JEDAN od uobičajenih stavova vezanih uz hrvatsko gospodarstvo je da ono puno uvozi. Oko toga će se složiti gotovo svi u Hrvatskoj, od političara do građana, od ljevice do desnice, od konzervativaca do progresivaca. S tim narativom o prevelikom uvozu prirodno dolaze zahtjevi za povećanjem trgovinskih barijera za uvoz, tj. za uvođenjem raznih politika koje bi otežale uvoz.

Od ulaska Hrvatske u EU moguće politike za otežavanje uvoza su dosta sužene, ali prijedlozi za stavljanje određenih restrikcija na uvoz nisu stali. Dapače, teško je pronaći stranku i političara koji na pitanje što napraviti po pitanju trgovinske politike RH neće odgovoriti nekom tezom o tome kako treba smanjiti uvoz.

Prijedlozi politika kojima bi se smanjio uvoz se kreću od zahtjeva za promjenom tečaja, tj. devalvacijom kune, do direktnih politika kojima bi se smanjio uvoz, kao što su naplata inspekcijskog nadzora i povećanje carine.

Bez obzira na to kako bi otežavanje uvoza djelovalo na standard građana Hrvatske i njeno gospodarstvo ili kako bi devalvacija kune djelovala dugoročno na uvoz i izvoz, uvozi li Hrvatska stvarno previše i zašto?

Koliko Hrvatska uvozi

Pogledaju li se podaci za 2019., Hrvatska je uvezla proizvoda u vrijednosti od 185 milijardi kuna ili više od 28 milijardi dolara. Ako uzmemo u obzir da je te godine imala oko 4 milijuna stanovnika, dolazimo do podatka da je uvoz po stanovniku iznosio oko 7000 dolara, tj. nešto više od 46.000 kuna. Izvezeno je ukupno robe u vrijednosti od 17 milijardi dolara ili, preračunato po glavi stanovnika, 4250 dolara, tj. oko 28.000 kuna po stanovniku.

Pokrivenost uvoza izvozom te godine je (izraženo dolarima) iznosila cca 61%, što je napredak u odnosu na 2012., zadnju godinu prije ulaska Hrvatske u EU, u kojoj je pokrivenost uvoza izvozom iznosila 59.45%. Točni iznosi se mogu razlikovati od izvora do izvora zbog promjene tečaja i različitih načina prikupljanja podataka o izvozu/uvozu, ali okvirno se radi o ovim brojkama.

Hrvatska je relativno dobro prošla po pitanju izvoza u dvije pandemijske godine, 2020. i 2021., pa je, prema preliminarnim podacima Državnog zavoda za statistiku, pokrivenost uvoza od siječnja do studenog 2021. bila čak 66.7%, što je odlično i gotovo za pet postotnih bodova bolje nego u pretpandemijskom razdoblju.

Izraženo u dolarima, izvoz je u prvih 11 mjeseci ukupno iznosio 19.42 milijarde dolara, što znači da će s podacima za 12. mjesec biti iznad 19.50 milijardi dolara, a to je rast za više od 2.5 milijardi u odnosu na pretpandemijsku 2019.

Rastao je i uvoz, s 28 milijardi dolara 2019. na otprilike 30 milijardi dolara. To znači da bi, osim pokrivenosti uvoza izvozom, i ukupni minus u robnoj razmjeni RH trebao biti nešto manji 2021. nego 2019. Otprilike 10.50 milijardi dolara.

Je li to puno ili malo? Uvozi li Hrvatska previše? Jedini način za odgovor na to pitanje je usporedba Hrvatske s drugim državama slične veličine.

Koliko druge države uvoze

U sljedećoj tablici su navedeni uvoz i izvoz po stanovniku po izabranim državama. Podaci za Hrvatsku se nešto razlikuju od podataka DZS-a iz ranije navedenog razloga.

Primjetno je da Hrvatska ima manji uvoz po stanovniku od cijelog niza zemalja s kojima se može uspoređivati. Više uvoza po stanovniku od 7000 dolara Hrvatske ostvaruju Slovenija (20.400 $), Češka (16.300 $), Slovačka (15.400 $), Estonija (15.300 $), Mađarska (11.700 $), Portugal (8690 $) i Poljska (7210 $).

Manji izvoz po stanovniku imaju Grčka (5830 $), Crna Gora (4770 $), Rumunjska (4890 $), Sjeverna Makedonija (4820 $), Srbija (4040 $) i BiH (3380 $). Ako bismo implementirali mudrost da se treba zabraniti uvoz, Hrvatska bi nastojala biti više nalik Srbiji, Makedoniji i BiH, a ne Češkoj, Slovačkoj i Sloveniji.

Češka i Slovačka su primjeri država koje su uspješno prebrodile tranziciju, ostvaruju odlične gospodarske rezultate i jako puno izvoze. Ako je uvoz toliki problem, zašto ga uspješne države dopuštaju i zašto Hrvatska nije gospodarski uspješnija od njih, a ima upola manji uvoz po stanovniku?

Očigledno priča o uvozu nije tako jednostavna. Dapače, izgleda da male države koje puno izvoze istodobno puno uvoze.

Hrvatska ustvari premalo uvozi

Stvar je u tome što se izvoz i uvoz ne mogu gledati odvojeno, posebno u malim državama. Da bi mala država mogla nešto proizvesti i izvesti, prvo mora uvesti sirovine i poluproizvode. Slovačka ne može proizvoditi automobile bez uvoza velikog broja komponenti za njih. 

Sve kompanije i sva tehnička znanja potrebna za potpunu proizvodnju automobila od nule, od najmanjeg komada plastike i elektronike do lima i motora, ne mogu se nalaziti u jednoj maloj državi. Jednostavno nema toliko radnika, znanja, tvornica i kompanija da Slovačka sasvim sama proizvede automobil.

Sve kada bi i imala, cijena tih komponenti bi bila puno viša nego iz izvoza, a samim time bi i finalni proizvod, automobil, bio puno skuplji. A zbog geografskih ograničenja male države kao što je Slovačka, tj. zbog činjenice da na tako malom geografskom području ne može biti dovoljno sirovina, naum da Slovačka sama proizvodi automobile bi bio neostvariv.

Isto u većoj ili manjoj mjeri vrijedi za sve industrije u malim državama. Jednostavno, da bi mala država mogla proizvoditi za izvoz, ona mora uvoziti za proizvodnju. Bilo kakve restrikcije uvoza će automatski podizati troškove proizvodnje, a u konačnici smanjivati konkurentnost izvoznih proizvoda. Na kraju će zbog sankcioniranja uvoza pasti izvoz jer će izvozni proizvodi postati preskupi i time manje konkurentni na svjetskom tržištu.

Nije isto za velike i male

Važno je naglasiti da je jedina validna procjena uspoređivanje država približno slične veličine jer velike države (teritorijalno, brojem stanovnika...) moraju manje uvoziti zato što su dovoljno velike da unutar svojih granica mogu imati dovoljno prirodnih resursa, različitih vrsta radnika sa širokom lepezom stručnih kvalifikacija i broja kompanija.

Što je država veća, to je navedeni odnos između izvoza i uvoza slabiji, ali nikada ne prestaje vrijediti. Ograničavanje uvoza uvijek dovodi do skuplje proizvodnje i manje konkurentnog izvoza, kada su ostale stvari nepromijenjene. Sankcioniranje uvoza je vrlo štetno za velike ekonomije, a katastrofalno za male.

To se vidi na primjeru Njemačke, izvozne sile EU sa 17.300 $ vrijednosti izvoza po stanovniku, što je ogroman iznos za državu te veličine. Usporedive države, poput Italije, UK-a i Francuske, imaju puno manji uvoz po stanovniku od Njemačke, ali istodobno još manji izvoz po stanovniku. Čak i Njemačka mora uvoziti da bi izvozila ili, bolje rečeno, da bi joj izvoz bio konkurentan.

Hrvatska u odnosu na susjede

Iz podataka se mogu iščitati još neke zanimljivosti. Hrvatska s 4250 dolara izvoza po stanovniku nadmašuje BiH i Srbiju te ima sličan izvoz po stanovniku kao Makedonija. Izvoz Slovenije od 18.400 dolara samo pokazuje koliko je ta država daleko odmakla od svih država bivše Jugoslavije. Zanimljiv je primjer Crne Gore s tek 654 dolara izvoza proizvoda po stanovniku, posebno ako se uzme u obzir da istodobno uvozi roba u vrijednosti od 4770 dolara po stanovniku te joj je pokrivenost uvoza izvozom tek 13.71%.

To znači da se Crna Gora sasvim orijentirala na usluge, tj. turizam, gdje ostvaruje trostruko veći izvoz od uvoza. Kako je u razdoblju od 2008. do 2019. ostvarila ukupni rast BDP-a po stanovniku od 20%, ne može se tvrditi da je orijentacija na turizam bila loša strategija.

Pokrivenost uvoza izvozom je najbolja u Sloveniji (90.20%) i Makedoniji (78.20%) a u Srbiji (73.01%), BiH (64.20%) i Hrvatskoj (60.71%/65%*) je relativno niska. Crnu Goru ne treba ni spominjati jer je sasvim jasno da se ta država sasvim orijentirala na turizam.

Može se odmah razbiti nekoliko mitova, ne samo o Hrvatskoj nego i o drugim državama bivše Jugoslavije. Ono što brzo upada u oči je da Hrvatska po stanovniku izvozi daleko više od Srbije, što istodobno znači da Srbija nije nikakva izvozna sila, a Hrvatska nema toliko katastrofalan izvoz kako se misli.

Ono što Hrvatskoj omogućuje relativno visok uvoz i samim time nešto nižu pokrivenost uvoza izvozom je izvoz usluga, pri čemu izvozi više od tri puta više nego što uvozi (20.4 milijarde $ izvoz vs. 6.13 milijardi $ uvoz), što se odnosi na turizam.

Turizam obogaćuje Hrvatsku dovoljno da može kupovati iz inozemstva, tj. uvoziti puno više nego što joj dopušta snaga proizvodnog dijela gospodarstva. Da se to potvrdi, dovoljno je pogledati Makedoniju koja ima blago slabiji izvoz po stanovniku od Hrvatske, a ima i puno manji uvoz po stanovniku. 

Slovenija je postala klasa sama za sebe i ne treba je više uopće ni na koji način uspoređivati s ostalim državama bivše Jugoslavije.

Turizam stvara veći uvoz

Relativno slaba pokrivenost uvoza izvozom Hrvatske se većinom može objasniti turizmom, tj. izvozom usluga. Turizam Hrvatskoj godišnje donosi veliki priljev novca (izvoz usluga je tri puta veći od uvoza, primarno zbog turizma) kojim se kupuje više uvozne robe nego što bi to bilo moguće kada turizma ne bi bilo. Utjecaja ima i to što su neki sektori industrije orijentirani primarno na unutrašnje tržište.

To se posebno odnosi na prehrambeno-prerađivačku industriju koja u izvozu sudjeluje s manje od 10% ukupnog izvoza, a daleko je najveća industrijska grana u državi.

Ako spojimo izvoz/uvoz roba s izvozom/uvozom usluga, onda višak izvoza usluga pokriva manjak izvoza proizvoda. Kada se uzmu sve ekonomske transakcije u platnoj bilanci, koja mjeri sve tokove proizvoda, usluga rada i kapitala između jedne države i ostatka svijeta, onda Hrvatska kao cjelina godišnje više zaradi nego što potroši. A to je relativno novo stanje jer je godišnja platna bilanca Hrvatske pozitivna tek od 2014., do kada je uvijek bila negativna.

Na neki način Hrvatska je 2014. počela više zarađivati nego trošiti.

Izvoz može biti puno bolji

Ipak se ne može tvrditi da je trenutna pokrivenost uvoza izvozom u Hrvatskoj dobra i da turistička država ne može imati bolji omjer. Primjerice, Španjolska ima puno bolji omjer od 86.70% vrijednosti uvezenih roba koje su pokrivene izvozom, Portugal 74.80%, a Italija čak 109.42%, tj. izvozi više proizvoda nego što uvozi. Hrvatska je usporediva s Grčkom koja izvozom roba pokriva tek 59.30% vrijednosti uvoza roba i taj omjer bi se trebao poboljšavati puno brže. Suprotno predviđanjima euroskeptika, Hrvatska od ulaska u EU ne samo da više izvozi nego je izvoz rastao za 35.4%, a uvoz 27.85%, pa je pokrivenost uvoza izvozom poboljšana. Ali pomak (s 58% pokrivenosti na 61% 2019. i 65% 2021.) bio je premali da bismo govorili o dramatičnoj promjeni razvojne paradigme Hrvatske.

Očito se gospodarstvo Hrvatske može ravnopravno natjecati na zajedničkom tržištu EU, ali za bolji napredak država treba korjenito promijeniti dosadašnje ekonomske politike, poboljšati pravni sustav i prestati stvarati negativno investicijsko okružje.

Uvoz nije opasnost

Zaključno se može reći da Hrvatska ne uvozi previše jer ustvari uvozi puno manje od usporedivih država koje bolje gospodarski napreduju. No dok u tim državama uvoz služi primarno za servisiranje velikog izvoza, on je u Hrvatskoj prenapuhan zbog utjecaja turizma, tj, zbog prihoda od turizma, koji omogućuje Hrvatskoj da kupuje proizvoda u vrijednosti puno većoj nego što prodaje.

To je glavni razlog relativno slabe pokrivenosti uvoza izvozom. Puno veći problem imaju Srbija i BiH koje nemaju puno bolju pokrivenost uvoza izvozom, a nemaju ni prihode od turizma kao Hrvatska. Platna bilanca pokazuje da Hrvatska na neki način više godišnje zaradi nego što potroši. 

Ograničavanje uvoza na bilo koji način neće dovesti do gospodarskog napretka Hrvatske, uništit će izvoznu konkurentnost, a poskupjet će i proizvode za domaće tržište. Svako zagovaranje smanjenja uvoza je ekonomski populizam ili odraz potpunog nerazumijevanja odnosa između izvoza i uvoza u malim državama.

Da bi male države poput Hrvatske bile konkurentne na međunarodnom tržištu i izvozile, one nužno moraju imati veliki uvoz.