TRAJE to, evo, već 15 punih dana: točno toliko prošlo je otkako je Mirela Čavajda, iscrpljena saznanjem da u Zagrebu ne može prekinuti trudnoću premda joj je dijete u utrobi oboljelo od agresivnog tumora s katastrofalnim prognozama, progovorila za Index o svojoj muci, a katolički histerici nad njezinom životnom dramom bruse morbidne principe, objavljuju degutantne usporedbe, stječu političke bodove.

Oglašavaju se po društvenim mrežama, medijima, u parlamentu, po ulicama i trgovima, s komesarskom pravovjernošću propisuju što bi žena koju nikad nisu vidjeli i o čijoj tegobi ne znaju baš ništa, trebala raditi sa svojim životom.

Markić žali, Ilčić se koncentrira, Miletić bi se ujedinio, a Ćipu je bolje ne spominjati

"Jako mi je žao što je gospođa suočena s tako teškom životnom situacijom kao što je bolest djeteta i treba se učiniti sve što je moguće da se pomogne njezinu sinu Grgi da dostojanstveno proživi onaj dio života koji ima pred sobom, a njoj se treba pružiti sva podrška na koju ima pravo", rekla je, na primjer, Željka Markić na takozvanom hodu za život u Varaždinu.

"Previše se fokusiramo na rubne slučajeve dok se život generalno premalo štiti", zapazio je, pak, na istom mjestu o istoj temi samonezadovoljni Ladislav Ilčić.

"Kada bi čovjek očekivao da bi se cijelo društvo trebalo ujediniti u svakom obliku pomoći majci, u pokušaju liječenja male bebice od sedam mjeseci - mi smo svjedoci teških riječi, napada i osuda, nerazumijevanja. Toliko nam nedostaje empatije prema onom drugome i drugačijem pa i u ovakvim najzahtjevnijim bolnim i moralno vrlo složenim i teškim životnim situacijama", ustvrdio je Mostov katolički frontmen Marin Miletić.

"Za mene život počinje začećem i traje do smrti, uvijek sam za kulturu života, ne kulturu smrti", nadahnuto je u saboru kazao Stipo Mlinarić Ćipo, pa potom progovorio o trudnoj ženi kojoj su 1991. godine ugurali pušku u vaginu i opalili.

"Što su ubili u njoj? Bila je u sedmom mjesecu trudnoće. Nakupinu stanica, bjelančevina ili dijete? Recite mi, koja je razlika između države koja to radi legalno i tog četnika koji je napravio stravičan zločin."

Zekanović govorio o skupljanju poena na tragediji, spominjao krv i dizanje na zadnje noge

Ni Hrvoje Zekanović nije šutio:

"Moje kolege koji se nazivaju progresivcima zapravo su nazadnjaci. Imamo slučaj žene koja u utrobi nosi dijete s velikim, možda i neizlječivim zdravstvenim problemom, a onda se sa svih strana kao hijene okupe takozvani progresivci kao da je bal vampira i pokušavaju na nečijoj tragediji skupiti političke poene. Svi su osjetili krv i dižu se na zadnje noge, a meni je neshvatljiva ta snaga i volja da se negira nečiji život i da se nekome pomogne prekinuti nečiji život."

Ministar zdravstva Vili Beroš i ravnatelj zagrebačkog Kliničkog bolničkog centra Ante Ćorušić o Čavajdinu su slučaju pričali na konferencijama za novinare i po televizijama. Obojica su uvjeravali sve, uključujući ženu o čijoj je drami riječ, da ona treba roditi dijete. I da se ono treba liječiti. Premda je u intervjuu Indexu jasno rekla da joj je liječnica koja ju je pregledala, objasnila kako, citiramo, "dijete može umrijeti prije poroda ili za vrijeme poroda te da su mu šanse za normalan život, ako preživi porod, nikakve" i da će, poživi li do poroda, "imati teška mentalna oštećenja, odnosno da će živjeti 'kao biljka'".

Znači, ponovimo po stoti put: liječnica je pregledala ženu i rekla joj da joj dijete ima male šanse da preživi i nikakve da živi zdravo i normalno, potom je uzalud tražila liječnika voljnog da joj prekine trudnoću, a kad nije uspjela, obratila se medijima i tad se na nju obrušila gomila neurotičnih katolika ponudivši joj, umjesto medicinske pomoći ili barem utjehe, rukovet toplih ideoloških prijekora i uputa. 

A ovo je samo dio onog što smo čuli zadnjih dana. Dok ona pomoć mora tražiti u Sloveniji.

Zbog mnogih koji su pričali o Čavajdinoj muci, bilo bi lijepo vjerovati u pakao

Mimo svih ideoloških razlika, uvjerenja i dilema, ostaju mi potpuno nejasni ljudski motivi bića uvjerenih da se bog obratio Mojsiju u grmu koji govori da pričaju o traumi jedne žene.

Juriš katoličkih histerika na maternicu Mirele Čavajde - ovdje je riječ baš o katoličkim, a ne pravoslavnim, muslimanskim, židovskim ili ateističkim gadovima - uz podršku zdravstvenog sistema, predstavlja takav poraz ljudskosti da bi zaista bilo lijepo vjerovati u pakao, pa da u njemu Beroš, Ćorušić i slični vječno pate s trbušinama u kojima je umiruće dijete.

Bijednici. Skupa s grmom koji govori, Hrvatskom biskupskom konferencijom i udrugama katoličkih talibana.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala