NK OSIJEK je na svom Facebooku sredinom prosinca objavio video s nogometašem Merveilom Ndockytom iz Konga, za koji su smatrali da je duhovit, kao što se može vidjeti iz smajlija koje su koristili u objavi.

Kao snimatelj videa naveden je Mile Škorić, a na snimci koja traje dvadesetak sekundi vidimo neugodnu situaciju i izraz svakodnevnog rasizma koji većina, ili mnogi, možda i ne smatraju problematičnim.

Što možemo vidjeti i čuti u tih dvadesetak sekundi?

Nogometaša koji želi proći svojim putem, no u tome ga sprječava nečija ruka, koja ga gurne u prsa uz povik "Ej, di si, mali!". Tu nažalost nije kraj. U kadar ulazi prijeteći kažiprst, praćen verbalnom naredbom "Ej, reci nešto". Nogometaš kaže "Croatia?" te spušta pogled. "Speak something" ("Reci nešto"), dolazi nova naredba.

Ndockyt onda podiže glavu i namješta osmijeh na lice, sugerirajući da ovo nije prvi put da se od njega traži da izvodi za domaću publiku, pa kaže na hrvatskom: "Dobro jutro, dečki. Dobar dan." To kod ljudi iza kamere izaziva cerekanje. Glas iza kamere kaže “Kako…?”, a nogometaš odgovara čitajući s papira: “Kako si? Kako familija?” Slijedi još jedna salva smijeha. Čuje se kako netko kaže "Bravo" i onda slijedi logo NK Osijeka te reklama za njihove profile na društvenim mrežama. Bilo namješteno ili ne, sve zajedno je tužno za gledati.

Na Ndockytovom licu se jasno vidi da mu je cijela stvar ponižavajuća, ali je mora odraditi. Da se pomirio s time, samo da što prije završi i da ga puste da ode dalje.

Duhovitost na premisi "Vidi, kmica kaže nešto na hrvatskom"

Ponovimo, video je objavio sam NK Osijek, kao primjer nečega duhovitog. Video je lajkan tisuće puta, komentari su većinom pozitivni. Ljudima je to duhovito. 

Što je duhovito u tom videu? To je duhovitost koja se temelji na ovim premisama: "Crnčuga koja govori naš lijepi hrvatski jezik, hehe. Vidi, kmica kaže 'Dobar dan', haha." Naravno, siguran sam da ni oni koji su snimili video ni oni koji su ga postavili na Facebook ne bi to tako rekli, a vjerojatno to tako i ne misle, ali to je neosviješteni temelj takvog ponašanja. Jer rasizam nije samo ropstvo, linčovanje i getoiziranje, već ima i svoju svakodnevnu komponentu, koju također treba uočiti i suzbijati. 

Hrvati imaju tu veliku sreću da nemaju hipoteku držanja robova u svojoj povijesti, dapače dio su slavenskih naroda koji su stoljećima baš bili brutalno porobljavani od moćnijih sila i carstava. Stoga i nema smisla direktno preslikavati, primjerice, američke rasprave o rasizmu u hrvatski kontekst, ali to ne znači kako u Hrvatskoj nema rasizma. Incidenti se događaju, čega je nedavni primjer napad na inozemne zaposlenike Mate Rimca, i to uvijek treba javno prozvati baš zato da bi takav ulični rasizam ostao što više na margini društva. 

Prepoznavanje rasizma u svakodnevici

No treba primijetiti i kada se događa svakodnevni rasizam, poput onoga iz snimke NK Osijeka, u kojoj se s nedostatkom poštovanja za njegovo ljudsko dostojanstvo odnosi prema nogometašu Ndockytu, kada ga se tretira kao psa na lancu (ta više se ni to ne dozvoljava te se ispravno prepoznaje kao zlostavljanje životinja!), kada ga se bezobrazno traži da izigrava crnu kongoansku zabavu za bijelu hrvatsku publiku.

Prepoznavanje da je i takvo ponašanje rasističko traži malo šire shvaćanje rasizma od onoga koje smo dosad imali, no u biti je tu riječ o prilično starim, univerzalnim vrijednostima poput slobode, jednakosti i bratstva. Nije ni humanistički, pa ni kršćanski (formalno smo većinski katolička zemlja, zašto ne spomenuti?) prihvatljivo postaviti se prema drugom ljudskom biću svisoka zato što je iz druge države ili drugačijeg pigmenta kože.

Rasizam prati uspon Europe

Višestoljetna trauma koju su izazvali kolonizacija Amerika te ropstvo i podjarmljivanje cijele Afrike, koje je bilo u temelju rasta Europe, ekonomija nakon prvotne masovne pljačke akumuliranog bogatstva domorodačkog stanovništva značajno je promijenila poimanje rase, a posljedice toga se osjećaju i danas.

Onaj koga zanima domorodačka perspektiva tog cijelog procesa, koji smo u školama učili kao veliku epohu otkrića, napretka i prosvjetiteljstva, treba pogledati četverodijelni dokumentarac Raoula Pecka Exterminate All the Brutes u produkciji HBO-a. Ne nužno da bi se složio sa svim tezama autora, već da bi otkrio novu perspektivu koja proširuje povijesni i ljudski horizont te u njega uključuje iskustva koja smo prethodno ignorirali. Nekad slučajno, a nekad itekako namjerno. 

Hrvati imaju povijesno iskustvo bratskog prihvaćanja ljudi iz Afrike

Hrvati od tog krvavog robovlasničkog posla srećom nisu profitirali, ali su danas, kao periferija Europske unije, također dio priče o tome kako se "bijela Europa", riječima bivše prve tajnice hrvatskog veleposlanstva u Berlinu, odnosi prema onima tamnije boje kože na vanjskoj granici Europske unije koja se brani nasilnim i ilegalnim sredstvima. 

U smislu povijesnog iskustva smo zapravo i u boljem položaju od nekih drugih jer imamo npr. iskustvo stranih studenata iz doba Pokreta nesvrstanih, koji su bili bratski prihvaćeni. Mnogi od njih su ostali u Hrvatskoj živjeti kao liječnici, inženjeri itd. te obogatili hrvatsko društvo. Na tome bi se trebao graditi današnji odnos prema ljudima koji dođu raditi u Hrvatsku izvana, a ne na tradicijama zapadne rasne (ne)snošljivosti. 

NK Osijek treba se ispričati Merveilu Ndockytu

Vratimo se snimci NK Osijeka.

Jasno je da se takav odnos prema Ndockytu ne smije ponoviti i da on zaslužuje službenu ispriku. Neki će reći da je sve ovo pretjerivanje i da u objavljenom videu nema ništa loše. Ima. Ponižavajući je i da je nogometaš bijelac. A s etiketom "mali", guranjem u prsa, mahanjem kažiprstom, lajanjem naredbi i neotesanim smijanjem u lice. Da se tako ne treba ponašati prema ljudima, dio je osnova funkcioniranja društva i međuljudskih odnosa, neovisno o rasi.

Rasni pak element dolazi kroz to što se od jednog nogometaša iz Konga izrijekom traži da kaže nešto na hrvatskom da bi mu se onda smijalo u lice dok to radi. Čovjeka se pretvorilo u sredstvo za jeftinu zabavu zbog možda i neosviještenog stava da je to u redu učiniti nekome ako je iz Afrike, ako nije bijelac. Nije. To je i bezobrazno i rasistički. Nema potrebe ni za jednim.

Iz ovoga nešto možemo naučiti

Kao što ne treba ni buljiti u tamnopute ljude kada ih sretnete u gradu ili preko ljeta na obali, ni tražiti od crnaca da im dodirnete kosu, a ni, uostalom, pretpostavljati da je svaki crnac iznimno obdaren. Sve to su ponašanja i mišljenja utemeljena na rasističkim stereotipima, koja su u najboljem slučaju vrlo iritantna ljudima prema kojima su usmjerena, a u najgorem i najčešćem duboko bolna i traumatična. 

Prvi crnački predsjednik SAD-a Barack Obama je za ovakve situacije govorio da su a teachable moment, trenutak iz kojeg se nešto može naučiti.

Prva je da naučimo prepoznati izljeve rasizma u svakodnevnom ponašanju, a druga je - pusti snovi, znam - zapitati se malo i onda informirati o povijesti Konga, države iz koje je Merveil Ndockyt došao potražiti sreću i nogometnu karijeru u Hrvatskoj.

Ako i nakon toga mislite da je ponašanje prema njemu bilo u redu i da tu nije bilo rasizma, onda se sami stavljate na onu rasističku društvenu marginu koju civilizirani ljudi trebaju suzbijati.