ŽIVOT s djecom može biti izuzetno naporan, bez obzira na to koliko ih volimo. Međutim, psovanje djece nikako ne izgleda kao dobra ideja. Ali što je sa psovkama pred djecom? Ima li štete u tome što odrastaju u okruženju koje ponekad zvuči poput zatvorske menze?

Za neke roditelje odgovor na ovo pitanje trebao se pronaći hitno, ali prije nego što započnu sapunom ribati svoja usta, bilo bi dobro pogledati što o tome kaže znanost.

Roditelji su oduvijek bili zabrinuti zbog psovanja ispred djece iz više razloga

Neki roditelji se brinu da će djeca postati istraumatizirana zbog nekoliko psovki što izlete s vremena na vrijeme iz roditeljskih usta. Boje se da će djeca razviti poremećaje u ponašanju. "To bi mogla biti marihuana jezika", kaže Benjamin Bergin, kognitivni znanstvenik sa Sveučilišta u San Diegu i autor knjige Što psovanje otkriva o našem jeziku, našim mozgovima i o nama samima. "Psovanje bi djecu moglo navesti na oštro i agresivno ponašanje", rekao je.

Drugi roditelji mogu brinuti o društvenim posljedicama koje bi se mogle pojaviti ako njihova djeca nauče psovati. Djeca su spužve, ponavljaju ono što čuju kod kuće. Ona ne znaju ništa o taktu i suptilnosti, kao ni primjeni rječnika kojeg koriste odrasli. Nekoliko ružnih riječi koje dijete može izgovoriti u razredu može mu stvoriti probleme s nastavnicima, što može utjecati na učenje i ocjene, kaže Bergen.

Bergen kaže da je bio slično tako zabrinut kad je dobio svoje prvo dijete te je odgovore potražio u znanosti. No nije pronašao nijedno istraživanje koje je čvrsto utvrdilo da postoje bilo kakvi negativni učinci psovanja pred djecom, uz nekoliko ključnih upozorenja.

Loše vijesti

Jedna od rijetkih studija vezanih uz ovu temu bio je rad iz 2011. godine koji je uključivao srednjoškolsku djecu u Missouriju. Istraživači su pitali više od 200 djece o psovkama koje su čuli u videoigrama ili na televiziji, kakav dojam imaju o tom psovkama i jesu li bile agresivne prema drugim ljudima.

"Rezultati su otkrili pozitivnu povezanost između izloženosti vulgarnosti u višestrukim oblicima medija i uvjerenja o vulgarnosti, korištenja vulgarnosti i uključenosti u fizičku i relacijsku agresiju", rekli su autori studije, objavljene u časopisu Pediatrics. Ali Sarah Coyne, prva autorica studije i znanstvenica na Sveučilištu Brigham Young, primijetila je da se radi o vrlo umjerenom učinku u cjelini, kako je navela u priopćenju za javnost. "Vulgarnost je nešto poput odskočne daske", nastavila je. "Ne događa se da, nakon odlaska u kino i slušanja vulgarnosti u filmovima, nakon toga počnete ubijati ljude. Ali kada mladi ljudi i čuju, a zatim i sami isprobaju koristiti vulgarne riječi, to ih može gurnuti malo bliže agresivnijem ponašanju."

Ali Bergen kaže da je ova studija samo korelacijska i pokazuje samo rezultate iz jedne škole. Kaže da je moguće da djeca koja su općenito agresivnija koriste vulgarniji rječnik. Također je moguće da će djeca, koja su već po prirodi nešto agresivnija, biti sklonija psovanju.

Psovanje u kontekstu verbalnog zlostavljanja također može dovesti do negativnih učinaka

Na primjer, studija iz 2007. godine, objavljena u The Journal of Early Adolescence, povezala je djecu izloženu uvredljivijim homofobnim uvredama s povećanim stresom, anksioznošću, depresijom i smanjenim osjećajem pripadnosti.

Ali Bergen nije našao mnogo čvrstih dokaza da je samo psovanje, kada se ne koristi u kontekstu zlostavljanja, imalo negativne učinke na djecu. S obzirom na to da je tema o potencijalnim negativnim učincima psovanja tema visokog rizika, za očekivati je da postoji mnogo dokaza da je izloženost djece psovanju izuzetno štetno. "Sve brige oko roditelja koji psuju u blizini svoje djece su neutemeljene", kaže.

Iznenađujući obrat

Umjesto toga, Bergen je pronašao dokaze da psovanje zapravo može imati neke pozitivne učinke na djecu. Neka istraživanja pokazuju da djeca fakultetske dobi koja psuju zapravo imaju tečniji izgovor i bogatiji vokabular. "Djeca koja su vještija u psovanju vještija su u jeziku općenito", kaže Bergen. Mnogi koji psuju po navici završe na fakultetu, kaže.

A druga istraživanja pokazuju da se odrasle ljude, koji imaju naviku psovati, često u društvu percipira u pozitivnom svjetlu. "Ljudi koji psuju na pravi način s pravim posljedicama smatraju se autentičnijima", kaže Bergen. "Smatra se da su pristupačniji, da su iskreniji, da su smješniji."

Izloženost psovanju može pomoći djeci da nauče puno o različitim nijansama društva

Roditelji su često zabrinuti da njihova djeca možda nisu dovoljno iskusna da se nose s tim, ali slušanje ovakvog načina izražavanja zapravo bi moglo pomoći u rasvjetljavanju tih suptilnosti. Uostalom, roditelji koji ponekad psuju pored djece uglavnom brinu o tome da društvo ne dovede u pitanje njihove roditeljske vještine. "Ako trogodišnjak psuje svoju učiteljicu, dijete vjerojatno neće biti toliko krivo koliko roditelj", kaže Bergen.

Kako iskoristiti psovke za nešto pozitivno?

Svako dijete koje je, na primjer, naučilo koristiti toalet za vršenje nužde, već je naučilo o važnosti društvenog konteksta. Bergen vjeruje da tema psovanja otvara sličan potencijal za razgovore o prikladnom kontekstu za drugačije ponašanje u društvu. On kaže da ti razgovori često dovode do zanimljivijih rasprava o društvenim situacijama niskog rizika - jer to su ipak samo riječi. "Ti razgovori zapravo mogu imati koristi", kaže.

Važan element koji treba uzeti u obzir je faktor "kulerstva"

"Ljudi koriste vulgarnosti kao način kršenja normi", kaže Bergen. No, u isto vrijeme, djeca koja odrastaju slušajući svoje roditelje kako psuju mogu biti čak i manje sklona tome. "Ako tvoji roditelji to rade, nije cool to raditi", kaže.