ČITAMO opet već tko zna koju godinu za redom poslodavce koji se žale kako za 600 eura, 800 eura, 1000 eura ne mogu naći sezonce, tj. sezonske radnike. Nakon hrpe godina kada smo slušali: "Ako nećeš ti, ima tko hoće!" i "Dobiti ćeš regres, ali onda ćeš mi to vratiti natrag!", pa čak i "Manča pripada gazdi, ja sam taj koji ovdje odlučuje!", naglo smo došli do:

"Nema radnika!"

"Nitko neće da radi!"

"Nudim 800 eura i kauč pokojne babe u garaži, a nitko se ne želi javiti."

Svim takvim poslodavcima koji su propustili neke osnove lekcije kapitalizma, tipa "slobodno tržišta rada", u narednih nekoliko pasusa nudimo fantastična svjetska znanja koja će im osvijetliti cijeli smisao radnopravnih odnosa u suvremenom kapitalizmu.

1. Radnik je po definiciji najamni radnik. To znači da daje svoje vrijeme i svoj rad za novac, lovu, pare, peneze, šuške - kako hoćete. On ne radi za "naš kolektiv", on ne radi za "naš zajednički uspjeh", on ne radi za vaše aute, kule, dvorove i poslovne vizije - radi za novac s kojim ima neke svoje planove, kupiti kobasice, obnoviti stan ili poći na turističko putovanje s obitelji. Tako da zaboravite privlačenje radnika korporativnim bullshitom tipa "radimo za našu firmu i naš uspjeh". To prolazi u Americi gdje radnik, ako je dovoljno važan firmi, dobiva udjel u firmi i postotak dobiti, kako u nas nije tako - vaša firma je vaš problem. Radnik samo radi za novac i drugo ga ne zanima.

2. Iako radnik radi za novac, cijenit će neke znake ljudskosti - od toga da ako vidite da čovjeka boli glava, pošaljete ga da se odmori, do toga da mu za Božić, ako vam je sezonac, pošaljete čestitku. Ili još bolje čestitku s bonom od 20-30 eura, uz želju da si nešto kupi za obitelj. U takvom slučaju vam radnik neće pobjeći ako mu netko drugi ponudi par postotaka više.

Gdje su vam sezonci od prošle godine?

3. Nema sezonaca! Kao prvo, gdje su vam sezonci od prošle godine? Najbolji radnik je onaj kojega već imate - pa ako ekipi koja je kod vas radila prošle godine ne pada na pamet raditi ponovno, problem je uglavnom u vama, ne u radnicima.

4. Gdje su radnici? Pa dragi moji poslodavci, Hrvatska je članica Europske unije, što znači da radnik može tražiti posao bilo gdje, bez ikakvih radnih dozvola, licenci i ostalog. Istina, u nekim zanimanjima je to problem radi jezične barijere, nije baš jednostavno u Njemačkoj ili Nizozemskoj biti učitelj ili pravnik čak i s naprednom razinom stranog jezika.

No konobarima nitko neće zamjeriti ako govore s naglaskom, kuhari ionako imaju svoj šablonizirani francuski, a u kuhinji će biti dovoljan i govorni engleski, psovat će ionako svi na svojem jeziku, a pomoćno osoblje i ne mora znati strani jezik. Dakle, ako Austrijanac nudi više od vas - radnik će otići raditi u Austriju. To što radi poreza i ostalog ne možete ponuditi plaću ni upola one u Austriji, nije problem radnika, o tome porazgovarajte sa svojim saborskim zastupnikom, imali smo uostalom četvrt stoljeća za prilagoditi se zajedničkom tržištu.

Radnici su ljudi, a ne roboti

5. Ja sam blizu! Hvar. Makarska. Gdje su mi Slavonci? Dragi moji, u Europi je liberaliziran zračni promet još od kraja prošlog stoljeća i ako kupite karte na vrijeme (a sezonski posao se dogovara unaprijed), neko iz Osijeka ili Đakova će brže, lakše i jeftinije doći na sezonu u Italiju, Francusku i na Maltu, nego na Hvar. A kada ste već na mjestu rada, to što ste 500 ili 1500 km od kuće vam baš i ne igra ulogu.

6. Radnici su ljudi, a ne roboti. Iako je razumljivo da ljeto ima hrpu prekovremenih radnih sati, jedan dan tjedno morate čovjeku ostaviti slobodno - da se naspava, odmori, sredi misli, opere i opegla odjeću i da sam sjedne na kavu. Taj jedan slobodan dan je i biblijski i zakonski - i ima razloga zašto je tu. Ako ga ne poštujete, ako ne poštujete taj jedan neradni dan u tjednu svakom radniku, zašto bi vas radnici poštovali i uopće vam dolazili?

7. Sezonci se traže krajem godine, a ne tjedan dana prije početka sezone - srećom već smo pomalo u nestašici radne snage, posla ima na izbor, ne uvijek dobro plaćenog, ali nekog posla ima i kvalitetni radnici svoju sezonu dogovaraju mjesecima unaprijed.

8. Sezonac mora zaraditi za cijelu godinu. Dakle, spreman je raditi teško i naporno tijekom sezone kako bi manje radio onih nekoliko mjeseci kada nema sezone. Ljudi vezani u ugostiteljstvo obično rade sezonu, pa izvan sezone uzmu nešto povremeno, recimo rade vikendom u salama za vjenčanja, uskoče kada restoran slavi Novu godinu te time dopune godišnji proračun.

No i takav model ima praznog hoda - recimo u doba korizme u nas se ne događa ništa od, kako se to sada kaže, evenata. Kao što vi kao poslodavac imate svoju računicu, ima je i radnik, a ona otprilike znači da sezona traje od Uskrsa ili Prvog svibnja do kraja listopada, tek tako radnik može zaraditi za cijelu godinu. Ako tražite nekoga za dva ljetna mjeseca, da, dobit ćete studenta koji će se potruditi oko posla, ali ne računajte da će znati skuhati ručak za 20 ljudi, servirati ribu ili preporučiti nešto s vinske karte. Radit će odlično u kakvom baru na plaži, ali on nije profesionalac.

Prestanite biti patetični po društvenim mrežama

9. Ljudi negdje moraju, nećete vjerovati i spavati, a na moru je ljeti smještaj toliko skup da se nikome ne isplati dolaziti raditi ako im niste organizirali smještaj. A smještaj znači primjerenu i urednu sobu, krevet, ormar i najviše dvije osobe u sobi, a po mogućnosti solo sobu za svakog radnika - ljudi imaju različite navike spavanja, posebno ako liježu umorni. To što smještaj radnika vama smanjuje planove oko broja apartmana i gostiju nije problem radnika, posebno jer austrijski, njemački ili švedski poslodavac uredno nudi smještaj radniku. Lokalne radnike uglavnom zaboravite - ti, ako ih uopće ima, imaju svoj biznis, pa ionako neće raditi za vas. I da, preuređena šupa s kaučem pokojne babe se ne računa kao smještaj.

10. Prestanite biti patetični po društvenim mrežama s upisima: "Nudim 800 eura i nitko mi se ne javlja!". Društvo u kojem živimo se zove kapitalizam i temelji se na pregovaranju, ne na lijepim željama. Ako nemate radnika za 800 eura, ponudite 1000, ako nema za 1000, ponudite 1200 i netko će se naći. Isto se uostalom odnosi na državu koja kuka kako nema dovoljno medicinskih sestara - nema jer netko drugi nudi više.

Kako smo rekli, mi smo na zajedničkom tržištu Europske unije, radnik može birati gdje će raditi u 27 država i kod nekoliko milijuna poslodavaca i zašto bi izabrao baš vas? A sada, što se tih vaših 800 eura - da riješimo tu misteriju, ljeti ćete vozeći taksi za neku od platformi zaraditi više, i to ugodnije vozeći klimatizirani automobil nego noseći čaše po terasi na plus 35 stupnjeva. Jednostavnih poslova ima danas svugdje, pa ako radnik može zaraditi 600 eura kod kuće, neće dolaziti kod vas za 800 eura.

11. Također, patetične su izjave: "Konobari traže više nego što imaju učitelji!". Na tržištu svatko može i ima pravo tražiti koliko želi, a stvar je tržišta rada hoće li mu to biti ispunjeno. I moj serviser za klimu traži za pola sata više nego što ja zaradim za dva sata kao sveučilišni profesor, no to je njegovo pravo, na što opet mogu pristati ili ne - i da, i to je kapitalizam.

Nikoga ne zanima priča "Ja ne mogu toliko platiti radnika!"

12. Nadalje, nikoga ne zanima priča "Ja ne mogu toliko platiti radnika!", poslovni plan prilagodite cijeni radne snage ili radite sami. Ili lobirajte kod političara da smanje poreze na rad. Što mislite, zašto su u jednoj Francuskoj, Austriji, Njemačkoj, na Malti, gdje god hoćete - mali obiteljski hoteli i restorani primarno obiteljski biznis? Pa upravo zato što radnici koštaju. Gazda je taj koji prvi dolazi i zadnji odlazi.

Odmah mi pada na pamet mali talijanski restoran u Valletti - radi gazda (cijeli dan!), radi obitelj i poneki dodatni radnik, tek tako mogu posložiti poslovanje. Da, možete reći da su u nas doprinosi za plaću veliki i da je ogromna razlika između bruto i neto, ali opet o tome popričate sa svojim saborskim zastupnikom, radnika ta priča previše ne zanima.

13. U pravom kapitalizmu od malog privatnog posla možete pristojno živjeti, ali baš nećete zaraditi za vile i premium automobile - da je tako onda nikada Hilton, McDonalds ili KFC ne bi postali veliki lanci, otvorili bi jedan jedini objekti i dobro živjeli od njega.

14. Možete se istina orijentirati na uvoznu radnu snagu, ali ako imate restoran ili hotel u Istri, očekuje se da osoblje koje radi s gostima zna talijanski, barem nešto i njemački, razumije slovenski, a govori i naravno hrvatski. Bez toga neće pružiti odgovarajuću uslugu, ni znati prepoznati trenutak kada dobro raspoloženom društvu treba ponuditi onu arhivsku bocu od koje ćete zaraditi više od cijele večere.

Uvozna radna snaga je dobrodošla, nema nas dovoljno, a i mi Hrvati s tolikom dijasporom smo valjda zadnji u svijetu koji bismo se smjeli žaliti zbog uvoza radnje snage. No nemojte misliti da će stranci, posebno iz dalekih zemalja, zamijeniti domaće ljude baš svugdje jer ne znaju dovoljno ni jezika ni o poslu. E, da, i kako smo u Schengenu, onaj konobar koji zna talijanski, nešto njemačkog, razumije i slovenski, uredno može birati hoće li raditi u Istri, Slovenskom primorju, Italiji, na jugu Austrije - pa pogledajte kako ga tamo plaćaju. Ljepote slobode kretanja bez graničnih kontrola.

Dragi moji poslodavci, dobrodošli u kapitalizam!

15 Ugovor između radnika i poslodavca je jednostavan - rad za novac. Ali osim dobrih poslodavaca i dobrih radnika, ima gadova i s jedne i s druge strane, pa ako nađete na kvalitetnog radnika, a vrijedi i obratno, radnici kvalitetnog poslodavca, onda surađujte uz obostrano razumijevanje i zadovoljstvo kako biste postigli cilj, a to je dobro poslovati i dobro zaraditi.

Ukratko, dragi moji poslodavci, dobrodošli u kapitalizam! Dobrodošli u mjesto gdje postoji ne samo tržište dobara, već i tržište rada i gdje s radnicima pregovarate, a ne ucjenjuje ih i gdje se za dobrog radnika bori dobrom plaćom, dobrim uvjetima rada i korektnim profesionalnim odnosom.

Ako ne možete naći radnika na zajedničkom tržištu 27 država, možda je ipak problem u vama, a ne u svim tim milijunima radnika koji eto zločesto ne žele raditi baš kod vas.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala