KAD DVOJE ljudi odluči postati roditeljima, ulaze u potpuno novi svijet, a obično je to svijet u kojem se sami moraju snalaziti. Daju sve od sebe, slušaju stručnjake, savjete prijatelja od povjerenja, ali to može ponekad biti nedovoljno. U moru informacija postoje uvijek one koje vrijedi zadržati, ali i pregršt onih koje treba odbaciti.

Jedna tema se uvijek provlači kroz odnose roditelja i djece, a to je da su roditelji – odrasli, a djeca – djeca. Roditelji donose pravila, djeca se trebaju njih pridržavati. Djeca se ne doživljavaju jednaka ni ravnopravna roditeljima, a to ima smisla. Potrebno je puno vremena i truda da se razviju fizički, emocionalno i kognitivno, prije nego što ih možemo smatrati odraslima.

Zašto se djeca obično ne doživljavaju kao jednaka?

Uvijek je dobro pogledati razlog za nešto prije nego što pokušate pronaći drugačiji način. Može vam pomoći da pogledate nešto iz drugačije perspektive. Vrlo je normalno i uobičajeno da roditelji ne vide djecu kao sebi jednake, prema Empowering Parents.

Roditelji sebe često doživljavaju kao "šefove" svoje djece, a većina ljudi zna da odnos između šefa i njihovog "zaposlenika" nije ravnopravan. Međutim, zar je toliko loše promijeniti način na koji se to radi pa da se dijete vidi kao ravnopravno sa svojim roditeljem?

Što naša djeca doživljavaju iz takvog pristupa?

Kada se prema djetetu ponašate kao da je ravnopravno, učite ga puno o povjerenju. Prema Baby Chicku, dajete mu do znanja da mu vjerujete. To može biti teško izvedivo, ali ako mama malo prepusti ovu kontrolu i povjeri je svom djetetu, često je ugodno iznenađena time što se ono može nositi s tim. To gradi djetetovo samopouzdanje i može pridonijeti ukupnom boljem mentalnom zdravlju.

Također se potiče razvoj odnosa između roditelja i djeteta

Čak i ako su sada mali, doći će dan kada to dijete naraste i bude samo u vanjskom svijetu. Ako ste se prema njima odnosili kao prema ravnopravnom i s poštovanjem, onda su dobre šanse da će majka i dijete imati i dalje pozitivan odnos.

Ovo je nešto što je uvijek lakše reći nego učiniti

Mnogo je stvari u životu koje je "lakše reći nego učiniti", a ovo je jedna od takvih stvari. To je zato što je gotovo svima urezano u glavu da je roditelj odrasla osoba, a dijete nije jednako odrasloj osobi. Za promjenu ovog stava potrebno je puno truda, ali moguće je pristupiti drukčije.

Tretiranje djeteta kao ravnopravnog ne znači odbacivanje svih pravila i granica ili prepuštanje kontrole nad odlukama djetetu, već je riječ o osnovnom poštovanju, a budući da su i naša djeca ljudi, ona to zaslužuju, piše moms.com.