"NEMA svaki roditelj omiljeno dijete, ali mnogi ga imaju", kaže Jessica Griffin, izvanredna profesorica psihijatrije i pedijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Massachusetts u SAD-u. "Podaci sugeriraju da majke posebno pokazuju naklonost prema djeci koja imaju slične osobine kao i one i koja su više uključena u obitelj."

Bez obzira na razloge, neka istraživanja pokazuju da mnogi roditelji gotovo sigurno favoriziraju jedno dijete - priznali to ili ne. U jednoj studiji pokazalo se da do 74 posto majki i 70 posto očeva u Ujedinjenom Kraljevstvu postupa s preferencijama za jedno od djece.

U drugoj studiji pri ispitivanju roditelja samo 10 posto je priznalo da ima omiljeno dijete, što sugerira da za većinu majki i očeva osjećaj favoriziranja ostaje čvrsto čuvana obiteljska tajna.

Najmlađe dijete je najčešće omiljeno

Istraživanja također pokazuju da redoslijed rođenja igra važnu ulogu u tome koje dijete roditelji preferiraju. Prema istraživanju YouGova, roditelji koji su priznali da imaju omiljeno dijete pokazali su veliku sklonost prema najmlađem - i to čak 62 posto ispitanih roditelja.

43 posto roditelja s troje ili više djece preferira također najmlađe, trećina ih bira srednje dijete, a samo 19% naginje najstarijem, piše BBC.

Zašto baš najmlađe dijete?

Dr. Vijayeti Sinh je klinička psihologinja u bolnici Mount Sinai u New Yorku. Ona kaže da je favoriziranje najmlađeg djeteta često povezano s društvenim i emocionalnim vještinama povezanim s redoslijedom rođenja - kako roditelji stječu više prakse u odgoju djece, imaju bolju ideju o tome kako žele oblikovati djetinjstvo svog potomstva i koje im je vrijednosti najvažnije prenijeti.

"Roditelji imaju tendenciju da favoriziraju dijete koje im najviše nalikuje, podsjeća ih na njih same ili predstavlja ono što smatraju uspjehom roditeljstva", kaže ona. "Mlađu djecu je najvjerojatnije odgajao roditelj koji je s vremenom i iskustvom sve sigurniji i vještiji u odgoju djece."

"Loše" roditeljstvo?

Kako roditelji često imaju omiljeno dijete, mnogi su opterećeni krivnjom zbog toga. Zabrinutost nije sasvim neutemeljena. "Djeca koja odrastaju u obiteljima u kojima doživljavaju da se prema njima postupa nepravedno mogu doživjeti dubok osjećaj manje vrijednosti", kaže Sinh.

"Mogla bi se osjećati da su na neki način nevoljena ili da ne posjeduju posebne osobine i karakteristike potrebne da bi ih drugi voljeli. Osjećati se kao crna ovca u obitelji može dovesti do strahova i nesigurnosti - djeca bi mogla postati vrlo osjetljiva i nastojati pretjerano udovoljavati drugima."

Neki roditelji ne kriju ili loše kriju da preferiraju jedno od svoje djece

"Ponekad su roditelji očiti u svojoj intenzivnijoj demonstraciji ljubavi i privrženosti jednom djetetu", kaže Sinh. "Ali kad su savjesni i promišljeni u iskazima privrženosti, tada se djeca ne osjećaju nedostojnima ljubavi i podrške svojih roditelja."

Zapravo, u većini slučajeva djeca možda uopće ne znaju da njihovi roditelji preferiraju njihovog brata ili sestru. Neke studije pokazale su da djeca u više od 60% slučajeva pogrešno identificiraju tko je omiljeno dijete njihovih roditelja.

Griffin tvrdi da je sasvim u redu - pa čak i očekivano - da roditelji imaju omiljeno dijete te da se roditelji ne bi trebali osjećati krivima zbog toga.

"Bit će dana kada ćemo radije biti u blizini jednog djeteta nego drugog, iz više različitih razloga", kaže ona. "Važno je zapamtiti da imati omiljeno dijete ne znači da manje voliš svoju drugu djecu."