RAT U UKRAJINI će usporiti rast svjetskog gospodarstva te dovesti do rasta gladi i pothranjenosti, pokazuju najnovije projekcije Svjetske banke. Očekuje se da će globalno gospodarstvo rasti po stopi od 3.2 posto u 2022., što je manje u odnosu na prethodnu procjenu od 4.1 posto, izjavio je njezin predsjednik David Malpass. Posebno je zabrinjavajući rast gladi i pothranjenosti u svijetu, čemu je posvećena posebna pažnja.

Osim rata u Ukrajini, najveći rizik za globalnu ekonomiju su inflacija i zaostali učinci pandemije covida-19. Ti utjecaji će povećati stopu globalnog siromaštva i gladi, uslijed naglog porasta cijena energije, gnojiva i hrane. Rast kamatnih stopa, nakon što središnje banke povećaju referentne vrijednosti u sklopu borbe protiv inflacije, usporit će gospodarski rast i povećati globalne nejednakosti.

>> Povijesno veliki rast cijena, inflacija raste sve više, a plaće padaju

"Ljudi se suočavaju s preokretima u napretku obrazovanja, zdravstva i ravnopravnosti spolova. Suočeni su sa smanjenom gospodarskom aktivnošću i trgovinom. Također, dužnička kriza i deprecijacija valute imaju teret koji teško pada na siromašne", rekao je predsjednik Svjetske banke David Malpass.

Najavljen je program pomoći Ukrajini vrijedan ukupno 2.5 milijardi dolara, uslijed prognoziranog pada ukrajinske ekonomije od čak 45 posto. Posebno je naglašen problem nestašice hrane, što će najviše pogoditi siromašne zemlje Afrike te se poziva na ukidanje izvoznih kvota, uvoznih i izvoznih carina, zabrana izvoza hrane i cjenovnih subvencija.

Glad i pothranjenost, najugroženija Afrika

Dok se o inflaciji i rastu cijena energenata puno raspravljalo zadnjih mjeseci, problem nedostatka hrane je zanemaren. Bogate države su se fokusirale na rast cijena hrane, ali za njih nema straha od ozbiljnih nestašica. Nestašice hrane, a samim time pothranjenost i glad, pogađaju siromašne. Time će se preokrenuti višedesetljetni trend pada apsolutnog siromaštva i ukupnog broja pothranjenih u svijetu.

Svjetska borba protiv gladi i pothranjenosti je zadnjih desetljeća bila jako uspješna. Prema podacima UN-a, postotak pothranjenih stanovnika u najnerazvijenijim zemljama na svijetu je pao s 32.20 posto 2001. na 22.9 posto 2017. Preneseno na cijeli svijet, 13.2 posto ljudi na zemlji je bilo pothranjeno početkom tisućljeća, a do 2017. se postotak spustio na 8.2 posto.

Napredak je bio vidljiv u svakom dijelu svijeta; u Subsaharskoj Africi je postotak pothranjenih pao s 27.6 na 21.4 posto, Južnoj Aziji s 18.5 na 13.6 posto, a Latinskoj Americi s 10.8 na 6.9 posto. Onda je krenuo polagani rast postotka pothranjenih, prije same pandemije covida-19. Do 2019. je narastao na 8.9 posto, čime je prekinut višedesetljetni trend.

Pandemija je naglo pogoršala situaciju. 2020. je u svijetu bilo oko 811 milijuna pothranjenih ljudi, prema priznanju samog UN-a, više od 10 posto. Činjenicom da je svaka deseta osoba na svijetu bila pothranjena se svijet vratio više od desetljeće unazad. 

Više od polovice svih pothranjenih ljudi (418 milijuna) živi u Aziji; više od trećine (282 milijuna) u Africi; a manji udio (60 milijuna) u Latinskoj Americi. No, najveći porast gladi bio je u Africi, gdje je pothranjeno 21 posto stanovništva, tj. svaka peta osoba, što je dvostruko više nego na bilo kojem drugom kontinentu.

Rat u Ukrajini pogoršava glad u Africi

Ukrajina i Rusija su velike izvoznice hrane, većinom u države Afrike i Azije, države s visokim postotkom pothranjenosti.

EU, SAD i ostale bogate države ne trebaju strahovati od nestašica jer većinu poljoprivrednih proizvoda proizvode više nego što im treba, tj. izvoze. Rast cijena će zasigurno biti problem, ali strah od gladi i pothranjenosti je praktički nepostojeći.

S druge strane, siromašnima cijena hrane na svjetskom tržištu doslovno znači razliku između sitosti i gladovanja. Iz Rusije i Ukrajine dolazi čak četvrtina izvoza pšenice u svijetu, uglavnom manje kvalitete koja se u EU i ne koristi za ljudsku prehranu.

>> Kako će se rat u Ukrajini odraziti na rast cijena u Hrvatskoj i svijetu?

Najveći uvoznici pšenice iz Rusije i Ukrajine su Egipat, Turska, Bangladeš, Nigerija, Jemen, Sudan, Senegal te druge siromašne države Afrike i Azije. Neke od tih država potpuno ili gotovo potpuno ovise o uvozu iz Rusije i Ukrajine. Stopa ovisnosti je 100 posto u Somaliji i Beninu, a više od 60 posto u Tanzaniji, Sudanu, Kongu, Senegalu, Egiptu i Laosu.

Sami rast cijena pšenice i kukuruza dovodi do nemogućnosti siromašnih zemalja da ih kupe. Cijena pšenice je najviša u 14 godina, čak i kada se korigira za inflaciju, pri čemu je u jednom trenutku prešla 12 dolara po bušelu (oko 27 kg). Trenutna cijena se kreće oko 11 dolara po bušelu, a ako znamo da su se glad i pothranjenost počeli vraćati već u periodu od 2017. do 2019., kada je cijena pšenice bila oko 5 dolara po barelu, jasna je ozbiljnost situacije.

Zbog ratnog stanja ukrajinska vlada je zabranila izvoz pšenice, raži, ječma, heljde, prosa, šećera, soli i mesa. Da i nije, izvoz je onemogućen blokadom i okupacijom ukrajinskih luka. 95 posto ukrajinskog izvoza pšenice se odvija preko Crnog mora, koje je sada zatvoreno ruskim vojnim brodovima. Situaciju dodatno otežava to što se najviše pšenice proizvodi u istočnoj i središnjoj Ukrajini, koje su direktno ratno ugrožene.

Cijena plina raste, a to dovodi do rasta cijene hrane

Rast cijena hrane je usko povezan s rastom cijena plina. Proizvodnja umjetnih gnojiva, koja su ključna za visoku produktivnost u poljoprivredi i dobar urod, koristi puno plina. Samim time rast cijene plina dovodi do rasta cijene umjetnih gnojiva za poljoprivrednu proizvodnju, što dovodi do skuplje hrane.

Dobra vijest je da prosječni urod raste i brži je od rasta stanovništva. Zbog toga se ljudi bolje hrane, unatoč većem broju ljudi na planetu. Prosječan stanovnik Afrike je 1990. unosio 2100 kalorija hrane, a 2018. 2332 kalorije. U Hrvatskoj je kalorijski unos 1992. iznosio 2312 kalorija, manje nego danas u Africi, a 2018. 3074 kalorije.

Urod svih poljoprivrednih proizvoda, pa tako i pšenice i kukuruza, strahovito se povećao posljednjih desetljeća. Primjerice, od 1961. se urod žitarica po hektaru u svijetu utrostručio, brže nego što je rastao broj stanovnika. Dobrim dijelom je to upravo zbog širenja umjetnih gnojiva, čija cijena ovisi o cijeni plina.

Koliko su umjetna gnojiva bitna pokazuje primjer Šri Lanke, koja je zabranila upotrebu umjetnih gnojiva u travnju 2021. Unatoč tvrdnjama da organske metode mogu proizvesti usporedive prinose s konvencionalnim uzgojem, domaća proizvodnja riže pala je za 20 posto u prvih šest mjeseci. Šri Lanka, koja je dugo bila samodostatna u proizvodnji riže, bila je prisiljena uvoziti rižu, a cijena je porasla za 50 posto. Zabrana je uništila i urod čaja, glavnog izvoznog proizvoda. Trenutno se ta zemlja nalazi u dubokoj gospodarskoj krizi.

Lockdown u Kini dodatno pogoršava situaciju

Prema tome, dva su izvora rasta cijene hrane: rast cijene energenata (posebno plina) i poremećaji u svjetskoj opskrbi zbog rata u Ukrajini. Upravo su energenti i hrana dva glavna izvora inflacije u svijetu, koja je na povijesno velikim razinama. U SAD-u se ovolike stope inflacije nisu vidjele 40 godina, u Francuskoj 37 godina, a u Ujedinjenom Kraljevstvu i Njemačkoj 30 godina.

>> Posljedice lockdowna u Kini osjetit će cijeli svijet. Nestašice, rast cijena...

Ne treba zaboraviti ni na lockdown u Kini, u kojem se nalazi više od 20 gradova u kojem živi 13 do 15 posto stanovništva Kine. Dok Europa i SAD napuštaju politiku nultog covida, Kina na njoj ustraje. Prema najnovijim prognozama MMF-a, Kinesko gospodarstvo trebalo bi u 2022. porasti 4.4 posto, daleko od cilja Komunističke partije od 5.5 posto.

Respektabilan je to rast, ali nedovoljan za gospodarstvo koje je naviklo rasti oko 10 posto godišnje zadnjih desetljeća i nedovoljno da dostigne najbogatije države na svijetu. Uzme li se u obzir da je Kina po pitanju ukupnog duga (zajednički kućanstva, država i kompanije) u BDP-u postala jednako zadužena kao EU i SAD, a daleko je siromašnija prema BDP-u po stanovniku, budućnost ne izgleda baš najbolje.

Rat u Ukrajini, inflacija, efekti protupandemijskih politika, lockdown u Kini, poremećeni lanci svjetske trgovine, ekspanzivne fiskalne i monetarne politike država... puno je faktora koji dovode do usporavanja svjetskog gospodarstva te posljedično rasta svjetske gladi i pothranjenosti. Najveću cijenu će platiti siromašni.