne presudi i nije bilo umirovljenja za Christophera sve do posljednjeg dana. 

Poštovanje za čovjeka i vječna mu slava, a samo takva i može biti u njegovom slučaju - mister Arthur Christopher Orme Plummer Prvi.