DINAMO je svoju petu titulu prvaka HNL-a u nizu i 23. ukupno proslavio na Maksimiru pobjedom protiv Hajduka (3:1) u posljednjem kolu prvenstva. Gledali smo pomalo čudan derbi, bez naročitog rezultatskog naboja, s Hajdukom koji je odmarao dio igrača za finale Kupa protiv Rijeke i Dinamom koji je djelovao mamurno nakon velike fešte na Šubićevcu u prošlom kolu.

U suštini smo gledali utakmicu koja je sve do zadnjih 20-ak minuta odigrana u drugoj brzini te je bila isprekidana VAR provjerama i bakljadom. S taktičkog aspekta ni jedna ni druga momčad nisu pokazale ništa novo i za samo par dana će se sve što se događalo na samom terenu zaboraviti, osim naravno rezultata.

Dinamo je zasluženo osvojio naslov i u zadnjem kolu je uspio svladati jedinog suparnika kojeg nije uspio svladati dotad u sezoni, ali čak i ovaj revijalni derbi možda nam može poslužiti kao prozor u budućnost. Točnije, već iduću sezonu.

Zadnjih deset minuta gledali smo boksački meč. Dinamo i Hajduk kao Alen Babić

Dinamo je drugi i treći gol zabio u 10. i 12. minuti sudačke nadoknade. Hajduk je nakon ulaska Livaje i izjednačenja bio konkretniji i imao je dvije odlične šanse. Jednu je uprskao Ljubičić lošom odlukom, a kod druge je Mlakar s dva metra pucao pored gola.

Dambrauskas je na kraju dvoboja preuzeo odgovornost za poraz jer je priznao da je nakon gola za 1:1 nanjušio da može uzeti pobjedu. "Dobro smo se vratili, imali dobar ritam i stvarali prilike.

Ako želimo pobjeđivati, potreban nam je pobjednički mentalitet. Kada smo izjednačili, rekli smo da idemo i po drugi gol. Moram preuzeti odgovornost. Inače bi većina pokušala umrtviti utakmicu. Preuzeli smo rizik, ali nije uspjelo", poručio je Litavac.

Gledatelji su u zadnjih 20-ak minuta derbija mogli vidjeti situaciju sličnu onoj koja se u Londonu odvijala tik nakon završetka utakmice. Tamo je Alen Babić u boksačkom meču - zapravo, točniji termin bio bi brutalna tučnjava - porazio Poljaka Adama Balskog.

Dinamo i Hajduk djelovali su kao dva boksača na konopcima koja su zažmirila, zamahnula i nadala se da će ostati na nogama kada gong označi kraj runde. Ovog puta Dinamov kroše je bio taj koji je bio precizniji i smireniji, ali to ne mijenja činjenicu da je Hajduk kroz čitavu utakmicu bio ravnopravan.

Scenarij koji je bilo nemoguće zamisliti 

To ne bi bilo nimalo čudno samo po sebi da nije bila riječ već o četvrtom derbiju ove sezone. I da Dinamo baš ni u jednom nije uspio nadigrati najvećeg rivala. Da vam je netko prošle sezone, kada su Bijeli za Plavima zaostali 25 bodova, prognozirao takav scenarij, ne bi vam trebalo dugo da ga proglasite ludim.

Štoviše, Hajduk je u dva od ta četiri dvoboja bio bolja momčad, dok je "nula" u Splitu bila utakmica u kojoj su momčadi pokazale podjednako malo. Sve pomalo podsjeća na sezonu 2002./2003. kada je Dinamo postao prvak iako je izgubio u tri od četiri derbija, što je Ćiro Blažević platio otkazom.

Kada se pogleda zbirna statistika četiriju odigranih ovosezonskih derbija, ona otkriva da se radi o podjednakim momčadima. A kada se u obzir uzme činjenica da je Hajduk zaostatak od -25 sveo na -7 i da je Dambrauskas izgubio samo dvije utakmice za kormilom Splićana, onda se može zaključiti da se Hajduk definitivno približio Dinamu.

Više ništa nije isto

Iz te perspektive ostanak Mislava Oršića na zimu pokazao se kao ključni potez Dinamove uprave, ali bolja konkurencija uvjetuje i sasvim novu Dinamovu politiku s obzirom na nove okolnosti. Već na ljeto ćemo vidjeti radi li se o novom normalnom na Maksimiru.

Odbijanje visokih ponuda za najbolje igrače ove sezone nije bilo luksuz, nego nužnost kako bi Dinamo zadržao korak ispred ostatka konkurencije - prvenstveno se to odnosi na Hajduk i Osijek, a potencijalno i Rijeku.

Puno manje je davao i šansu mladim igračima, čije greške i nedostatak iskustva se jednostavno puno teže trpe u prvenstvu koje se igra "na jednu loptu". Hajduk je kroz primjer Ljubičića i Biuka najbolje osjetio koliko je teško ta dva procesa pomiriti. 

Sasvim novi Dinamo

Dosad smo već navikli da je Dinamu ljeto zbog lova na europske skupine najvažniji dio sezone. Sada kada postoji puno jača konkurencija u domaćem prvenstvu, njegova sezona se produljila. Nakon skoro pet godina Plavi su bili prisiljeni igrati od prvog do zadnjeg kola s velikim ulogom. I odmah se vidjelo koliko je to težak zadatak.

Dinamo je uzeo titulu, ali je uoči i tijekom sezone povlačio nelogične kadrovske i trenerske poteze koji su ga skoro koštali naslova iako ima budžet kao Hajduk, Osijek i Rijeka skupa. Bila je ovo sezona velikog slavlja za Plave, ali i velika opomena.

Na ljeto Plavi ne smiju kiksati sa selekcijom momčadi. Ako Hajduk, a onda i Osijek zadrže ključne igrače, onda će svaka eventualna prodaja ključnih igrača biti ozbiljna prijetnja ako se pravovremeno ne nađu adekvatne zamjene. Uoči ove sezone su neozbiljno pristupili tom zadatku, a četiri derbija najbolje su pokazala koliko je to skupa greška mogla biti.