"Bjelica neće nastaviti s radom, previše je nezadovoljstva. Gladni smo nečeg velikog"
OSIJEK je katastrofalno krenuo u sezonu. Momčad Nenada Bjelice igra očajan nogomet, a iz Europe je ispala od Kizilžara, jedne od najgorih kazahstanskih momčadi. U SuperSport HNL-u Osijek nakon četiri kola ima pobjedu, remi i dva poraza. Osječka Kohorta okrenula je leđa Bjelici.
Navijači su Bjelicu prozvali precijenjenim licemjerom i poručili mu da što prije ode iz kluba. Dramatičnu situaciju u klubu za Index je prokomentirao Dario Radaković, voditelj najpopularnije Osijekove navijačke Facebook stranice Bijelo-plava birtija.
Pola sata je do kraja utakmice protiv Kizilžara. Više od 5000 ljudi apsolutno mirna srca prati utakmicu, trenutni rezultat je 0:0. Nitko nije zadovoljan onime što trenutno vidi no jednako tako nitko ne sumnja u prolaz dalje protiv ekipe koja se u Kazahstanu bori za ostanak.
Tribinom se tu i tamo prolomi koji zvižduk negodovanja na krivo dodavanje i jer ponovno ne igramo lijepo, no u redu, proteklih smo sezona i navikli da je rezultat jedino mjerilo, a ne ljepota u oku promatrača.
Prisustvovali smo najvećoj blamaži u klupskoj povijesti
Bum! Čovjek koji je doslovno ušao u igru minutu ranije zabija gol za goste. Gol koji im donosi produžetke. Stadionom je zavladala nevjerica, no pjesma se zaori još jače. Samo desetak minuta kasnije gosti zabijaju novi gol, zvižduci postaju glasniji, a igrači djeluju kao da im je netko doslovno odsjekao noge.
Više se ni najobičnija dodavanja ne mogu spojiti, lopta prelazi preko noge u aut. Bacamo sve karte na stol ubacujući još dva napadača, no do kraja utakmice ne uspijevamo složiti niti jednu priliku. Sudac daje znak za kraj, a više od 5000 ljudi u sekundi verbalno iskazuje sve ono što im je na duši.
Prisustvovali su najvećoj blamaži u klupskoj povijesti. Puno većoj od bilo kojeg visokog poraza od Dinama ili Hajduka kad je momčad bila financijski i rezultatski na dnu. Mislili smo da lošije od toga ne može. 180 minuta nogometne igre kasnije vidjeli smo da može.
Osijek nije zabio gol u zadnje tri utakmice, a igrao je protiv Kizilžara kod kuće, Slaven Belupa kod kuće i Istre u gostima. Dakle, sve tri utakmice koje bi uoči sezone okarakterizirali kao lakše i sve tri u kojima bi unaprijed ubilježili tri boda.
No, sve tri utakmice su nam pokazale koliko se produbio naš problem u napadu i koliko teško ulazimo u gol-šanse. Jednostavno, kreacije gotovo pa nema, sredina terena ne radi svoj posao pa nam se najveće prilike svode na ubačaje iz auta u srce peterca.
Da je samo igra najveći Osijekov problem...
Ali kada bi samo to bio najveći problem, mogli bismo zamišljati bolje sutra. Nažalost, problem se stvorio i u samim klupskim strukturama. Još krajem prošle sezone smo čuli i saznali za problem između uprave i stožera, nedavno je Kohorta objavila svoj proglas protiv lika i djela trenera Bjelice. Kako se saznaje iz medija, špekulira se i o razmiricama pojedinih igrača i trenera.
Nevjerojatno je kako smo u samo dva-tri tjedna od sasvim solidne atmosfere došli do ovoga u čemu smo danas. Glavni razlog zašto uprava i stožer još uvijek surađuju je vjerojatno financijske prirode jer nitko ne želi povući taj drakonski potez. Tako smo došli u pat-poziciju u kojoj su zapravo svi nesretni. I igrači i stožer i uprava i mi navijači koji ovo sve gledamo iz prizme čistokrvne ljubavi.
Čini se kako se kao klub već duže vremena vrtimo u jednom kružnom toku u kojem smo uvijek blizu uspjeha, ali ga nikad ne ostvarimo. Polufinala kupa, drugih, trećih mjesta u ligi i drugih, trećih pretkola euro-natjecanja nam je već preko glave. Željni smo i gladni konačno nečeg velikog pa taman to bila i obična grupna faza Konferencijske lige.
Eh da... U onoj 60. minuti utakmice s Kizilžarom mnogi su se snovi rasplinuli i sve je nekako krenulo nizbrdo. U nekom paralelnom svemiru mi bi tu utakmicu očekivano prošli i sada bi pisali srcedrapajuće tekstove poziva na uzvratnu utakmicu protiv Apoel Nicosije na koju bi sigurno došlo 7-9 tisuća ljudi.
Simbol našeg grada mora biti iznad svačijeg privatnog interesa
Gradom bi opet vladao onaj entuzijazam, nestrpljenje, zaluđenost... Ovako pišemo drugačije tekstove. Tekstove u kojima molimo igrače, stožer i upravu da za dobrobit svih nas počnu puhati u isti rog.
Jasno je kao dan da ovaj stožer neće nastaviti s radom iduće sezone, previše se nezadovoljstva nakupilo sa svih strana da bi se potpisalo produženje ugovora. I ok, nema veze. Ali idemo spasiti u ovoj sezoni ono što se može spasiti. Daljnja rasprodaja ugleda NK Osijeka ne dolazi u obzir. Simbol našeg grada mora biti iznad svačijeg privatnog interesa.
Navijači su trenutno poput djece u brakorazvodnim parnicama. Oba roditelja misle da su baš oni u pravu, da druga strana treba promijeniti nešto. A na one koji jedini u ovoj priči vole neprofitabilno, cijelim srcem se zaboravlja.
A to se ne smije dogoditi. Kako bi zbog djece trebao zavladati barem prividno primirje roditelja, tako bi i zbog navijača i interesa samog kluba trebalo nastupiti primirje u svim klupskim sferama. To je jedini izlaz. Uostalom, sve prave ljubavi su tužne, zar ne?
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati