U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. Garrincha je jedan od najboljih nogometaša u povijesti. Rođen je 28. listopada 1933., a umro je 20. siječnja 1983. godine od ciroze jetre. Brazilski narod slavio ga je zbog njegovih driblinga, nerijetko ga stavljajući ispred Pelea. Desna noga bila mu je šest centimetara kraća od lijeve, imao je problema s alkoholom i uživao je u ženskom društvu pa je tako s pet partnerica imao minimalno 14 djece.

U POVIJESTI nogometa nitko nije usrećio više ljudi. Nasmijan i vedar poput dječaka driblao je na dotad neviđen način, pretvarajući protivnike u budale nesposobne zaustaviti ga. Nisu vjerovali da ih igrač iskrivljene kralježnice, s desnom nogom šest centimetara kraćom od lijeve, pri čemu su obje bile savinute ulijevo, može ismijavati.

Ugledni BBC desetljećima kasnije, slaveći njegov lik i djelo, gotovo uvredljivo pisao je da je izgledom pripadao cirkusu, ne terenu. No on je baš s tog terena uveseljavao siromaštvom obilježeno brazilsko društvo sredine prošlog stoljeća. U interpretaciji tih vremena neki će reći da je bio obožavan jer je zrcalio njih, navijače.

U njemu su vidjeli nadu da se unatoč životnim preprekama mogu izvući iz favela te u Brazilu postići uspjeh i ugrabiti bogatstvo. Dvostruki osvajač Svjetskog prvenstva, jedan od najboljih driblera ikad, član idealne postave svjetskih prvenstava po izboru FIFA-e te sedmi igrač na popisu najvećih 20. stoljeća ostvario je povijesnu karijeru. Privatni život bio je sušta suprotnost.

Mentalno zaostao, s 12 je godina navodno izgubio nevinost s kozom, odmalena je trpio očevo pijanstvo pa i sam postao alkoholičar. S 14 je radio u lokalnoj tvornici, a kasnije bježao od mafije te skrivio prometnu nesreću u kojoj mu je poginula punica.

Premda se nerijetko velik broj djece smatra blagoslovom, njih barem 14 s pet žena odraz su kaotičnog života Manuela Francisca dos Santosa, kraće znanog pod nadimkom Garrincha, nogometne zvijezde koju talentom stavljaju uz bok Peleu, čak i ispred njega. 

Imao šest centimetara kraću desnu nogu

Pisac i novinar Ruy Castro, koji je sastavio biografiju o Garrinchi naziva Trijumf i tragedija zaboravljenog brazilskog nogometnog heroja prvotno objavljenu 2004. godine, tijekom devedesetih istraživao je obiteljske korijene svoje teme. Put ga je doveo do indijanskog plemena Fulnio, čiji je poglavica nosio ime Joao Francisco dos Santos Filho, odnosno prezime poput Garrinche.

Guardianov dopisnik iz Južne Amerike Alex Bellos 2000. godine posjetio je pleme. Imalo je tri tisuće pripadnika i tri nogometne momčadi, među kojima je uočio igrače savijenih nogu. Povijesni izvori navode kako su korijeni Garrinchine obitelji upravo iz plemena Fulnio.

Od njih je, prema teoriji, naslijedio genetski nedostatak zbog kojeg su ga prozvali Anđeo savijenih nogu. Danas bi terapijama riješio problem, ali tada ga se, a rođen je 1933. godine, nije vodilo liječnicima. Ništa čudno s obzirom na to da je otac Amaro bio alkoholičar.

Garrincha u ribolovu za vrijeme finala SP-a

Bio je manji od drugih dječaka svojeg uzrasta. Sestra Rosa nazvala ga je Garrinchom po uzoru na palčiće, male, razigrane smeđe ptičice. S četiri godine dobio je nadimak po kojem će ga pamtiti cijeli svijet, dok ga Brazilci znaju i kao Manua, skraćeno od Manuel.

Poput brojnih mještana, s 14 godina zaposlio se u lokalnoj tvornici tekstila. Nije bio marljiv. Lijenost ga je dovela do otkaza, a nogometni talent vratio na posao. Naime, vlasnik tvornice bio je vlasnik kluba Esporte Clube Pau Grande. Zadržao je nezrelog klinca i ojačao momčad.

Profesionalni nogomet ga nije zanimao. Dok je narod dramatično proživljavao finale u Brazilu održanog Svjetskog prvenstva 1950. godine, prvog nakon Drugog svjetskog rata, u kojem su s 2:1 izgubili od Urugvaja, Garrincha je bio u ribolovu.

Klubovi su ga odbijali zbog fizičkih deformacija, a druge je probe pak sam upropastio. Vasco da Gama nije ga uzela jer nije ponio opremu, a trening Fluminensea napustio je kako bi ulovio prijevoz kući. Tek je s 19 godina počeo raditi na svojoj karijeri, i to praktički prisilno, kada ga je u Botafogo odvukao nekadašnji igrač.

Osramotio reprezentativca pa na njegovo inzistiranje dobio ugovor

Na drugom treningu posramio je reprezentativca Brazila Niltona Santosa, prodavši mu par trikova i gurnuvši mu loptu kroz noge. Nije imao poštovanja prema braniču koji je 16 puta predstavljao zemlju. Vođen načelom "ako ga ne možeš pobijediti, pridruži mu se", Santos je klupskoj upravi naložio potpisivanje 17-godišnjeg Garrinche.

Hat-trickom u debiju protiv Bonsucessa dokazao je da su povukli ispravan potez. Odlične mu partije ipak nisu osigurale mjesto na Svjetskom prvenstvu u Švicarskoj 1954., gdje je Brazil doživio novi neuspjeh, jer je njegovu poziciju zauzeo Julinho.

Nakon drugog mjesta četiri godine ranije, sada ih je u četvrtfinalu izbacila Mađarska u nasilnoj utakmici s tri crvena kartona poznatoj kao Bitka za Bern. Do premijernog naslova došla je Zapadna Njemačka, pobijedivši momčad legendarnog Ferenca Puskasa.

Garrincha je Botafogu 1957. donio naslov prvaka u ondašnjem prvenstvu Rio de Janeira, što je u njegovih 12 godina u klubu učinio još dvaput. U 581 utakmici zabio je 232 gola i postao ikona kluba. Nije bilo druge nego uvrstiti ga u Selecao. Debitirao je 1955. protiv Čilea. Godinu kasnije počelo je ono zbog čega će biti upamćen.

Potez ispred snage, talent iznad taktike

Brazilski nogomet dobrim dijelom 20. stoljeća nije podlijegao taktičkim zamislima. Individualni talent stavljali su ispred momčadskih zadataka, trenutak ispred utakmice, potez ispred tjelesne snage. "Brazil ima sjajne igrače, ali užasno su nedisciplinirani", smatrao je škotski napadač Archie McLean, koji je 1912. preselio u Sao Paulo.

"Tijekom utakmice nekoliko igrača pokušalo je otkriti tko može najviše u zrak šutnuti loptu. Njihove se ludorije ne bi tolerirale u Škotskoj", dodao je McLean, govoreći zapravo o svojevrsnom mitu koji i danas egzistira među pratiteljima nogometa čiji je idealan način igre onaj brazilski, iako se on odavno promijenio.

Garrincha je takvim profilom savršeno odgovarao navijačima, koji su njegove varke pratili uzvikujući "ole, ole". Jednako je tako znao ozbiljno pretjerati. Primjerice, trener Botafoga Paulo Amaral u izvješću prijateljske utakmice kao jedini Garrinchin nedostatak naveo je driblanje. Previše driblanja.

Najveći amater među profesionalcima

Jednom je prilikom prošao cijelu suparničku momčad, uključujući golmana, te na liniji dodao loptu suigraču. Najveći cilj njegova nogometa bio je nasamariti suparnika. Zabiti gol smatrao je samo bonusom.

"Bio sam znatno brži jer sam razmišljao", godinama kasnije o sebi je govorio Pele, naizgled savršeni sportaš strogo oblikovanog imidža. Možda je tajna Garrinchine slave baš u instinktivnim, iznimno brzim reakcijama. Nogomet nije doživljavao ozbiljnom profesijom od koje može lagodno živjeti, što je lako povezati s njegovim niskim IQ-om. Castro ga je prozvao "najvećim amaterom među profesionalcima".

Crno-bijele, 60-ak godina stare Garrinchine snimke prikazuju nogomet drugačiji od današnjeg. Udvajanje, a kamoli sistemski pritisak kao reakcija bili su strani pojmovi. Dominantan u igri jedan-na-jedan po desnoj strani unosio je nemir. 

Iako svjesni onoga što će učiniti, suparnike je izbacivao pokretima tijela tako da nije ni morao dotaknuti loptu. Argentinca Varija prevario je ostavivši loptu desetak metara iza sebe. Bezglavo je pravocrtno trčao dok je suparnik pokušavao oteti ono čega nije bilo.

Brazil u kampu tražio zamjenu ženskog za muško osoblje

Apsolutni vrhunac njegove zaigranosti dogodio se pred SP 1958. u Švedskoj, Garrinchin prvi Mundijal. Dok je pritisak po svemu sudeći za njega bio nepoznat, cijela zemlja osjećala je uteg dvaju neuspješnih natjecanja. Kako se to ne bi ponovilo, kako bi s talentiranom generacijom ugrabili prvi veliki trofej, angažirali su timskog psihologa.

Na čelu s izbornikom Vicenteom Feolom željeli su biti sigurni da je momčad spremna. Išli su čak toliko daleko da su igrači rješavali mentalne testove. Garrincha je okarakteriziran infantilnim, no isto mu se oprostilo jer je imao 17 godina.

Doduše, nije bio jedini u čiju su fokusiranost sumnjali. U kampu pokraj Goteborga zatraženo je da se žensko osoblje zamijeni muškim kako brazilski reprezentativci ne bi došli u napast i turnir smetnuli s uma. A članove nudističke grupe vidljive iz hotela zamolili su da nose odjeću.

Prošao cijelu obranu Fiorentine, a onda...

Prije no što su stigli u skandinavsku zemlju, Brazilci su stali u Italiji radi pripremnih utakmica s Interom i Fiorentinom. Pri rezultatu 3:0 za Brazil, Garrincha je prošao četiri firentinska braniča, kao i golmana. Našavši se na gol-crti, preostalo je samo zakucati loptu u nebranjenu mrežu.

Zaigran kakav je bio, vratio se, još jednom predriblao natrčalog Enza Robottija dok je ovaj pokušavao spasiti gol pa završio hvatajući se za stativu da ne padne, i onda konačno zatresao mrežu. Fantastičan potez za jedne, neodgovoran za druge. Je li Feola zbog pretjerane neozbiljnosti Garrinchu izostavio u dvjema prvim utakmicama SP-a, teško je reći. Ali činjenica jest da ga je naljutio.

Ždrijeb je Brazil na SP-u 1958. smjestio u skupinu 4 sa SSSR-om, Engleskom i Austrijom. Sovjeti su bili aktualni olimpijski prvaci, Austrija je četiri godine ranije osvojila broncu, dok su Englezi izazivali respekt neovisno o tome što su dio momčadi izgubili par mjeseci ranije u padu aviona. Poginulo je osam igrača Manchester Uniteda danas poznatih kao Busbyjeve bebe.

"Tri najbolje minute u povijesti nogometa"

Od očekivane napadačke rapsodije nije bilo ništa. Nadali su se tome i navijači, što dokazuje da je prosječno utakmice ove skupine pratilo 31.320 gledatelja, više čak i od skupine u kojoj je bio domaćin Švedska. Na kraju je zabijeno svega 16 golova. Altafini s dva i Santos s jednim golom apsolvirali su Austrijance u prvom kolu. Semafor je s Engleskom ostao na nuli u drugom.

Sovjeti su, s druge strane, remijem s Engleskom (2:2) i sigurnom pobjedom (2:0) nad Austrijom bili na istom bodovnom učinku kao Brazil. Obje su reprezentacije imale po tri boda jer su se tada za pobjedu dodjeljivala dva, a za neriješeni ishod jedan bod. Borba za prvo mjesto uslijedila je u trećem kolu.

Brazil je bio u strahu od SSSR-a vođenog, smatrali su, znanstvenim pristupom sportu. Ispostavilo se da će nadvladati onaj spomenuti brazilski gen nerijetko uspoređivan sa sambom. Feola je prvi put na teren zajedno poslao 25-godišnjeg Garrinchu i sedam godina mlađeg Pelea, dvojac zaslužan za "tri najbolje minute u povijesti nogometa", kako su ih kroničari nazvali.

"Niste mogli znati kamo će krenuti zbog njegovih nogu"

Brazilci su otpočetka krenuli furiozno. Hladni Sovjeti jedva su pratili vješte južnoameričke ofenzivce, gubeći se u njihovim driblinzima. Garrincha i Pele u prvoj su minuti dvaput pogodili okvir gola. Brazilski blitzkrieg zaključen je golom Vave u trećoj minuti. U 77. minuti ponovno se upisao u strijelce i Brazil je bio u četvrtfinalu.

"Kada biste se suočili s njime, njegovim nogama koje gledaju na jednu, a tijelo na drugu stranu, bez problema ste ga mogli smatrati invalidom. Ali, moj Bože, kako je igrao. Napadao je nevjerojatnom brzinom. Vjerujem da je bio opasniji od Pelea, fenomen sposoban za čistu magiju", rekao je Mel Hopkins, bočni igrač Walesa kojeg je Brazil izbacio u četvrtfinalu golom Pelea.

"Niste mogli znati u koju će stranu krenuti zbog njegovih nogu. Na jednak je način igrao lijevom i desnom, probijao je uz liniju i zabijao se u sredinu. Imao je i strašan udarac. Neupitno, Garrincha bi danas bio superzvijezda", dodao je Hopkins, koji je na svojoj koži osjetio Garrinchinu radost loptanja.

Garrincha mislio da će igrati uzvrat nakon finala

U polufinalu i finalu Brazil je prezentirao svu svoju raskoš. Prvo je pet komada utrpao Francuskoj, da bi zatim na zadnjoj stepenici s istih 5:2 stradala Švedska. Predvodili su ih mladoliki Pele s tri gola Francuzima i dva Šveđanima te Vava s jednim u polufinalu i dva u finalu.

Garrincha je vrtio bespomoćne čuvare i svojim ubačajima tražio Vavu koji je lopte spremao u mrežu. Zaigranost i neopterećenost rezultatom vidi se u tome da je nakon pobjede nad Švedskom očekivao uzvrat. Mislio je da je SP poput ligaškog natjecanja. Nije bilo, nego je Brazil osvojio prvi naslov svjetskog prvaka.

Garrincha je nakon SP-a pio još i više alkohola. Nabio je kilograme, zbog čega je izostavljen iz reprezentacije za utakmicu s Engleskom sredinom svibnja 1959. godine. Par dana kasnije s Botafogom je otišao na turneju.

Otac mu je preminuo od raka jetre

Znajući za njegovu neobuzdanu želju za ženama, ne čudi što je u kratkom roku u Švedskoj stigao napraviti dijete s lokalnom djevojkom. "Nitko nije poput Garrinche. Njegov stil igranja uvijek će biti unikatan", izjavio je danas 62-godišnji Ulf Lindberg, kojemu su posvojitelji, kada mu je bilo sedam godina, otkrili da je čudesni Brazilac njegov biološki otac. Majka ga je pak napustila kao bebu.

Garrincha je po povratku u Brazil, navodno bježeći od mafijaša, automobilom udario vlastitog oca. Od silnog alkohola nije bio svjestan što je učinio. Kao da to nije dovoljno za jednu godinu, supruga Nair potvrdila je da čekaju peto dijete, dok mu je ljubavnica priopćila da je prvi put trudna.

Šokantni događaji mnoge bi uništili, a najgori je tek uslijedio. Krajem godine Garrinchin otac preminuo je od raka jetre. Danima je u Pau Grandeu, nedaleko od Rio de Janeira gdje su živjeli, ispijao cachacu - najpoznatije žestoko piće među Brazilcima proizvedeno od fermentiranog soka šećerne trske. Bio je alkoholičar i porok ga je koštao života, kao što će i Garrinchu. 

Javnost ga je slavila unatoč neurednom životu, čak uzimajući u obzir da je sa 17 godina postao otac. Dvaput je bio u braku. Prvo s Nair, a potom je oženio Elzu Soares, popularnu brazilsku pjevačicu čiju je majku odveo u smrt zabivši se 1969. automobilom u kamion.

Najjači potres u povijesti dvije godine prije SP-a

Južnoameričke zemlje prijetile su bojkotiranjem Svjetskog prvenstva 1962. ako će kao treće veliko natjecanje zaredom biti održano na europskom tlu. Domaćinstvo je, u konačnici, pripalo Čileu, zemlji koju je 1960. pogodio najsnažniji zabilježeni potres.

Jačinom 9.5 po Richteru sravnio je zemlju svega dvije godine prije početka natjecanja. Poginulo je 50 tisuća ljudi, dva milijuna je raseljeno te je uništeno četiri od osam stadiona na kojima se trebalo igrati. Unatoč problemima s infrastrukturom, Čileanci su uspjeli organizirati SP. "Zato što nemamo ništa, napravit ćemo sve", poručio je predsjednik organizacijskog odbora Carlos Dittborn.

Uz potres, Mundijal je obilježila prljava, prekršajima ispresijecana igra. Uvertira je bila prva utakmica Čilea i Italije (0:2) čiju su atmosferu uvredljivim napisima napumpali talijanski novinari, a nakon koje su njihovi reprezentativci stadion napustili pod policijskom zaštitom.

Nitko poput Garrinche i Maradone

Garrincha se potrudio da se '62. pamti ponajprije po njegovim bravurama. Brazil, branitelj titule, našao se u skupini 3 s Čehoslovačkom, Meksikom i Španjolskom. U turnir su pod vodstvom izbornika Aymorea Moreire ušli 2:0 pobjedom nad Meksikancima. Pele je zabio jedan, prošavši četiri braniča, te asistirao za drugi. 

Nesumnjivo velik šok bila je Peleova ozljeda u idućem kolu, kada su s Čehoslovačkom odigrali 0:0. Teren je napustio držeći se za bolni mišić. U Čileu više nije odigrao ni minute pa je ključeve igre preuzeo Garrincha. Do kraja natjecanja pružio je simultanku, jedinu koja se u istu rečenicu može staviti s onom Diega Armanda Maradone 1986.

Španjolci su Brazilce u trećem kolu ozbiljno namučili. Vodili su golom Adelarda iz 35. minute, a zakinuti su za kazneni udarac i poništeni gol. Tko zna kako bi Garrinchin život bio upamćen da je Španjolska okrunila dominantan nastup. Ovako je Amarildo izjednačio u 72. pa u 86. na asistenciju Garrinche, kojoj je prethodio niz od četiri predriblana igrača, donio preokret i prolaz dalje.

Garrincha kući odveo psa koji je popišao engleskog reprezentativca

Kao da više nije imao izbora, Garrincha je morao početi zabijati. Engleskoj u četvrtfinalu te Čileu u polufinalu zabio je po dva gola, odvevši Brazil do pobjeda 3:1 i 4:2. U rušenju moćnih reprezentacija pomogao mu je Vava preostalim realizacijama. 

Da Garrincha ni kao 29-godišnjak nije nadišao svoje ograničeno mentalno stanje svjedoči bizaran ulet psa u četvrtfinalu. Pokušavši ga savladati, engleski napadač Jimmy Greaves doslovno se za životinjom bacio na tlo. Hrvali su se i pas ga je popišao.

Njegova nesreća oduševila je Garrinchu koji se nije mogao prestati smijati. Castrova biografija kaže da je Garrincha psa lutalicu uzeo za ljubimca. Nazvao ga je Bi, izvedenica od bi-campeones, odnosno dvostruki prvaci. A Brazil je to i postao.

Finale igrao pod temperaturom

Ostalo je u finalu opet odmjeriti snage s Čehoslovačkom, finalu koje Garrincha nije ni trebao igrati jer je protiv Čilea dobio dva žuta kartona. FIFA mu je progledala kroz prste te se našao na terenu, i to pod temperaturom.

U 15. minuti gubili su golom Masopusta. Za obranu svjetske titule - što je posljednja u povijesti svjetskih prvenstava te jedina nakon Italije 1934. i 1938. - zabijali su Amarildo u 17., Zito u 69. i Vava u 78. minuti. Garrincha je proglašen najboljim igračem SP-a, s četiri zabijena gola dijelio je titulu vodećeg strijelca, a kako je Brazil osvojio naslov, jedini je ikad objedinio ta tri priznanja.

S Brazilom izgubio jednu jedinu utakmicu

Karijera jednog nogometaša teško može dostići viši vrhunac. Otada je za Garrinchu krenulo isključivo silaznom putanjom. Zdravlje mu je bilo uništeno - kako zbog nemarno vođenog života ispunjenog pijanstvima tako i zbog uništenih koljena i kralježnice koje nije sanirao odlascima liječniku, već tzv. iscjeliteljima.

Na Svjetskom prvenstvu u Engleskoj 1966. nije bio ni kopija samoga sebe. S 33 godine zabio je Bugarskoj u prvom kolu skupine 3 nakon što je Pele doveo Brazil u vodstvo. Dan kasnije na Goodison Parku igrali su s Mađarskom. Garrincha je u 50. i posljednjoj utakmici za Brazil doživio jedini reprezentativni poraz.

Mađari su slavili rezultatom 3:1. Pele nije igrao, a to znači da Brazil s tandemom Garrincha - Pele na terenu nikada nije izgubio utakmicu. U trećem kolu pobijedio ih je Portugal, čime su kao trećeplasirani eliminirani s natjecanja.

S 39 godina postao je djed

"Kao pjesnik kojeg je anđeo dodirnuo, kao skladatelj koji prati melodiju koja je pala s neba, kao plesač opsjednut ritmom Garrincha je igrao nogomet vođen čistom inspiracijom i magijom, neplanski i bez patnje", napisao je pjesnik Paulo Mendes Campos romantizirajući Brazilca.

Zapravo je njegov život imao jadan završetak. Uostalom, Castro je u nazivu Garrinchine biografije naznačio da je u pitanju zaboravljena legenda. U 12 godina provedenih u Botafogu pokušali su ga dovesti Real Madrid, Juventus, Inter, Milan... Talijanska trojka 1963. planirala je posao bez presedana, prema kojem bi po godinu dana predstavljao svakoga od njih.

Propustio je potpisati unosniji ugovor dok je Botafogo odbijao ponude i iskorištavao ga dajući mu nisku plaću. S novcem ionako nije znao. Bankovni savjetnici angažirani na nagovor prijatelja u njegovu su domu novčanice pronašli u ormarima, namještaju i posudama za voće.

S ozbiljnom karijerom iza sebe, od 1966. do 1972. igrao je za Corinthians, Atletico Junior, Flamengo i Olariu, u čijem se dresu oprostio. Možda bi čak i nastavio s 40 i više godina, no kako je prvi put u životu postao djed, smatrao je blesavim biti profesionalni nogometaš i imati unuka.

Stotine tisuća ljudi na sprovodu

Adekvatan ispraćaj doživio je 1973. kada su Brazil i FIFA-inih najboljih 11, sačinjenih uglavnom od igrača Argentine i Urugvaja, odigrali utakmicu na Maracani u Rio de Janeiru. Garrinchino napuštanje igre krajem prvoga dijela s tribina je pratila 131 tisuća gledatelja kojima je driblinzima donosio radost. 

Idućih deset godina proveo je konzumirajući alkohol u nevjerojatnim količinama. Godinu nakon što je osam puta bio hospitaliziran, psihički i fizički slomljen umro je 20. siječnja 1983. od ciroze jetre, ostavivši iza sebe minimalno 14 djece.

Stotine tisuća ljudi došlo je na njegov sprovod. Iako je 2017. utvrđeno kako nakon ekshumacije nitko nije siguran gdje se Garrinchini ostaci nalaze, ostaje zapamćeno da je na njegovu spomeniku pisalo: "Ovdje počiva onaj koji je bio Radost naroda - Mane Garrincha."