ZLATNI globusi su gotovi, a sezona nagrada nastavlja se sve dok ne kulminira dodjelom Oscara u ožujku.

Kako bismo se što bolje pripremili za Oscare, izabrali smo deset filmova s ovogodišnjih Zlatnih globusa koje biste trebali pogledati. Ne radi se samo o nominiranim filmovima već i filmovima za koje su nominirani glumci i glumice. 

Osim toga, nismo se koncentrirali na najrazvikanije naslove, kao što su Avatar, Elvis, Top Gun i Everything Everywhere All at Once, koje je većina gledatelja ionako pogledala ili barem čula za njih, već na filmove koji bi vam lako mogli proći ispod radara. 

Triangle of Sadness

Ova satirična crna komedija nastala u međunarodnoj koprodukciji jedan je od najhvaljenijih ovogodišnjih filmova, a radnja prati par slavnih modela koji se odluče pridružiti raskošnom krstarenju superbogatih. 

U Cannesu i na EFA-i već je pokupio gomilu nagrada, a ako niste pretjerano alergični na podilaženje istomišljenicima, mogli biste se i zabaviti. 

Argentina, 1985

Film redatelja Santiaga Mitre povijesna je drama temeljena na stvarnim događajima, a prati suđenje kolovođama najkrvavije diktature u povijesti Argentine. 

Ovo je prava poslastica za ljubitelje sudskih drama koja ovog puta, na sreću, ne dolazi ponovno iz Amerike, već će vam otvoriti vidike i pokazati strahote koje možda i nisu poznate prosječnom gledatelju. 

The Whale

Darren Aronofsky nije nužno redatelj "najprohodnijih" filmova i često se zna zakopati u pretenciozne koncepte, koji su svakako zanimljivi na papiru, ali vrlo rijetko rezultiraju uistinu kvalitetnim filmovima (Mother! i The Fountain vrlo su dobri primjeri takvih intelektualno i umjetnički ambicioznih podviga). 

The Whale ne spada u tu kategoriju i na površini je vrlo jednostavan. Klinički pretili Charlie je povučeni profesor engleskog koji u sumraku života pokušava obnoviti odnos s kćeri. I dok kritičari ne pršte od oduševljenja, publika je pokazala daleko više simpatija, ne samo za dirljivu priču već i fenomenalnu povratničku ulogu Brendana Frasera, koju ne biste smjeli propustiti. 

Empire of Light

Sam Mendes je briljantan redatelj koji nema ni jedan jedini podbačaj u bogatoj filmografiji. Ovog se puta dohvatio malo specifičnije teme, pa priča prati voditeljicu kina koja se bori sa psihičkim problemima i njezino prijateljstvo s novim zaposlenikom, koji pokušava pobjeći iz malog gradića u kojem se neprestano susreće s predrasudama. 

Kritika je podijeljena (oko svega osim izvedbe Olivije Colman), ali ako volite Mendesa, ovo je još jedan film koji ne smijete zaobići.  

The Inspection

Vrlo osobni film redatelja Elegancea Brattona o mladom gej Afroamerikancu koji, nakon što ga majka izbaci iz svog života, budućnost potraži priključivanjem marincima i nastavlja s borbom protiv sustava koji će učiniti sve da ga ostavi sa strane. 

Osim osobne i tragične priče redatelja, koji je filmom pokušao popraviti odnos s majkom koja je umrla prije nego što je film izašao, tu je i odlični i talentirani Jeremy Pope, oko čije izvedbe postoje oskarovska šuškanja.  

She Said

Gledatelji nisu bili posebno zainteresirani za priču o ženama koje su zaslužne za konačni pad holivudskog moćnika Harveyja Weinsteina, ali to ne mijenja činjenicu da se radi o jednom od najboljih filmova godine, koji uspijeva održati napetost čak iako svi znamo kako se ova priča završava. 

Iako desnica likuje zbog komercijalne propasti još jednog "woke filma", ovo zaista ne spada u kategoriju filmova koji će vam dva sata popovati o feminizmu, već je priča koju se isplati pogledati upravo zbog toga da ne zaboravimo srž #MeToo pokreta i onoga što je predstavljao.  

The Menu 

Crna horor komedija o mladom paru koji doputuje na udaljeni otok kako bi isprobali hranu u luksuznom restoranu, u kojem kuhar priprema raskošne menije o kojima se raspredaju priče. No priča koju otkrivaju daleko je šokantnija od onih koje su čuli. 

Kao i mnogi horori, i ovaj ispod površine krije društveni komentar, a osim odličnih kritika, film je odlično prošao i na kinoblagajnama. 

White Noise

Ponekad je možda najbolje samo pohvaliti redatelja i sugerirati ljudima da mu daju šansu. Naime, novi film Noe Baumbacha na papiru stvarno ne djeluje kao nešto što će vas istog trena privući. 

"Drama o suvremenoj američkoj obitelji i njihovim nastojanjima da se suoče sa svakodnevnim problemima dok se istovremeno hvataju ukoštac s misterijima ljubavi, smrti i srećom u ovim nesigurnim vremenima." Budimo iskreni, ovo zvuči kao da je netko napisao: "Bolje pogledajte novi Top Gun ili drugi Avatar."

Sve nam je jasno, ali vjerujte nam kad vam kažemo da filmu date šansu. 

Puss in Boots: The Last Wish

Mogli bismo reći da je novi Mačak u čizmama pravo osvježenje na tržištu prepunom crtića s porukom, koji su u ovoj fazi već pomalo naporni i prečesto dolaze s porukama koje potpuno zaobilaze klince, ali zato iritiraju roditelje. 

Puss in Boots je čista zabava. Klasičan crtić u kojem, čak i ako ima poruku, cjelokupna radnja ne stenje pod njenim pritiskom. Crtić bez filozofija, ideologija i ostalih pizdarija od kojih ponekad trebate predah.  

The Banshees of Inisherin

Novi film Martina McDonagha je sve ono što smo već pomalo zaboravili da film može biti. Ovo nije još jedan film koji je "posebno bitan u ovom trenutku u povijesti", ne bombardira vas porukama niti djeluje kao još jedan preočiti lovac na Oscare. 

Radi se o malom, nenametljivom filmu koji, upravo u nastojanju da ispriča samo običnu priču o prekidu jednog prijateljstva, uspijeva prenijeti daleko više istine o ljudima nego bilo koji drugi film na listi. 

Ako morate pogledati samo jedan film s liste, neka to bude The Banshees of Inisherin.