OTKAKO je Vladimir Putin napao Ukrajinu, svijet se nije tako približio katastrofi kao u utorak kad je francuska vojska, krajnje neodgovorno, pustila Andreja Plenkovića i Marija Banožića na nosač zrakoplova Charles de Gaulle.

"Francuska je jedina zemlja osim Sjedinjenih Država koja u sastavu svoje ratne mornarice ima nosač zrakoplova na nuklearni pogon", uplašio nas je Jutarnji list koji je fotografije hrvatskih jebivjetara s nosača zrakoplova objavio pod hladnim, distanciranim naslovom: "Premijer Plenković u izdanju u kakvom ga dosad nismo vidjeli: ‘Pete Mitchell na aparatima‘."

Plenković i Banožić ni u jednom trenutku nisu bili sami

Dnevnik se ne zadržava na površnim dojmovima, nego u tekstu ide i nešto dublje. Odnosno, dolje. Odnosno, dalje: 

"Prilikom posjeta francuskom nosaču zrakoplova premijera smo mogli vidjeti u nesvakidašnjem izdanju. Naviknuti na njegova otmjena tamna odijela, hrvatski građani ostali su iznenađeni koliko svježe premijer izgleda u narančastoj uniformi. S njim je bio i ministar obrane Mario Banožić, kojemu vedre boje također lijepo stoje."

Narančasta uniforma neobično nalikuje trlišu. U njoj, na najpopularnijoj fotografiji, Plenković škilji i svježe izgleda valjda jedino dežurnom uredniku provladinog dnevnika. Kad ga vidite, jasno vam je zašto ni u jednom času nije bio sam: francuskim je domaćinima zasigurno rečeno da hrvatski premijer, premda čelnik ratoborne i nacionalističke stranke, ima ratnu biografiju na kakvoj mu zavide i okorjeli pacifisti.

Vojsku je, kao što je poznato, izbjegao zbog slabokrvnosti koju je u međuvremenu pobijedio ciklom i kupinom. Sad su ga Francuzi iz političkih obzira pustili u blizinu opasne vojne tehnike. No, bez ikakvih znanja o vojnim pitanjima, a kao čelnik vlade čiji su ministri ili optuženi ili osumnjičeni za kriminal i, k tome, kao šef stranke osuđene zbog korupcije, Plenković je definitivno sumnjivo lice. Ostaviš li hadezeovca kraj nečeg skupog i ubojitog, možeš samo nagađati hoće li aktivirati zločinačko ili lopovsko lice. 

Ministar obrane oborio je pogled. Vjerojatno se mučio sa zatvaračem

Banožić je tek priča za sebe. U trlišu ga jedva prepoznajemo. Nekoliko je koraka iza škiljećeg šefa, oborio pogled, vjerojatno se, nesretnik, mučio sa zatvaračem. On je služio vojni rok i to mu je, koliko se zna, bio jedini doticaj s vojnim pitanjima do časa kad ga je Plenković, u napadu duhovitosti, imenovao ministrom.

Obrane.

Da su nam kriteriji razvijeniji, teško da bismo ga primili i u lovačko društvo.

Cijela parada s hrvatskim dvojcem bez kormilara na nosaču zrakoplova na nuklearni pogon zapravo je posljedica onog zastrašujućeg i, na koncu, sretnog ateriranja teškog i opasnog primjerka sovjetskog paleonaoružanja na Jarun. Čudovište je krenulo negdje iz Ukrajine, preletjelo dvije države članice NATO-a i zabilo se u sveto jarunsko tlo oštetivši nekoliko parkiranih automobila te izdubivši krater.

Oko njega su Plenković i Banožić predvodili hadezeove zvijezde u disciplini zurenja u rupu kao da će ono riješiti išta i kao da će iz zemlje pognojene zabrinutošću niknuti spasonosno rješenje koje će nam zauvijek otkloniti opasnost pogibije od nekog sličnog, precizno ili nasumce, ispaljenog oružja.

Francuzima se trebamo ispričati što smo im poslali Plenkovića i Banožića

Poglede izvježbane oko kratera, a koji bi najprecizniju tekstualnu dopunu dobili u frazi "majko mila, šta me ovo snašlo", Plenković i Banožić ponijeli su na Charlesa de Gaullea. Čak i čovjeku koji se niti malo ne identificira s aktualnim državnim vodstvom dođe da Francuzima pošalje ispriku što smo im od svih raspoloživih pogleda poslali baš Plenkovićev i Banožićev. 

Hrvatski građani uvjeravani su da su ulaskom u NATO konačno sigurni. Hrvatsko kopno, more i zrak čuvaju sve zemlje saveznice, nitko nas više ne smije krivo ni pogledati, pričali su nam. A sada, kad se kao nekakva nuspojava Putinove agresije na Ukrajinu, ubojita letjelica iz prošlog vijeka zabila u tlo glavnog grada, NATO se ponaša kao da to uopće nisu njegova posla i umjesto konkretnih rješenja daje dvojici bezveznjaka iz vrha vlasti satisfakciju fotografiranja u moćnom ambijentu.

NATO rado koristi pojmove poput "saveznici" i "partneri". Plenković i Banožić dobili su priliku savezništvo i partnerstvo konzumirati poput šiparica kojima omiljeni bend dozvoli da se desetak minuta vrzmaju po backstageu. I svi sretni, obje strane dobile su još jednu dozu samodopadnosti.

Vau, blago ti seeee, poslije je Banožiću vjerojatno rekao zadivljeni Tomislav Ćorić (tć), Medved se raspitivao kod Plenkovića koliko je branitelja angažirano na nosaču, Beroša je zanimalo kako Francuzi poštuju epidemiološke mjere, dok su Aladrović i Milošević zabrinuto gledali u pod i razmišljali je li eventualna nuklearna kataklizma najgore što ih može snaći.

U fotografijama Plenkovića i Banožića s Charlesa de Gaullea vladi skloniji mediji našli su inspiraciju za usporedbe s akcijskim filmovima. Jednima je na um pao Top Gun, drugima Armageddon, a nama siroti Švejk. Nema snažnije antiratne poruke od puštanja opasnih neznalica u blizinu teškog naoružanja.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala