Bili su najbolji igrači Hajduka. Sada mu mogu srušiti san o tituli
NEDJELJNI derbi kojim će Osijek i Hajduk na Gradskom vrtu zaključiti 29. kolo HNL-a dat će nam puno odgovora. Imperativ pobjede ogroman je u oba tabora. Osječani tri boda žele kako bi nastavili držati korak s Dinamom, a Hajduk si ne može priuštiti da u posljednjih osam kola uđe s pet bodova zaostatka za vrhom.
Odnosno može, ali sve osim pobjede u nedjelju bi za Bijele značilo vjerojatan oproštaj od borbe za titulu. Ako ne pobijedi, Hajduku bi u posljednjim kolima u kojima dva puta igra s Dinamom i jednom s Rijekom trebalo pravo čudo za osvajanje prvenstva. Na putu Bijelima će u Gradskom vrtu stajati Mijo Caktaš i Darko Nejašmić, ne tako davno dvije najveće uzdanice poljudske momčadi.
Borac iz blata i golgeterski lisac
Caktaš i Nejašmić dijele puno više od menadžera, Darkovog oca, čija agencija Neja Sport d.o.o. skrbi o karijerama Bjeličinih prvotimaca. Obojicu je Hajduk prepoznao kao potencijale i "pokupio" iz klubova u splitskom okruženju. Caktaš je kao 17-godišnjak došao iz redova Dugopolja, baš kao i Nejašmić koji je u sličnoj životnoj dobi na Poljud preselio iz Adriatica.
Mijo je skoro sedam godina stariji pa je 2016. godine, dok je Darko pravio prve kadetske korake u Hajduku, nakon stotinjak nastupa i 37 golova ostvario milijunski transfer u ruski Rubin. Rusi su par godina kasnije upali u financijske probleme pa se usred sezone 2018/19. Caktaš kao slobodan igrač vratio na Poljud, gdje je momentalno postao važan dio momčadi Željka Kopića.
U to vrijeme u Hajdukovoj drugoj momčadi svoje je prve seniorske nastupe u 2. HNL skupljala talentirana generacija igrača pod palicom Siniše Oreščanina. Koji tjedan nakon Caktaševog povratka u prvu ekipu, u hajdučkoj javnosti se zavrtjela priča o utakmici na kojoj su mladi "bekavci" remizirali s Varaždinom.
Točnije, nije se toliko pričalo o utakmici, već više o "ulovu" klupskog fotografa Mire Gabele koji je na varaždinskom Gradskom stadionu uslikao doslovce do ušiju blatnjavog strijelca jednog od dva pogotka Bijelih, 19-godišnjeg veznjaka Darka Nejašmića.
Neja je slavljen kao simbol borbenosti "naše dice" te je uz Bradarića i Palaversu postao nezaobilazna tema razgovora o budućem izgledu prve momčadi. Priliku je dočekao krajem iste godine. Hajduk je u sezonu 2018/19. ušao katastrofalno. Pod palicom Kopića i njegovog nasljednika Zorana Vulića, Bijeli su u prvih 15 kola pobijedili tri puta, a kapetan Caktaš postigao je tri gola.
Najbolji u najgore vrijeme
Vodstvo kluba odlučilo je Sinišu Oreščanina promovirati u funkciju trenera prve ekipe, a on je u svojoj premijeri protiv Rudeša Nejašmiću dao svih devedeset minuta u njegovom prvoligaškom debiju. Hajduk je slavio, Caktaš je zabio i tako je počelo zajedničko putovanje sadašnjih osječkih suigrača u bijelom dresu.
Hajduk se do kraja sezone značajno popravio. Pobijedio je u 14 od preostalog 21 kola i ostvario zadani cilj plasmana u Europu, koji je opasno visio nakon početka sezone, kada je djelovalo da bi Bijeli mogli ostvariti svoj povijesno najgori plasman otkako je HNL-a.
Važan faktor u bijegu iz donjeg dijela tablice bio je Caktaš, odnosno njegovi golovi. Iako je imao tek tri na polovini sezone, pod Oreščaninom je eksplodirao i sezonu završio s 19, što je bilo dovoljno za titulu najboljeg strijelca lige. Kada učinku pridodamo i sedam asistencija, vidimo da je Dugopoljac direktno sudjelovao u gotovo pola Hajdukovih pogodaka.
No, uz sav taj doprinos, Caktaš nije bio taj kojeg su članovi Hajduka na ljeto izabrali za najboljeg igrača sezone. To priznanje uručeno je Nejašmiću. Mladi veznjak je na poziciji "šestice" odigrao izvrsnu sezonu i priznanje od strane navijača nije došlo nezasluženo.
Nakon čestih dobrih partija prisjećalo se one borbe u varaždinskom blatu i tepalo mu se kao hajdučkom Sergiju Busquetsu, a Nejašmić nije bio samo ponajveći potencijal Hajduka već uz Miju Caktaša i njegov najbolji igrač. Međutim, njihove odlične igre došle su u vrijeme koje je u recentnoj povijesti u rezultatskom smislu za Hajduk bilo najgore.
Iduća sezona započela je blamažom protiv Gzire i otkazom Oreščaninu. Klupu je preuzeo Damir Burić, a ubrzo potom i Igor Tudor. Nejašmić je otpisan i preseljen na klupu, a iskusni golgeter Caktaš i dalje je trpao.
Hajduk je sezonu završio peti, čime je izjednačio svoj najgori HNL plasman, a Caktaševi golovi i asistencije kojima je ponovo sudjelovao u polovici svih momčadskih spriječili su još veću sramotu. Zajedničko putovanje Neje i Mije kao glavnih hajdučkih uzdanica nije trajalo dugo i završilo je u sjeni rezultatske krize.
Slavonski reunion
Priča iz prošle sezone svima nam je još uvijek svježa u sjećanju. Hajduk je pod Tudorom, Harijem Vukasom i Borom Primorcem izgledao vrlo klimavo. Na Nejašmića se više nije ozbiljno računalo, a Caktaš je povremeno iskačući iz sivila došao do 96 golova u bijelom dresu, čime je ušao na prestižnu listu 10 najboljih strijelaca u povijesti kluba.
Klijenti Nejašmića starijeg otprilike su istovremeno završili na transfer-listi. Neja kao posrnula mlada nada čije se borbe u blatu i fantastičnih dijagonala još malo tko sjećao, a Caktaš kao glavna zvijezda koja je odbijala smanjenje plaće i produljenje ugovora. Nakon veljače 2021. nijedan od njih više nije obukao dres kluba u kojem su nogometno odrasli.
Nejašmić je na ljeto otišao na posudbu u Osijek, a nakon što je u dosadašnjem dijelu sezone bio jedan od najboljih igrača lige, Bjelica više ne krije namjeru da ga otkupi. Dok se sin njegovog agenta selio u Slavoniju, Caktaš je odlazio u Saudijsku Arabiju, ali je tamo ubrzo dobio slobodne papire pa se kao najzvučnije osječko zimsko pojačanje pridružio bivšem suigraču.
Dva najveća aduta Nenada Bjelice
U sedam nastupa za Osijek s tri gola je dokazao kako golgeterski njuh nije izgubio, a u nedavnom slavlju protiv Šibenika je nakon godinu dana ponovo zaigrao s Nejašmićem. Bjelica u njima dvojici ima dva možda najvažnija aduta u borbi za naslov - veznjaka koji je već nakon povratka od ozljede na Šubićevcu pokazao kako je sposoban sjajno otvarati bokove i prekaljenog strijelca koji je većinu od svojih stotinjak HNL golova postigao pravovremenim utrčavanjima i lucidnim pospremanjem odbijanaca u mrežu.
Nije tako daleko ljeto 2019. kada su ih hajdukovci smatrali za svoja dva najbolja igrača, a igra sudbine sad ih je učinila najvećim prijetnjama u dresu rivala. Utakmica u nedjelju sama po sebi ima ogroman značaj, a učešće odbjeglih hajdučkih sinova daje joj dodatnu dimenziju.
U kvalitetnoj ligi u kojoj prečesto nedostaje prave navijačke atmosfere, priče poput Nejašmićeve i Caktaševe mogu je dodatno užariti u duhu istinskih derbija. Hoće li nakon utakmice likovati bivši ili sadašnji obožavatelji Bjeličinog tandema, doznat ćemo u nedjelju.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati