DOK SVJETSKI čelnici pokušavaju pronaći diplomatsko rješenje za napetu situaciju između Rusije i Ukrajine, neki od njih sve više ukazuju na Sporazum iz Minska kao moguće rješenje krize.

Taj je dogovor, drugi takav po redu, sklopljen 2015. u glavnom gradu Bjelorusije kako bi se okončao krvavi 10-mjesečni sukob u istočnoj Ukrajini. No Sporazum iz Minska nikada nije u potpunosti implementiran, a njegova ključna pitanja još uvijek nisu riješena.

Ključni igrači

Rijetki susret ruskih, ukrajinskih, njemačkih i francuskih čelnika u veljači 2015. imao je za cilj uspostaviti mir na područjima Ukrajine koja su godinu dana prije zauzeli proruski separatisti. Ta područja, u ukrajinskoj regiji Donbas, postala su poznata kao Luganska Narodna Republika (LPR) i Donjecka Narodna Republika (DPR). Ukrajinska vlada je ustvrdila da su te dvije regije zapravo pod ruskom okupacijom.

Razgovori su također trebali polučiti političko rješenje za regiju. Sporazum su potpisali predstavnici Rusije, Ukrajine, separatističkih čelnika i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS). Nakon toga je potvrđen rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a.

Glavni uvjeti sporazuma

Ovo su bili glavni uvjeti sporazuma:

- Prekid vatre: Naime, u veljači 2015. još uvijek su se u nekim područjima odvijale teške borbe između ukrajinskih snaga i pobunjenika koje podržava Rusija

- Povlačenje teškog naoružanja s prve crte bojišnice:

- OESS, organizacija od 57 država članica među kojima su i SAD i Kanada, nadgleda crte bojišnice.

- Dijalog o lokalnim izborima u područjima koja su okupirali proruski pobunjenici

- Obnova ekonomske i socijalne veze između dviju strana kako bi se, primjerice, mogle isplaćivati ​​mirovine

- Obnova kontrole ukrajinske vlade nad granicom s Rusijom

- Povlačenje svih stranih vojnih snaga

- Ustavna reforma koja bi pružila određenu autonomiju područjima istočne ukrajinske regije Donbas koja više nisu pod kontrolom središnje vlade

Što se dogodilo nakon potpisivanja Sporazuma u Minsku?

Nakon potpisivanja sporazuma završili su najgori sukobi i u regije su stigli OESS-ovi promatrači. OESS i danas patrolira crtom bojišnice i izvještava o kršenju primirja duž granice. Iz te perspektive došlo je do barem djelomičnog ispunjenja dogovora, piše CNN.

Ipak, treba napomenuti da u Ukrajini nakon sukoba ima 1.5 milijuna raseljenih stanovnika, a u konfliktu je stradalo gotovo 14.000 ljudi.

Problem je što je Sporazum iz Minska smišljen na brzinu. Rusija je bila potpisnica, s time da nije bila priznata njena uloga u sukobu. Zapravo, u tekstu sporazuma se nigdje ne spominje riječ "Rusija". Kremlj se postavio samo kao promatrač koji pokušava postići dogovor između ukrajinske vlade i pobunjenika na istoku zemlje, unatoč dokazima da Rusija podržava separatiste.

Osim toga, jezik sporazuma je neprecizan - Rusija i Ukrajina ga drugačije tumače. Naime, Ukrajina želi vratiti kontrolu nad svojom međunarodnom granicom prije održavanja lokalnih izbora u područjima pod kontrolom pobunjenika. Također želi da ruske snage napuste to područje.

Rusija, s druge strane, kaže da nema nikakve snage u područjima pod kontrolom pobunjenika i želi izbore dok je regija još pod kontrolom separatista, prije nego što ukrajinske vlasti ponovo preuzmu kontrolu nad granicom.

Dodatni problemi

Dodatan problem je što nikada nije definiran status regije Donbas, koja je pod kontrolom pobunjenika. Ukrajina smatra da bi regija trebala imati istu vrstu autonomije kao i druge ukrajinske regije, unutar federalne strukture.

No Moskva ukazuje na dio u sporazumu koji se odnosi na "posebni status određenih područja donjecke i luganske regije" i smatra da bi one trebale imati svoju policiju i pravosudni sustav.

Ona ukrajinska vlada koja pristane dati Donbasu poseban status vjerojatno neće dobiti podršku javnosti. 2015. je tadašnji ukrajinski predsjednik Petro Porošenko iznio ustavne amandmane o decentralizaciji kojima su se oštro protivile ukrajinske nacionalističke skupine. U neredima u Kijevu poginula su tri policajca.

Zašto je Putinu ovaj sporazum toliko važan?

Ako se ovaj sporazum tumači u korist Moskve, to je potencijalno način na koji Rusija može zadržati svoj utjecaj u Ukrajini kroz proruske skupine u Donbasu. Odnosno, to bi Rusiji omogućilo da kontrolira taj teritorij a da ga ne anektira, kao što je učinila s Krimom 2014., te da ima pravo glasa u nacionalnim pitanjima Ukrajine.

Da bi stvar bila još kompliciranija, Rusija je izdala putovnice stotinama tisuća stanovnika Donbasa. To bi također moglo dati Rusiji ulogu u ukrajinskom parlamentu preko svojih predstavnika i priliku da onemogući svaki napor Ukrajine za pridruživanje NATO-u ili Europskoj uniji, što je ključni zahtjev Rusije u smislu smirenja trenutnih napetosti.

Ovisno o organizaciji izbora, postoji mogućnost da stanovnici s ruskim državljanstvom i koji su amnestirani za ubojstvo Ukrajinaca mogu završiti u ukrajinskom parlamentu, što bi dodatno destabiliziralo Ukrajinu.

Svjetski čelnici i Sporazum iz Minska

Francuski predsjednik Emmanuel Macron vidi Sporazum iz Minska kao najperspektivniji izlaz iz trenutnih sukoba, rekavši u utorak da je "zajednička odlučnost da se provedu odluke iz Sporazuma jedino rješenje da se izgradi mir i stvori održiva politička situacija".

Rekao je da je tijekom svojih sastanaka s ruskom vlasti uspio "dobiti vrlo jasno i eksplicitno obvezivanje od predsjednika Putina i Zelenskog da će se držati Sporazuma iz Minska", ali nije dao više detalja.

Američki državni tajnik Antony Blinken izjavio je u ponedjeljak da su Sjedinjene Države i Ukrajina "jedinstvene" u podršci Sporazumu iz Minska kao putu naprijed za rješavanje sukoba. No također je ukazao na to da taj sporazum sam po sebi nije jedino rješenje.

"Sporazum ne navodi točne okvire oko koraka koje trebaju poduzeti obje strane. Ukrajina je svemu tome pristupila u dobroj vjeri. Do danas nismo vidjeli da je Rusija učinila isto", rekao je Blinken.