DOMAGOJ JAKOPOVIĆ RIBAFISH ispunio je obećanje koje je prije četiri godine dao pokojnom sinu Roku.

"Kad se nešto obeća, to se mora ispuniti, evo, na teži način, tužniji način, ali užasno sam ponosan i na sebe i na sve ljude koji su omogućili to sve", rekao je u razgovoru za IN Magazin.

Naime, Ribafish je svom sinu bio obećao da će plivanjem povezati sve naseljene hrvatske otoke, a ovih dana konačno je i doplivao do posljednjeg, 50. otoka.

"Pedeset otoka, pedeset priča. Sad da mi netko kaže da su svi ti otoci isti, tu sam ja da kažem da je sasvim drugačije. Potpuno su drugačiji jedan od drugog. Ovdje ne razgovaraju dvije familije, tamo svi sa svima razgovaraju, dvije različite priče. Mislim da bi Rok bio ponosan na svog starog, debelog, ćelavog i da bi rekao - ajde, bar si nešto napravio'', rekao je.

Razmišljao o odustajanju

Priznao je da je ponekad zbog prepreka razmišljao o odustajanju.

"Bilo me je strah i ljudi i glisera i jet skijeva i morskih pasa, tuna, meduza. Da je prošlo nešto više od pola metra, ja mislim da bih se samo stisnuo i pretvorio u fetus, više nikad ne bih plivao, ali eto, nešto me čuvalo."

Pomoću Rokotoka čak šest tisuća klinaca učio je važnosti ekologije, sporta i provođenja slobodnog vremena u prirodi.

''Poruka roditeljima je da pričaju s djecom, da ih slušaju i da bitan komad dana odvoje na komunikaciju, to ne znači da vi kuhate ili odrađujete fuš, a da dijete kod vas igra kompjuter. Komunikacija je da razgovarate. Sve bih dao da mogu ponovno pričati s Rokom i gledam ljude oko sebe koji u potrazi za slavom, novcima sve više rade. Taj jaz, djeca imaju sve manje kulture, sve manje kućnog odgoja'', zaključio je.

Progovorio o boli zbog gubitka sina

Podsjetimo, Ribafish je prije četiri godine tragično izgubio 13-godišnjeg sina, o čemu je prije dvije godine progovorio i na Okruglom stolu pod nazivom Kako tugujemo? I zašto je to važno za djecu i mlade?, koji je organizirala Udruga Posmrtna pripomoć.

"Kad sam shvatio da mog Roka više nema, samo sam izišao na cestu, hodao i nadao se da će me nešto zgaziti. Gubitak djeteta je nešto najgore, sve boli, svaka sekunda je bolna. Bio sam prvih mjesec dana u transu, mozak je brisao memoriju, nisam prepoznavao ljude na ulici.

Shvatio sam da ne smijem biti sam, a onda sam opet htio biti sam. Bio sam i na rubu da odustanem od života, otišao sam na Zanzibar posjetiti mjesto koje se naziva The Rock, kao i moj sin. Trebali smo to mjesto posjetiti zajedno kad maturira. Imao sam najcrnje misli, ali nešto mi nije dalo da si oduzmem život.

Napisao sam knjigu i započeo Projekt RokOtok – plivamo između otoka na Jadranu i pomažemo djeci da više budu u prirodi, veselju i druženju. Jedini savjet koji ja mogu dati jest da svatko potraži stručnu psihološku pomoć kad osjeti da mu treba", rekao je tad.