KIM KOSANOVIĆ bila je veoma uspješna zagrebačka manekenka. A onda je, sa samo 22 godine, doživjela moždani udar.

Sad je progovorila o tim trenucima te otkrila kako joj život izgleda danas.

"Moja karijera započela je kada sam imala 16 godina, ali i prije toga su me na ulici znali zaustavljati razni modni scouti. Na početku moja mama nije baš bila za to da krenem tim putem, ali je s vremenom popustila, pa sam se priključila modnoj agenciji, a tu je sve započelo. Odmah sam počela nositi sve hrvatske tjedne mode, snimala editorijale, reklame i kampanje", prisjetila se Kim za Story.

"Spasili su mi život"

2017. godine odradila je jednu veliku kampanju koja joj je, kaže, bila vrhunac karijere. Iste te godine doživjela je moždani.

"U Crnoj Gori sam bila na odmoru s prijateljima te sam došla u Podgoricu posjetiti druge prijatelje. Bez ikakve najave samo mi je pukla malformacija u mozgu (koju sam znala da imam od negdje desete godine, ali sam samoinicijativno prestala piti lijekove nekoliko godina prije) te sam, na svu sreću, tada bila kod prijatelja u kući, a ne na putu za Hrvatsku, što je prethodno bio plan. Tada su me prijatelj i njegov brat odveli u bolnicu u Podgorici, tamo su mi, uz velike napore svog osoblja, spasili život", ispričala je.

"Nakon toga su me prebacili u KBC Zagreb (Rebro), gdje je svo osoblje bilo divno i radili su puno više od opisa svog posla, pa su nekad medicinske sestre znale sjediti pokraj mene po noći kad bih se bojala i ne bih mogla spavati", kaže.

Oporavila se veoma brzo, što je iznenadilo i liječnike.

"Meni se ta ruptura dogodila krajem sedmog mjeseca, a krajem devetog sam već na svojim nogama izašla iz bolnice te otišla na operaciju u Francusku početkom desetog mjeseca. Međutim, iako je naizgled sada sve u redu, moj oporavak nije završio jer i dalje imam poteškoće s pamćenjem, što se očituje u teškoćama s učenjem s kojima se svakodnevno susrećem, s obzirom na to da još studiram", objašnjava Kim koja danas studira psihologiju.

"Ljudi su mi se preko noći prestali javljati"

Mnogi su joj u tom teškom životnom razdoblju okrenuli leđa.

"Postojalo je toliko ljudi tada za koje sam smatrala da su mi iskreni prijatelji te da je taj naš odnos nešto što prelazi i granice tog posla kojeg smo svi bili dio. Međutim, nakon toga što mi se dogodilo, oni su se samo preko noći prestali javljati. Iako sam se tada osjećala na neki način izdano, ne zamjeram im jer smatram da svatko polazi od sebe i onoga što može sam razumjeti i s čime se može poistovjetiti, a ovakve ružne stvari u tom 'glamuroznom' svijetu ne postoje", smatra danas.

"Za 5 godina vidim se sretna, što god mi to u tom trenutku bude značilo. Da ste me to pitali prije, nabrojala bih toliko stvari koje zapravo nisu važne, ali sada vidim da je ipak najbitnije biti okružen ljudima koji su ti podrška i raditi stvari koje voliš - zbog sebe i za sebe i svoje bližnje", zaključila je.