OSVAJAČ Kupa 1992. godine. Drugi u prvenstvu 2005. godine. Dom Luke Modrića, Eduarda i Vedrana Ćorluke. Inter Zaprešić, legendarni hrvatski klub osnovan 1929. godine više ne postoji. Pokrenut je postupak za stečaj iako je njegov šef Branko Laljak do zadnjih sekundi tražio investitora koji bi spasio klub. No, nije uspio.

Laljak je u klubu bio 48 godina i s njim je prošao sve, od najboljeg do najgoreg i u krug, ali dalje više nema. Zadnjih nekoliko dana živio je u autu i na mobitelu pokušavajući spasiti klub, ali je na kraju uspio samo spasiti omladinsku školu, dok seniorska momčad u Zaprešiću više ne stanuje. Inter više ne postoji, a osnovan je novi klub, Inker, po uzoru na staro ime legendarnoga kluba, ali on će imati samo omladinske kategorije.

Intera više nema. Kako se osjećate kao dugogodišnji šef zaprešićkoga kluba?

Da vam budem iskren, to je moj najveći životni poraz i neuspjeh. No, iznimno sam ponosan na povijest Intera i sve što je napravio u svojoj povijesti, a za što sam dijelom i ja bio zaslužan. Što se kluba tiče, priprema se stečaj kluba, a osnovan je novi klub koji će se nastaviti natjecati u svim omladinskim kategorijama.

Što se mene tiče, moj život u nogometu je završio. Imam 61 godinu, previše sam bio u tome i previše sam se potrošio. Ugrozio sam i sebe i svoju obitelj i puno vremena će mi trebati da saniram dubioze koje sam napravio sam sebi da pokušam spasiti klub.

Dakle, nije bilo nikakve šanse da se klub spasi?

Klub je 1999. godine blokiran i trebalo nam je tri godine da se izvučemo iz blokade. Otada do 30. lipnja ove godine klub nije bio blokiran i funkcionirao je. Tri godine tražio sam nekoga tko bi investirao u klub da možemo normalno nastaviti raditi.

Bilo je jasno da s takvom organizacijom kakvu smo imali ne možemo odolijevati konkurenciji i nadao sam se da će doći netko tko bi uložio u klub. Zadnjih dana je bilo nekih varijanti i kontakata, ali nažalost nije bilo dovoljno vremena. Postojala je i ta opcija suradnje s Dinamom koja je došla u sasvim završnu fazu, ali je na kraju propala iz meni ne do kraja jasnih razloga. I to je to.

Inter su dotukle FIFA-ine presude u korist bivših igrača Serdara Serderova i Borislava Coneva. Što se tu dogodilo?

Prvenstvo je 2020. godine zbog lockdowna bilo prekinuto i onda je nastavljeno iz meni potpuno nejasnih razloga. Sederov se uopće nije želio vratiti u HNL, a tad je bio drugi strijelac lige. Mogli smo ga prodati, ali je odbio otići u Koreju za 350.000 dolara, što bi nas spasilo. 

Conev je došao u klub i onda pobjegao nakon pet, šest kola. Čovjek je doslovno pobjegao s radnoga mjesta, a FIFA je presudila u njegovu korist i to i za sljedeću godinu ugovora koju smo mu isto trebali isplatiti. Prema presudi smo obojici ostali dužni 235.000 eura i taj novac jednostavno nismo uspjeli nabaviti.

U Interu su igrali neki veliki hrvatski igrači poput Modrića, Eduarda i Ćorluke. Jesu li vam se možda oni javili?

Nisu, ali to nema nikakve veze s njima. Inter je bio tek mali dio njihovog sportskog puta i ne pada mi na pamet da bi njima ili bilo kojem drugom igraču nešto zamjerao. Poginuli smo hrabro i dostojanstveno. Novi klub Inker nova je pravna osoba koja nema nikakve veze sa starim klubom i koja ima isključivo omladinske kategorije. Možda će jednog dana imati seniore, tko zna, ali zasad ne.

Ako vas Inker nekad zatreba i pozove da se vratite, hoćete li prihvatiti poziv?

Ne. Moja nogometna priča je definitivno završena.