FRANCO BARESI. Roberto Donadoni. Roberto Baggio. Ova su imena sinonim za slavne godine AC Milana. Ona su također urezana u sjećanje svakog talijanskog navijača koji je svjedočio talijanskim porazima nakon izvođenja jedanaesteraca na Svjetskim prvenstvima 1990. i 1994. godine. Sva trojica su govorila o traumi kojoj su bili izloženi zbog svojih promašaja. Sva trojica su utjehu potražila u Mind Roomu, prvom psihološkom laboratoriju u talijanskom nogometu, piše BBC.

Uz podršku predsjednika Silvija Berlusconija i niza milanskih trenera od Arriga Sacchija do Carla Ancelottija, Mind Room je pomogao u uspjehu bez presedana, jer su Rossoneri osvojili 21 veliki trofej tijekom 23 godine rada laboratorija od 1986. godine.

Kombinirajući terapiju za ublažavanje stresa s kognitivnim treningom i neuroznanošću, rad laboratorija mogao bi se osjetiti čak i u Chelseaju, gdje je njegov osnivač napravio nešto slično 2009. godine. Stvari su daleko otišle otkako je na sastanku između budućeg talijanskog premijera i amaterskog prvaka u karateu skovan plan za pokretanje.

Ne možeš pobijediti svoje heroje

Dr. Bruno Demichelis od mladosti se bavio borilačkim vještinama. U dobi od 24 godine, na jednom međunarodnom natjecanju u karateu 1971. pobijedio ga je slabiji japanski suparnik. Teško se nosio s porazom i kad se vratio kući u Italiju, potražio je odgovore.

"Nije to bio tehnički problem ili fizički problem, bio sam u odličnoj formi i vrlo dobro treniran. Na kraju mi je jedan prijatelj rekao: 'Je li to možda mentalni problem?'" prisjetio se Demichelis na Football Psychology Showu u prosincu 2020.

"Shvatio sam da sam trenirao s Japancima toliko dugo da mi više nisu bili samo instruktori ili treneri. Oni su bili moji heroji. Psihološki, ne možete pobijediti svoje heroje. Bila je to samosabotaža", objasnio je Demichelis.

Kako je Demichelis uvjerio Berlusconija

To je potaknulo njegovo zanimanje za psihologiju. Na kraju je završio doktorat iz ove teme i našao posao kao konzultant u Fininvestu, medijskom konglomeratu u Berlusconijevom vlasništvu. U veljači 1986. Berlusconi je kupio AC Milan. Osjetivši priliku, Demichelis je dogovorio sastanak s novim vlasnikom kluba. Bio je to razgovor koji će mu promijeniti život.

Demichelisov stav bio je jednostavan. Vidjele su se prednosti psihološke podrške u poslovnom svijetu. Sada ih treba primijeniti na nogomet. Berlusconijev odgovor bio je jednako izravan.

"Pitao me jesam li navijač Milana. Odgovorio sam negativno i osjetio da se Berlusconi malo povukao. Onda me pitao navijam li za Inter i opet sam odgovorio negativno. Prije nego je postavio i treće pitanje, rekao sam da ne navijam ni za koga", kaže danas 74-godišnji Demichelis.

Nakon sastanka koji je trajao dva i pol sata, Demichelis je imenovan za Milanovog znanstvenog koordinatora, čime je postao jedini psiholog u Serie A.

Što je uopće Mind Room?

Nakon uspješnog početka u klubu, u kojem je dobio podršku tadašnjeg trenera Arriga Sacchija, Demichelisove usluge bile su vrlo tražene. Iskoristivši priliku, osigurao je ulaganje u psihološki laboratorij po mjeri sa sjedištem u Milanellu, klupskom kampu. Tako je nastao Mind Room.

Njegova je svrha bila dvostruka. Prvo, omogućio je Demichelisu da vodi grupne seanse, zadovoljavajući rastući apetit milanske momčadi za psihološkom podrškom. Drugo, dobio je priliku potražiti odgovor na pitanje koje ga je dugo mučilo - kako kvantificirati i znanstveno podržati psihološki razvoj igrača te povezati to s izvedbama na terenu?

Mind Room je djelovao dijelom kao utočište, dijelom kao mentalno vježbalište. Grupe od osam članova prve momčadi, sjedeći u najsuvremenijim stolicama nulte gravitacije, bile su spojene na opremu poput poligrafa, koji se koriste za praćenje pokazatelja kao što su tlak i brzina disanja.

Staklena pregrada razdvajala je igrače i studioznog Bruna Demichelisa, koji je tražio fiziološke znakove igračevog mentalnog stanja ili ono što je on nazvao "objektivnim podacima u mentalnom području".

Talijanski tragičari prošli su tretmane u Mind Roomu

Na primjer, ako je igrač rekao da se osjeća inhibirano ili da mu nedostaje samopouzdanja zbog naprezanja mišića, Demichelis bi proveo test elektromiograma kako bi izmjerio električnu aktivnost mišića.

Očitavanja su mu omogućila kvantificiranje stanja kao što je "zategnutost" nakon utakmice i poduzimanje proporcionalnih korektivnih mjera, uključujući pažljivo kalibriran trening disanja. Mind Room nije samo pomagao u tjelesnom oporavku i izvedbi, već je i podržavao razvoj psiholoških karakteristika kao što je samopouzdanje.

Demichelis je također koristio rezultate iz Mind Room testova kako bi osmislio vježbe kognitivnog treninga. To je uključivalo korištenje uređaja za biofeedback, kao što su elektrode, koje mogu pratiti električnu aktivnost mozga kada se stave na vlasište ispitanika.

Gledajući kako se neuroni pojedinca ponašaju, postaje moguće usredotočiti se na jačanje sinapsi povezanih s vještinama kao što je rješavanje problema. Ova vrsta terapije osmišljena je kako bi igračima pomoglo da rekonfiguriraju vrstu negativnog "unutarnjeg govora" koji može utjecati na njih u situacijama visokog pritiska. Među tretiranima su bili Baresi, Baggio i Donadoni.

"Jedan od njih mi je rekao: 'Spustio sam loptu i napravio tri ili četiri koraka unatrag. I onda mi je misao prošla kroz glavu - što ako promašim?'" prisjeća se Demichelis i nastavlja:

"Rekao je: 'Počeo sam gledati loptu kao da je tigar. Onda sam pogledao trenera, još jedan tigar. Zatim sam pogledao suparničke igrače i svoje suigrače: još 21 tigar. Onda sam pomislio o ljudima koji gledaju kod kuće. U trenutku sam imao četiri milijarde tigrova koji su me gledali. Tresao sam se. Osjećao sam se zbunjeno. Gotovo mi je došlo da plačem'".

Poboljšanje reakcija za produljenje karijere

Osim kognitivnog treninga i oslobađanja od stresa, Mind Room se također usredotočio na poboljšanje brzine reakcije igrača korištenjem testova vremena reakcije. Sudionici su dobili dvije tipke i dvije žarulje. Trebalo je kliknuti na lijevu ili desnu tipku ovisno o tome koja se žarulja upalila. Trepereće strelice, često usmjerene u suprotnom smjeru od žarulje koja je bila upaljena, korištene su kako bi dodatno otežale test.

Iako ovaj koncept ne zvuči zahtjevno, smanjenje vremena potrebnog igračima da reagiraju na brzo promjenjive situacije na terenu, čak i za nekoliko desetinki sekunde, smatralo se još jednim načinom na koji Milan može produžiti karijere nogometaša kao što je Alessandro Costacurta i Paolo Maldini, koji su igrali do svoje 41. godine.

"Ne možete od 37-godišnjih igrača očekivati da postanu fizički brži, ali ih možete uvježbati da postanu brži u analiziranju situacija. Ako mogu brže obraditi podatke, mogu brže donositi odluke. Zato smo uspjeli produžiti njihove karijere", kaže Demichelis.

Seedorf dobio novi ugovor na temelju biološke dobi

Clarence Seedorf, kojem su suigrači dali nadimak Profesor, bio je utjelovljenje ovog etosa. Seedorf je redovito posjećivao Mind Room, koji se smatrao psihološkom "stanicom" unutar šireg fizičkog i mentalnog kruga, inače poznatog kao Milanski laboratorij. Nizozemčeva predanost samorazvoju višestruko se isplatila.

"Generalni direktor milanskog laboratorija mu je rekao: 'Imaš 31 godinu, ali što se tiče kondicije, kao da imaš 26. Tvoja biološka dob je puno, puno mlađa'. Seedorf je uzeo taj nalaz, otišao do izvršnog direktora kluba i rekao: 'Slušaj što tvoj laboratorij kaže o meni. Ja imam 26 godina, biološki gledano, produži mi ugovor na još četiri godine'. I dobio je novi ugovor", govori Demichelis za BBC.

Seedorfovoj fiziologiji koja prkosi kronološkoj dobi možda su pomogli svakodnevni šestominutni zdravstveni pregledi koje je Demichelis uveo kao znanstveni koordinator kluba. Kombinirajući GPS podatke s fiziološkim mjerenjima kao što je varijabilnost otkucaja srca, provjere su korištene za razvoj sustava "bodovanja rizika".

Praćenjem promjena u rezultatu igrača u odnosu na osnovnu liniju, Demichelis je uspio ukazati na potencijalnu osjetljivost na ozljede i proaktivno primijeniti liječenje. Na primjer, pad od 10% u rezultatu igrača generirao bi žutu zastavicu, a smanjenje od 20% rezultiralo bi narančastom zastavicom. Smanjenje od 30% signaliziralo bi crvenu zastavu i preventivni tretman u Mind Roomu.

Prema Demichelisu, ove su metode pridonijele da Milan smanji ozljede mekih tkiva za 91% tijekom njegovog boravka u klubu. To je zapanjujuća statistika koja je djelomično omogućena podrškom koju je Mind Room dobio od upravnog odbora i trenera.

"Imali smo trenera na našoj strani jer je vjerovao u našu filozofiju. Tada je igračima rekao: 'Ne igrate nogomet nogom. Vi igrate nogomet mozgom'. To je velika prednost za sportskog psihologa", kaže Demichelis.

Verziju Mind Rooma napravio i u Chelseaju

Ancelottijev i Demichelisov odlazak 2009. godine zapravo je okončao korištenje Mind Rooma u Milanellu, ali su njih dvojica uspostavili nešto slično na Stamford Bridgeu nakon što su se pridružili Chelseaju.

Petr Čech je bio među brojnim igračima koji su se okoristili metodama koje je Demichelis primijenio u Milanu, a koje profesor psihologije Marc Jones opisuje kao istinski inovativne.

"Mind Room je probijao barijere u smislu svoje integracije u okruženje za trening. Činjenica da je postojao na Milanovom poligonu bila je, bez sumnje, iznimka, a ne pravilo", kaže Jones koji je radio s brojnim nogometnim klubovima.

Jones navodi imena Johna Syera i Chrisa Connollyja, koji su pružali psihološku podršku igračima Tottenhama početkom 80-ih, kao kvazi preteče Demichelisa, ali kako bi se pronašao primjer sličnog laboratorija posvećenog treningu kognitivnih vještina, treba se vratiti u 1958. i brazilskog psihologa Joaa Carvalhaesa koji je sudjelovao u osvajanju Svjetskog prvenstva.

Dok Milanova trofejna soba na neki način ilustrira utjecaj Mind Rooma, javno svjedočanstvo trenera koji su podržali Demichelisovu zamisao možda dovoljno govori o njegovu doprinosu. U svojoj knjizi The Immortals, Arrigo Sacchi opisuje Demichelisa kao psihologa koji je njemu bio potrebniji nego igračima. Ancelotti je govorio o vrijednosti koju je Demichelis donio u Chelsea na temelju svog iskustva u milanskom laboratoriju.

Čini se da zahvalnost izražavaju i igrači s kojima je Demichelis radio. Nakon što je 2014. imenovan za trenera Milana, Seedorf je svog bivšeg suradnika namamio natrag na San Siro.

No, suradnja je bila kratkog vijeka - Seedorfov trenerski mandat završio je nakon četiri mjeseca - ali dugoročna ostavština Mind Rooma je dokumentirana. Utjelovljujući inovaciju koja je obilježila djelovanje Milana izvan terena i na terenu tijekom 90-ih, korijen uspjeha leži jednako u prastaroj premisi koliko i u modernoj tehnologiji.

"Poboljšali smo vještine koje su vrlo dobro poznate otprije: oporavak, pažnja, izdržljivost, brzina u analizi situacija i donošenju odluka. Razlika je u tome što su naši igrači mogli primijeniti te vještine pod pritiskom. Kao igrač, morate imati tu sposobnost ako želite izvesti jedanaesterac u finalu Svjetskog prvenstva", zaključio je Demichelis.