ZORAN SRETENOVIĆ preminuo je prošlog tjedna u 58. godini uslijed problema sa srcem. Legendarni playmaker u karijeri je igrao za Crvenu zvezdu, Partizan, njemački Bamberg i francuski Antibes, ali u povijest košarke ušao je kao nezamjenjivi član službeno najbolje europske košarkaške momčadi - splitske Jugoplastike. 

Sretenović je u žutom dresu osvojio tri uzastopna naslova prvaka Europe (1989., 1990. i 1991.), a u posljednjem finalu u Parizu protiv Barcelone jedini je na terenu proveo svih 40 minuta. Zoran Sretenović je u Split 1986. stigao iz Crvene zvezde u paketu s tada mladim i anonimnim trenerom Božidarom Maljkovićem. Sve ostalo je povijest.

Božidar Maljković nam se javio i izrazio je želju da objavimo njegov posljednji oproštaj od jednog od najvećih europskih playeva svog vremena. Dirljivo kratko pismo legendarnog trenera i osvajača četiri naslova prvaka Europe s tri kluba (Jugoplastika, Limoges i PAO) prenosimo u cijelosti.

Zamislite filmove ''Do posljednjeg daha'' bez Belmonda ili "Kad budem mrtav i beo" bez Dragana Nikolića. E, ono što su bili Bebel i Gaga u svijetu filma, to je bio Sreta u europskoj košarci. Ti veliki i nagrađivani filmovi bili bi dobri s bilo kojim glumcem, ali su samo s tom dvojicom remek-djela.

Po toj analogiji, Jugoplastika, službeno najveća ekipa europske košarke, bila bi bez Srete dobra, ali ne i odlična. Sretu sam znao i pratio kroz cijeli njegov košarkaški put. Imao sam i privilegiju da ga treniram. Izvan terena nonšalantno je nosio lepršavi duh beogradskog mangupa, koji nije bio bitanga, i čovjeka koji je poznavao Ulicu, s velikim U, ali nije bio uličar.

Pored divne majke i oca policajca iz Policijske uprave Voždovac, to nije ni mogao biti. Patološki vrijedan, granično lud kad je hrabrost u pitanju, taj vic s beogradskog basketa unio je u najviša europska natjecanja s kojih se uvijek vraćao kao pobjednik. 

Baš takvog želio sam ga u Jugoplastici. Baš takav dao je našem timu kemiju koja je trajala koliko i njegov boravak u Splitu. Baš takav kao vizija mi se pojavio na velikom finalu protiv Maccabija u Münchenu.

Najboljeg strijelca Dorona Jamchyja čuvao je tako da je njegova obrana postala recital finti i trikova, koja je svela legendarnog Izraelca na šest poena u poluvremenu. Tom igrom osigurao je svima nama košarkaški Panteon, a sebi mjesto u udžbenicima. 

Kao Bebel i Gaga, i on je oženio najljepšu i najbolju među kolegicama. Ženu onakvu kakav je on bio muškarac. Danas na gubitku nije samo njegova obitelj već Beograd i cijeli košarkaški planet. Naš sport i ovaj grad izgubili su dobrog duha… Čovjeka kojeg nisam vidio namrštenog…

Jebeš ga…