NAKON što je u srijedu objavljen javni poziv školama za provedbu programa Osnovna škola kao cjelodnevna škola, ne prestaju se nizati reakcije prosvjetnih djelatnika na program koji je objavilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.

Projekt će se eksperimentalno provoditi u pedeset škola kroz iduće četiri godine, od rujna 2023. do lipnja 2027. i odnosit će se na sve učenike od prvog do osmog razreda. Škole će za to dobiti 300.000 eura za ulaganje u opremu, blagovaonice, kuhinje i slično. 

>> Škola od 8 do 17, više hrvatskog i matematike, manje informatike. Što mislite o tome?

Pogledom na e-Savjetovanje može se vidjeti niz negativnih reakcija i savjeta za promjenama velikog dijela programa. U prvom redu stručnjaci upozoravaju da je utjecaj cjelodnevnog boravka u školi na djecu nedovoljno istražen.

Dok se s jedne strane smatra da bi djeca bila na sigurnom dok su im roditelji na poslu, učitelji smatraju da bi ih boravak u školi od osam do 17 sati mogao distancirati od vršnjaka i obitelji.  

Novost je i uvođenje novih predmeta pa će tako od jeseni djeca u čijim će se školama provoditi eksperimentalni program imati priliku učiti predmete Prirodoslovlje, Društvo i zajednica, Praktičke vještine, Informatičke i digitalne kompetencije te predmet Svijet i ja koji će biti alternativa vjeronauku. 

Ravnateljice i učiteljice za Index su navele koje su prednosti i nedostaci cjelodnevne škole.

Program sadrži velik broj nepoznanica

Još uvijek se ne zna tko će predavati nove predmete, a ravnateljica Osnovne škole Podolice iz Koprivnice, Helena Knežević, kaže da joj je, čitajući program, to bila jedna od najvećih nepoznanica.

Škola u kojoj je ona ravnateljica ima svu potrebnu infrastrukturu za provođenje programa cjelodnevne škole. Kaže da su se planirali prijaviti na javni poziv Ministarstva, no nakon što su pročitali javni poziv, Kovačević kaže da više nisu sigurni u prijavu te da će morati detaljno proučiti svaki dio programa da bi shvatili u što se upuštaju. 

“Tko će predavati nove predmete je jedna od bitnijih stvari koja je nama totalna nepoznanica. Ne znamo hoće li ih predavati učiteljice razredne ili predmetne nastave. Opet, treba uzeti u obzir da je pojam predmetne nastave preširok i on obuhvaća 20 predmeta. Pitamo se tko će što predavati. 

Ne znamo što je s predmetima za koje još uvijek ne postoji kurikulum. Objavljeno je da je formirana skupina za njegovu izradu, ali ne znamo kada da će biti gotov. Ne znamo što će biti s materijalima za tu nastavu, tko će te predmete uopće predavati, a ne znamo ni što će biti s kolegicama koje rade u produženom boravku. Ne znamo hoće li one ostati bez posla ili će biti prenamijenjene za predavanje drugih predmeta. 

Ne znamo hoće li se ići na popunjavanje satnice. Spominju se i sati praktičnih vještina, ne znamo što to znači i na što se te vježbe odnose. Ne znamo što nastavnik treba znati i treba li mu posebno dopuštenje za predavanje tog novog predmeta u školi. 

Ne znamo kako ćemo popuniti satnice nastavnicima čijim je predmetima smanjena tjedna satnica. Nismo sigurni o puno toga. Mi smo inače bili zainteresirani za javljanje na javni poziv, no za sada puno toga što se tiče organizacije nastave i programa ostaje visjeti u zraku”, kaže Knežević. 

Ipak, benefitnom smatra činjenicu da djeca neće morati pisati zadaću kod kuće pa će tako imati više vremena za druženje s roditeljima i prijateljima. Kaže da pozitivno može biti i to što su djeca na sigurnom i toplom te okružena profesionalcima koji ih podučavaju i odgajaju.

Uz to, smatra da novi predmeti imaju veliki potencijal te da se pomoću njih djeci mogu proširiti vidici i pomoći u prihvaćanju različitosti. Smatra ih vrstom građanskog odgoja kojeg bi djeca trebala imati u školi.      

Što će biti s nastavnicima kojima se smanjuje dio satnice?

Ono što je kao ravnateljicu posebno muči je činjenica da se u programu nalazi niz nedefiniranih stvari koje njoj i njezinom kolektivu nisu jasne. Posebno se to odnosi na nastavnike koji će ostati bez dijela satnice. 

“U slučaju da se smanji satnica nastavnicima iz informatike, što će najvjerojatnije biti slučaj, ne znamo što će biti s njima. Prema planu, učenici imaju informatiku jednom tjedno. Mi imamo šesnaest razrednih odjela, što znači šesnaest sati informatike tjedno manje. Imamo tri kolegice od kojih je jedna zaposlena na puno radno vrijeme i dvije na pola radnog vremena”, kaže Knežević.  

Ističe da od drugih kolega čuje da najmlađi učenici ne mogu dugo biti u školi te da bi im cijeli dan bio previše. Smatra da je ovaj program možda prevelika i prebrza promjena za naš sustav.

“Možda nije većina djeca spremna za cjelodnevnu školu. Opterećenje djece moglo bi biti preveliko jer dobivaju nove predmete, povećavaju se sati iz matematike i hrvatskog, smanjuju im se sati iz informatike koja je itekako bitna. Strani jezik je premalo zastupljen, a sada će ga biti još manje. Pogrešno je što predmetima iz stranih jezika nije povećana satnica.

Naravno da roditeljima odgovara da su djeca na sigurnom dok su oni na poslu, ali to stvara dodatno opterećenje nastavnicima koji će usprkos potencijalnom povećanju plaće imati puno više posla. Ne smijemo zaboraviti da učitelji imaju svoju obitelj”, kaže ravnateljica Knežević.

Ravnateljica u čijoj se školi već provodi cjelodnevna nastava: Hrvatska bi trebala slijediti trendove drugih zemalja

Dugogodišnja ravnateljica Osnovne škole Nikola Tesla u Rijeci Tatjana Bandera Mrakovčić generalno podržava cjelodnevnu školu jer smatra da Hrvatska treba slijediti trendove drugih zemalja. Njezina škola ima program cjelodnevne nastave, ali samo za prva četiri razreda.  

Ravnateljica smatra da djeca dosta vremena provode u školi, a ono što je u cijelom programu, kako kaže, najviše zbunjuje jest rad samo jedne učiteljice. Za primjer je uzela slovenske škole koje provode cjelodnevnu nastavu, a u kojima s djecom paralelno rade dvije učiteljice.

Uz to, neopravdanim i negativnim dijelom ovog programa smatra uvođenje kineziologa u razrednu nastavu. Smatra da to nije pedagoški opravdano. Inače, Rijeka ima model cjelodnevne nastave u mlađim razredima još od 1978. godine. 

“Učenici su u školi od 7.30 do 16 sati, a imamo dežurstvo do 16.30 dok roditelji ne dođu po njih. Paralelno rade dvije učiteljice koje s njima obave sve zadatke i napišu zadaću. Pomalo sam i žalosna da takvo što toliko godina postoji, a da se za to ne zna. 

Imamo dugo iskustvo, radili smo evaluaciju nastavnika, a tijekom godina smo ustanovili da su se djeca uspješno integrirala u nastavu petog razreda”, kaže Bandera Mrakovčić. 

Krtanjek: Od učitelja se previše očekuje

Đurđica Krtanjek učiteljica je razredne nastave u osnovnoj školi u Bednji s iskustvom rada od 38 godina. Za Index je komentirala javni poziv za škole koji je objavilo Ministarstvo.  

“Sama intencija eksperimentalnog uvođenja cjelodnevne nastave i predviđena struktura nije loša, ali nas učitelja je premalo za takav način provođenja novog projekta. Primjerice, nemoguće je da jedan učitelj provede sve što program od njega očekuje. To je jednostavno nemoguća misija.

Za kvalitetnu izvedbu takvog programa potreban nam je još jedan učitelj razredne nastave i tu vidim dobru priliku da se zbrine učitelje iz produženog boravka kojih je jako puno zaposleno na određeno radno vrijeme. Njih se sada nigdje ne spominje. Oni će ostati bez posla ako se nešto po tom pitanju ne napravi. 

Također, jako je upitno koliko kvalitetan i učinkovit može biti rad s učenicima nakon pet ili šest sati redovite nastave. I danas imamo problem sa zadržavanjem pažnje i koncentracije učenika zahvaljujući digitalnom dobu u kojemu djeca odrastaju. 

Primjerice, A2 dio programa, odnosno potpomognuto učenje na kojemu bi učenici trebali 75 posto sati razvijati jezične, matematičke i prirodoslovne kompetencije, podrazumijeva dosta ozbiljan rad. Pitanje je koliko će učenici biti odmorni i koncentrirani za kvalitetno odrađivanje zadataka, a kamoli svega ostaloga”, kaže Krtanjek. 

Osvrnula se i na povećanje plaća učitelja i nastavnika kazavši da će se njima prelaskom na program cjelodnevne škole drastično povećati poslovno opterećenje. Isto tako, smatra da je vrlo čudno normiran rad učitelja razredne nastave. 

“Naše radne sate od 45 minuta preračunavaju u puni sat, dakle 60 minuta i na temelju broja odrađenih punih sati računaju naša tjedna zaduženja u okviru četrdesetsatnog radnog vremena tjedno.

U programu stoji da bi učitelj trebao tjedno odraditi 18.63 puna sata redovite nastave, odnosno neposredno s učenicima. U tih 18 sati broje redovitu nastavu, a ne broje sve one ostale koje su planirali, poput rekreacijske pauze od deset minuta i pauze za ručak od 40 minuta. 

Tko će biti s djecom na svim tim odmorima? Tko će ih paziti? Jako smo revoltirani načinom na koji Ministarstvo gleda na naš posao”, kaže. 

Ističe da joj je u prvom redu najvažniji interes učenika. 

“Nešto natezati i produžavati na cjelodnevnu nastavu, a da se ne obraća pozornost na to da je iza toga dijete i način na koji ono funkcionira, nema smisla. Od mnogih roditelja čula sam da im je van pameti da djeca ostaju u školi do 17 sati na B1 programima koji predviđaju izvannastavne aktivnosti.  

Zamislite jednog prvašića koji je u školi od osam do 17 sati. Gdje je tu obiteljski život? Gdje je tu roditeljska skrb i razvijanje obiteljskih odnosa?” pita se Krtanjek.

Sindikat: Želimo da se učitelje i ostale radnike škole uključi u donošenje odluke

Sindikat Preporod je neprihvatljivim ocijenio rješenje po kojem će samo ravnatelji, školski odbori i osnivači odlučivati o prijavi škole na javni poziv Ministarstva znanosti i obrazovanja osnovnim školama za sudjelovanje u eksperimentalnom programu cjelodnevne škole.

Pozvali su prosvjetnu vlast da u proceduri prijave budu uključena učiteljska vijeća i radničko vijeće ili skup radnika.

>> Sindikat: O eksperimentalnim programima trebaju odlučivati i učitelji

"Nakon najdemokratskijeg provedenog izjašnjavanja, a čemu treba prethoditi potpuna informiranost sviju o najvažnijim detaljima promjena, eksperimentalni će projekt cjelodnevne nastave moći ispuniti sve zbog čega se s njim kreće", poručio je u priopćenju predsjednik Preporoda Željko Stipić.

Ističe da sveobuhvatne promjene odgojno-obrazovnog procesa koje se od rujna najavljuju u 50 eksperimentalnih školskih ustanova, od veće satnice pojedinih predmeta i povećanja učiteljske norme, preko promjene organizacije nastavnog dana i značajno dužeg boravka na radnom mjestu, do neusklađenosti povećanog opsega poslova i najavljene povišice plaće - nalažu da se učitelje, ali i sve ostale radnike škola uključi u donošenje odluke o prijavi na natječaj Ministarstva.

Ne bude li njihov zahtjev prihvaćen, iz Preporoda najavljuju preispitivanje svoje dosadašnje podršku najavljenim promjenama, "naročito stoga što je u Nacionalnom planu razvoja sustava obrazovanja za razdoblje od 2021. do 2027. dogovoreno da će sama konkretna operacionalizacija rješenja biti definirana u uskoj suradnji sa svim relevantnim dionicima sustava odgoja i obrazovanja te predstavnicima sindikata".

"To je već u ovom konkretnom slučaju izostalo", navodi Stipić.

Na odgovornima je, a ponajprije na ministru Radovanu Fuchsu, da se natječajni postupci provedu transparentno, uz maksimalno uvažavanje mišljenja učitelja i radnika. Samo će se tako, u doglednoj budućnosti, stvarno provesti promjene u radu osnovnoškolskih ustanova, stoji u priopćenju.

Podsjetimo, ministar Radovan Fuchs istaknuo je da cjelodnevna škola daje mogućnost da svako dijete bez obzira na njegov socio-materijalni status ili stupanj obrazovanja roditelja ima jednake uvjete u školama i da se izjednači količina znanja koju nastavnici prenose djeci.

"Da maknemo s dnevnog reda potrebu instrukcija kod kuće, da povećamo kvalitetu obiteljskog života, s obzirom na to da neće biti domaćih zadaća, jedno kvalitetnije obiteljsko druženje, ali i socijalizacija među učenicima i djecom, vršnjacima", objasnio je ministar.

Udruženje učenika i nastavnika: Novac uložen u projekt može se puno bolje iskoristiti

Prosvjetni radnici okupljeni na stranici Nastavnici organizirano kritizirali su eksperimentalni program cjelodnevne škole. Smatraju da se novac uložen u njega može adekvatnije iskoristi, primjerice za omogućavanje zdravih užina za učenike, povećanje plaća zaposlenima u obrazovanju, za zapošljavanje stručnih suradnika kojih nedostaje u ogromnom broju, omogućavanje više stručnih usavršavanja, ulaganje u školske zgrade koje se raspadaju, za izgradnju novih školskih dvorana koje mnoge škole još nemaju te za zapošljavanje i pravedno plaćanje spremačica. 

Uz to, osvrnuli su se i na europske modele kojima se vodi restrukturiranje hrvatskog obrazovnog sustava.

"Svima su puna usta Finske kad god se o reformama obrazovnog sustava govori, Finska slovi za ideal, sustav sa sretnim učenicima i učiteljima, u kojem svi rado idu u školu i s osmijehom uče. Ta ista Finska svoje prvašiće drži u školi do podneva - koliko su i naši u školi trenutno. Ta ista Finska se brine da učenici imaju dovoljno slobodnog i nestrukturiranog vremena izvan školske zgrade za svoje osobne interese, igru i druženje. Ne zatvara ih prisilno u školsku zgradu od 8 ujutro do 3 ili 4 sata popodne. 

Jasno je nama da postoje roditelji koji rade čudne smjene, koji popodnevima nisu doma, kojima bi puno značilo da im je dijete, posebno ako je učenik nižih razreda osnovne škole, na toplom i zbrinuto i pod nadzorom dok oni ne dođu s posla. Ali, vidite, to već postoji. Zove se produženi boravak.

Zašto ne bi reforma bila da se svim učenicima od prvog do četvrtog čiji roditelji to žele omogući besplatni produženi boravak, a oni čiji roditelji to ne žele ili ne trebaju mogu kao i do sad u podne krenuti doma, gdje ih čekaj netko s toplim ručkom? Umjesto toga, učiteljice koje u ovom trenu rade u produženom boravku dobit će otkaze kao tehnološki viškovi - postoji i glasina da bi ih se moglo preusmjeriti u dječje vrtiće kako bi popunile kvote odgajateljica kojih nedostaje, a nešto što su prije radile dvije učiteljice past će na leđa jedne osobe", kažu.