LOL JE POSTAO sastavni dio svakodnevne komunikacije, čak i u hrvatskom jeziku. Izvornog značenja "laughing out loud", ili u slobodnom prijevodu "smijati se naglas", LOL je postao brža kratica za "hahahah" u pisanoj komunikaciji.

Vice se pozabavio poviješću (ali i sadašnjošću) tog izraza koji se prvi put pojavio 1980-ih u Kanadi. Wayne Pearson tad je na digitalnoj chat platformi Viewline svom prijatelju na šalu odgovorio s LOL. "Prasnuo sam od smijeha na tu šalu, toliko da je skoro pa bilo i neugodno da se toliko smijem sam pred ekranom", rekao je u kasnijim intervjuima.

Umjesto da napiše "hahaha", kao što je dotad radio, Pearson je nesvjesno ušao u povijest utipkavši LOL. Time je postao (barem koliko se zna) prva osoba koja je to ikad učinila. Kad je opisivao nastajanje te kratice, rekao je da je namjera bila da se to koristi samo kad ti je nešto izuzetno smiješno, odnosno kad se zaista smiješ naglas.

Naglašava ironiju, ublažava rečenicu...

Danas LOL ima sasvim drugačije značenje. "LOL danas jedva da označava tiho, unutarnje cerekanje, a kamoli glasno smijanje naglas", napisala je lingvistica Gretchen McCulloch na 25. godišnjicu tog izraza. LOL se danas najčešće koristi na kraju rečenica ili je izraz koji stoji sam za sebe kao odgovor na neku tvrdnju. "Postao je svojevrsni interpunkcijski znak. Neke rečenice se jednostavno čine takvima da im nedostaje LOL na kraju, na taj način zvuče manje grube", piše Vice danas.

LOL je postao izraz koji naglašava ironiju ili sarkazam ili izraz koji jednostavno ublažava neku izjavu. 

I iako Pearson tvrdi da je upravo on bio prvi koji je iskoristio taj izraz, oksfordski rječnik prvi put taj izraz zabilježava 1993. godine, kad je iskorišten u online recenziji jednog filma u kojoj je osoba opisivala da je film bio toliko loš da su ljudi izlazili iz kina. "LOL... Kvragu, to je još gore", glasila je rečenica. LOL je tad u rječniku opisan kao izraz koji se koristi poput uskličnika, koji izražava emocionalnu reakciju na nešto.

Lingvistica Célia Schneebeli s tim se danas ipak ne slaže. Ona smatra da je LOL danas nešto sasvim drugačije od "uskličnika". U studiji iz 2020. godine analizirala je korištenje LOL-a u komentarima na YouTube kanalu Mirande Sings. Ukupno je pogledala 20.287 komentara i 886 upisa izraza LOL.

Izgubio svoje osnovno značenje

Ona misli da je LOL bolje lingvistički opisati kao oznaku diskursa ili kao pragmatični marker. Oznake diskursa su, pojašnjava ona, riječi koje pomažu strukturirati rečenicu ili koje usmjeravaju fragmente teksta prema nekom kontekstu te prema kontekstu prošlih ili nadolazećih rečenica. 

Pragmatični markeri su pak dijelovi jezika koji komuniciraju nečiji stav i pojačavaju značenje rečenice, a da u isto vrijeme ne opisuju to značenje. S vremenom je, smatra ona, LOL doživio upravo tu "pragmatizaciju". Odnosno, izgubio je svoje osnovno značenje te sad koristi samo kao fraza za mijenjanje značenja fraze. 

Može ublažiti potencijalnu agresiju ili se može koristiti za pokazivanje empatije ili suučesništva. Značenje LOL-a ovisi i o njegovom položaju u rečenici, zaključila je.

Naime, u komentarima na YouTubeu koje je analizirala Schneebeli je otkrila da pozicioniranje LOL-a u rečenici utječe na značenje izraza. Kada je LOL na kraju rečenice, to je češće pragmatičan marker. Kada se koristi samostalno, ima jednostavniju izražajnu ulogu, odnosno komunicira reakciju, poput zabave. 

Na taj način je LOL postao svakodnevni dio jezika.

LOL je novi yo? Ali zašto?

Ali zašto baš taj izraz, a ne neki drugi?

Schneebeli misli da bi to ipak moglo biti povezano s izvornim značenjem tog izraza. Ljudi ne  koriste smijeh u razgovoru samo da izraze da im je nešto smiješno. Smijeh se također može koristiti u verbalnom razgovoru za izražavanje pripadnosti, pokazivanje odobravanja i slaganja s nečim ili za ublažavanje rečenice. 

LOL je u međuvremenu nadišao englesko govorno područje. U hrvatskom se koristi u izvornom obliku, dok se primjerice u francuskom može izraziti i kao mdr, što znači "mort de rire" ili umiranje od smijeha. Ipak, Francuzi svejedno češće koriste LOL. Isti izraz često koriste i Talijani.

Sam izraz, smatraju lingvisti, pomaže izraziti neke inače mračnije ili teže osjećaje. Kao primjer navode aktualnu rečenicu: "Ne mogu vjerovati da živimo u pandemiji LOL." 

"To je način prenošenja frustrirajućeg ili uznemirujućeg iskustva, upareni s pozivom na suosjećanje", kaže lingvistica Rachel Weissler. Ljudi na taj način stvaraju dinamične govorne zajednice u kojima način na koji koriste jezik signalizira da su dio iste grupe.

Nadišao pisanu komunikaciju

Lingvist John McWhorter napisao je u New Republic 2012. da je LOL  "ekvivalent izrazu yo". "Ovaj novi yo koji se dodaje na krajeve rečenica ima posebnu funkciju, jača to da ste vi i vaš partner u razgovoru na istoj stranici u smislu perspektiva i stavova", tvrdi on.

LOL se u digitalnom jeziku koristi već preko 20 godina, a sad je nadišao pisanu komponentu. Ljudi ga sve češće i izgovaraju. Zbog toga lingvisti misle da će LOL ostati dio "opuštenog" jezika te da neće previše mijenjati svoje značenje u budućnosti.

"Mislim da su LOL i haha ​​često zamjenjivi, ali je vjerojatnije da će se LOL koristiti kao interpunkcija (označavanje stava govornika, ublažavanje izjave, stvaranje ironije, ublažavanje izjave kako bi se izbjeglo agresivno, dramatično), dok je za haha ​​vjerojatnije da će se koristiti kao izraz zabave", zaključila je Schneebeli.