UVIJEK valja istaknuti koliko je Oscar trulo priznanje i suštinski irelevantno, ali u vezi s kanadskim filmskim plemićem Christopherom Plummerom cijeli slučaj je vrlo interesantan, pa se sad nećemo baviti bitnošću nagrade.

Naime, iako je jedan od cjenjenijih glumaca druge polovice 20. stoljeća, nije bio nominiran sve do 2010. Tada je u jednoj emisiji rekao: "Pa bilo je i krajnje vrijeme! Imam 80 godina, za ime Gospoda, imajte milosti."

Ipak, Oscara nije tad osvojio za Posljednju stanicu, već dvije godine kasnije za Početnike, čime je postao najstariji glumac (82) koji je ikada uzeo nagradu. Stigao ga je Anthony Hopkins (83) za Oca prošle godine, na ceremoniji nedugo nakon Plummerove smrti.

"Samo si dvije godine starija od mene. Gdje si bila cijelog mog života?" tada se s puno ljubavi obratio statui prilikom dodjele. 

Pogodio je i godišta, Oscari postoje od 1927, a on je 1929. rođen. Također je nominiran 2018. (film Sav novac svijeta) i tada je službeno postao i najstariji glumac koji je ikada zaradio nominaciju, tako da pored osvojene figure također je za života držao i dva rekorda u Oscar kategoriji (do danas drži za nominaciju), što je lijepa karma budući da je očito želio priznanje i budući da je toliko godina bio... pa recimo pljačkan.

A stvarno je bio pljačkan, koliko čovjek samo ima velikih uloga još od kraja pedesetih, pa onda s probojem uz The Sound of Music i daljnjim usponom i gotovo nikad nekim padovima. Možda nam je povijesno najzanimljivija uloga Franza Ferdinanda u Sarajevskom atentatu Veljka Bulajića kada mu je Irfan Mensur u ulozi Gavrila Principa presudio, mada ne spada Principova pokretna meta u Plummerove najznačajnije glumačke zadatke, već je samo jedna u nizu povijesnih ličnosti koje je uspješno iznio. Rudyard Kipling u legendarnom Čovjeku koji je želio biti kralj Johna Hustona, Arthur Wellesley u Waterloou, čuveni voditelj Mike Wallace u Mannovom Insideru, Tolstoj u Posljednjoj stanici, Jean Paul Getty u Sav novac na svijetu i tako dalje.

Bio je i Sherlock Holmes i Van Helsing, a kada mu vremenski podijelimo stvaralaštvo, možemo reći da se sedamdesetih godina tek zahuktavao iako je već bio dobrano ušao u peto desetljeće, tada je pored spomenutih par naslova (Čovjek koji je želio..., Waterloo) bio i u nastavku Pink Pantera, a odigrao i hulju u Tihom partneru i između ostalog zbog njega je taj film pravi dragulj kanadske kinematografije.

Možda su te sedamdesete stvarno bile ključne za njega, možda i nisu, ali o onome poslije njih nije potrebno ni trošiti riječi, zna se tko je i što je Christopher Plummer. Ako nije na listi najvećih glumaca engleskog govornog područja, pa onda se ta lista mora prepravljati. Zadobio je tada finu podlogu za naredna desetljeća u kojima će imati i iskustvo, glomazan respekt od svih, status legende, a usput postati nikad produktivniji, te najširoj publici uvijek ostati poznato lice i zbog filmova kao što su Malcolm X, 12 majmuna, Inside Man, Syriana, Novi svijet, Knives out i tako do preko 200 naslova ukupno u karijeri, da ih sad ne navodimo baš sve.

Jedan takav gospodin, takva stabilnost pred kamerom, bilo da je hladnokrvan i surov, bilo da je potrebna erupcija emocija, sve je mogao i sve je bilo urađeno s njegove strane. Preminuo je 5. veljače 2021, točno godinu dana nakon Kirka Douglasa, još jedne ikone koju je američka Akademija desetljećima zakidala za Oscara. Imao je 91 godinu u tom trenutku na leđima, ali nije želio stati s radom dok mu viša sila ne presudi i nije bilo penzije za Christophera sve do posljednjeg dana.

Poštovanje za čovjeka i vječna mu slava, a samo takva i može biti u njegovom slučaju - mister Arthur Christopher Orme Plummer Prvi.