ZAŠTITAR Hrvoje Zanatić umro je u subotu ujutro nakon što su ga dvojica muškaraca, koji su sada u pritvoru, dugo mlatila u kasinu u kojem je radio.

I sad se s pravom 16.000 ljudi, čiji je posao da štite kasina, banke, pošte, koncerte, utakmice i institucije, pita čemu sve to. Jer svaki su dan izloženi stresu, potencijalnima napadima, pljačkama i divljacima, a rade za minimalnu plaću, većina ih nema oružje i nemaju status službene osobe.

"Ja ovaj posao radim više od 10 godina, s time da je bilo dosta neugodnih situacija. Udarce sam dobio dosta puta, dosta udaraca u glavu. Bilo je svega, ja sam čak imao i polomljene prste", ispričao je anonimni zaštitar za RTL Direkt.

Plaćaju ga od 17 do 25 kuna po satu, što znači da s prijevozom i stimulacijom na mjesec može zaraditi do 4500 kuna. Cijena sigurnosti i ljudskog života vrlo je niska.

"Premalo je ljudi na nekim opasnim objektima. Eto, u tom automat klubu svaku noć imate em pijanih em drogiranih i ne znam što sve ne. Čovjek dođe tamo sa 100 kuna i onda razbija aparat i ti mu kaži nešto, a on živčan", dodao je zaštitar.

"Ljudi su ugroženi"

Predsjednica ceha u kojem je 75 zaštitarskih tvrtki priznaje da bi plaće trebale biti više.

"Ja uvijek kažem - kvaliteta se treba platiti. Mi radimo vrlo odgovoran posao i ljudi su svaki dan vrlo ugroženi. I taj se dio posla mora znati cijeniti i poštovati. Mi imamo podatak da su se plaće povećavale u zadnjih godinu dana, i to dosta povećavale, ali sad imamo onaj drugi problem da nemam ljude", objašnjava Lidija Stolica, predsjednica Hrvatskog ceha zaštitara.

"Oni koji naruče uslugu samo gledaju da zadovolje zakonsku formu pa je njima dovoljan samo jedan čovjek. No to što taj čovjek u nekom kasinu ili automat klubu cijelu noć radi s kockarima koji gube puno novca, pa i 100-tinjak tisuća kuna, i koji su, kad izgube taj novac, spremni učiniti svašta, to ih boli briga", kaže Nikola Sraka, tajnika Sindikata zaposlenih u zaštitarskoj djelatnosti.

Ovo nije prvi ovakav slučaj

I tako već godinama. Hrvoje Zanatić nije prvi zaštitar koji je ubijen na radnom mjestu.

Dragutin Golik zvan Zmija upucan je davne 2005. Herojski je potrčao za pljačkašima banke koji su ga u bijegu ranili s dva metka. Preminuo je dvije godine kasnije, a 15 godina od njegove smrti odnos države prema ovom opasnom zanimanju nije se, čini se, puno promijenio. Dobio je ulicu i slavu, no više ga nema. Bio je toliko hrabar, govori nam njegov školski prijatelj, da je krenuo za pljačkašima, što ga je na kraju i koštalo života.

"Jako dobar čovjek. Pio je kavu, inače s dečkima je bio u društvu. Ne znam ni sam što mu je bilo da je potrčao za njima", ispričao je Mirko Majurec iz Zagreba.

Bi li status službene osobe u konkretnim slučajevima nešto promijenio, nezahvalno je nagađati, ali dugoročno napadači bi dvaput promislili prije napada. "Zato tražimo taj status, da bi zapravo percepcija bila da su to ljudi koji nas štite. Oni su tu da bi štitili našu imovinu i nas", ističe Stolica.

No od statusa za sada ništa. Puno je u ovoj branši problema, rijetki se rješavaju. "Inspekcije, nažalost, isto tu ništa ne rade, ne mogu ni napraviti, a i nemaju volje, tako da je to status quo", dodao je Sraka.