TONI KUKOČ u subotu navečer po američkom vremenu postat će član Košarkaške kuće slavnih u Springfieldu. Tim je povodom Sam Smith, kroničar Chicago Bullsa u 90-ima, za NBA.com razgovarao s manje slavnim suigračima hrvatske legende iz te ere.

Bullsi su izabrali hrvatsku zvijezdu Tonija Kukoča u drugoj rundi NBA drafta 1990. I čemu onda tolika strka? Do tada su Bullsi već osvojili NBA naslov. Ali Bill Wennington, koji je u to vrijeme igrao u Bologni, možda je bio jedan od prvih koji je vidio kako se stvara dinastija dodavanjem malo europskog začina, piše Sam Smith za NBA.com.

Bill Wennington: Toni je sve to radio prije Dirka Nowitzkog

"Bio je jedan od najboljih, ako ne i najbolji igrač tamo u to vrijeme", prisjetio se Wennington Kukoča. "Visok 210 cm, ljevak, zna s loptom, dobar dodavač, šuter, može se sjuriti pod koš i zabiti. Čak i tada se moglo vidjeti koliko dobar može postati ako samo malo ojača. Igrajući za Dallas i Sacramento, znao sam da je igrač kalibra za NBA. Sad skoro svi visoki igrači šutiraju izvana, ali toga tada nije bilo. On je bio tip moje visine, a ja sam centar. Ali on je bio bolji tehničar, bolji dodavač od mene, a, moram priznati, i bolji šuter s većim dometom", ispričao je Wennington, koji je sada radijski komentator Bullsa.

"Bio sam pozvan u kamp Bullsa 1993. i Toni je bio tamo. Sa svojim talentom bio je blagoslov za Bullse. Mogli su vratiti Michaela Jordana i imati takav luksuz poput Tonija, koji bi mogao biti starter u bilo kojoj NBA momčadi. A mi smo ga uvodili s klupe. Svi govore kako je Dirk Nowitzki bio prvi, ali kad bolje pogledate, Toni je prije njega radio iste stvari, a neki će reći i bolje. Dirk dobiva sve zasluge i ne želim mu ništa oduzeti, ali Toni je mogao više toga, znao je driblati, dodavati, a to što je ljevoruk činilo ga je još boljim. Uvijek je težio da bude još bolji, a ovaj vikend je potvrda toga."

Zato će 52-godišnji Kukoč ove subote biti uvršten u Kuću slavnih u generaciji s Billom Russellom kao trenerom, igračima Paulom Pierceom, Chrisom Boshem, Benom Wallaceom, Chrisom Webberom, Bobom Dandridgeom te trenerima Rickom Adelmanom, Cottonom Fitzsimmonsom i Jayem Wrightom.

Kukoč je bio trostruki prvak s Bullsima. Ali bio je i jedan od najtrofejnijih međunarodnih igrača u povijesti košarke, s 11 naslova u SAD-u u Europi, po tri uzastopna na dva različita kontinenta i višestrukim nagradama za MVP-ja europskih prvenstava te igrača godine.

B. J. Armstrong: S njim smo mogli biti drukčiji. Jedan od najboljih s kojima sam igrao

Bilo je već i vrijeme za takvu počast Hrvatu, čiju su veličinu njegovi suigrači prepoznali puno prije javnosti i medija.

B. J. Armstrong vidio ju je još 1985., igrajući na međunarodnom U-18 turniru, na kojem je skupina američkih zvijezda jedva dobila Kukočevu Jugoslaviju u borbi za zlato. Armstrong, 188 cm visoki bek, bio je starter u Bullsima u Kukočevim NBA počecima.

"Igrao sam protiv Tonija kao srednjoškolac na Igrama Alberta Schweitzera", prisjetio se Armstrong. "Bio je tako jedinstven igrač zbog visine od 210 cm. Moj prvi dojam je bio da je stvarno dobar dodavač i da zna driblati, a rijetkost je da netko te visine ima kombinaciju unutarnje i vanjske igre. Kao bek od 210 cm koji može uhvatiti loptu pod svojim košem i povesti kontru, a uz to nevjerojatan tricaš."

Prije Kukočeva dolaska u Ameriku stvorila se kontroverza jer su neki igrači Bullsa bili ljutiti na generalnog menadžera Jerryja Krausea jer je tako entuzijastično prigrlio Kukoča, a svi znaju za obranu Jordana i Scottieja Pippena na Kukoču na Olimpijskim igrama 1992.

Armstrong kaže da je znao da će Kukoč postati ne samo odličan igrač za Bullse nego i popularan suigrač.

"Znao sam Tonija", kaže Armstrong. "Bio je dobar tip, poštovao je igru, a znao sam da će moći igrati u sustavu jer je mogao igrati svih pet pozicija. Bilo je jasno da se može odlično uklopiti u 'triangle' napad. Kad sam došao u NBA, uglavnom se napad svodio na izolaciju. Većina NBA lige davala je loptu u ruke najboljem igraču. Ali Toni je mogao igrati drukčije, mogli smo igrati preko njega. Znao sam da će se odlično uklopiti. I mislim da je zaradio poštovanje svih u klubu kad je došao. Bio je pravi od prvog dana."

"Moram mu odati priznanje", dodao je Armstrong, koji već dugo radi kao košarkaški agent. "Ostao je svoj, a bio je dovoljno mentalno čvrst da prođe kroz sve to i zaradi povjerenje i poštovanje igrača. I danas govorim da je jedan od najboljih igrača protiv kojih sam igrao, bez obzira na to odakle su. Apsolutno zaslužuje biti u Kući slavnih."

Horace Grant: Hvala ti, Toni, na mojem jedinom All-Star nastupu

I Horace Grant se prisjetio tog izazovnog razdoblja za Kukoča, ali tvrdi da je u onim utakmicama s Dream Teamom vidio puno više od obrambene dominacije Jordana i Pippena na Kukoču.

"Jerry Krause ga je baš jako uzdizao, a Michael i Scottie su to shvatili osobno", priznao je Grant. "Ali i dalje se dobro nosio. Treba odati priznanje Krauseu jer je točno znao što radi kad je draftirao Tonija. Mi smo osvajali naslove, a on je tog klinca stavljao na prijestolje. Bilo je tu zamjeranja, ali ne prema Toniju. Iako, dolazeći nakon što smo osvojili tri titule, morao je zaslužiti svoje mjesto u momčadi."

"Na početku nije bio baš najbolji obrambeni igrač", rekao je Grant, krilni centar koji je sudjelovao u prva tri naslova Bullsa, a sada je njihov i NBA-ov ambasador. "Imao je tu stigmu vjerojatno zato što su ga treneri Phil Jackson i Johnny Bach stalno korili. Ali nama je bio suigrač i držali smo mu leđa. Bio je tip koji je mogao zabijati i dodavati poput konobara, kako ga je Krause nazvao. Došao je i odmah zabijao koševe za pobjedu. Mogu iskreno reći, bez nepoštivanja ikog od nas ostalih, da te godine nikako ne bismo dobili 55 utakmica bez njega. Driblao je kao John Stockton i šutirao kao Reggie Miller. Ako si otvoren, dat će ti loptu. Michael je otišao u mirovinu, Toni je došao, a ja sam imao statistički najbolju sezonu karijere. Zato želim reći: Potpuno zasluženo i hvala ti, Toni, na mom jedinom All-Star nastupu."

Mnogi još ističu tu sezonu 1993./94., kada su Bullsi u prvoj sezoni bez Jordana dobili 55 utakmica i bili možda jedan drukčije dosuđeni prekršaj udaljeni od finala, a možda i četvrte uzastopne titule.

S Jordanom u prvom redu gledališta uz teren na prvoj utakmici sezone Miami je dominirao Bullsima i dobio ih 24 razlike. Mnogi stručnjaci predviđali su da će Bullsi biti sretni ako se uopće dočepaju doigravanja. Pippen je ponio većinu zasluga zbog svoje izvrsnosti te sezone, ali igrači naglašavaju da to ne bi bilo moguće bez Kukočeve igre.

"Svi govore o toj prvoj godini bez Michaela i 55 pobjeda i, da, Scottie je bio fenomenalan, ali Toni je bio izuzetan", primjećuje Wennington, rezervni centar u ekipi Bullsa koja je osvojila druga tri naslova.

"Zabio je puno koševa za pobjedu i činio toliko stvari koje su nam pomogle da budemo uspješni. Mnogi su mislili da bez Michaela nećemo ni ući u doigravanje. Scottie je bio fantastičan i bio je glavni razlog za to, dokazao je da sam može nositi momčad. Ali Toni je bio odmah uz njega i stvorio je drukčiju dinamiku od one koju smo imali."

Bill Cartwright: Mogao te pronaći preko cijelog terena, i to s felšom, da ti lopta lakše padne u ruke

Bill Cartwright je tip koji vjeruje u nešto tek kad vidi. A Toni je i njemu pokazao.

"Gledao sam te Olimpijske igre i dobro se držao, nisu ga poremetili", kaže Cartwright. "U sljedećoj utakmici igrao je bolje, i to puno govori. Mislim da je imao snažan karakter, ništa ga nije ometalo. Bio je visok poput mene, a mogao je igrati svaku poziciju."

"Jedne se stvari o Toniju posebno sjećam", kaže Cartwright, koji je sad dužnosnik na sveučilištu San Francisco i investitor. "Smatrali smo da je na početku utakmice samo prosječan šuter, govorili smo da ne zna šutirati. A onda bismo na kraju utakmice mislili: 'Uh, kako taj tip šutira.'"

"To je ludo", dodaje Cartwright, startni centar u prve tri šampionske sezone. "Pogađao je strašno teške šuteve i bio je poseban kao dodavač. Znao je dodati preko cijelog terena, i to s felšom, da ti padne u ruke na lagano polaganje. Bio je noćna mora za protivnike jer bi protiv manjih čuvara igrao leđima, a lakoćom je prolazio pokraj većih. S vremenom je naučio i kako igrati obranu. Toni je bio sjajan. Tri čovjeka zaista su se istaknula kad je Michael otišao - Pippen, on i Armstrong. Zaista je pokazao što sve zna."

Kukoč je kasnije značajno pridonio u osvajanju sljedeće tri titule. Započeo je više od 100 utakmica zbog ozljeda Pippena i Rodmana te je bio zaslužan za mnoge ključne trenutke. Po prirodi je bio skroman, a imao je vatreno natjecateljsko srce.

Randy Brown: Nikad se nije žalio, a bio je na Jordanovoj i Pippenovoj razini

"Sjećam se mršavog, talentiranog klinca za kojeg sam mislio da će se savršeno uklopiti uz Michaela i Scottieja", rekao je Randy Brown. "S njegovom kombinacijom vještina možemo reći da je on bio prva 'stretch' četvorka. Taj termin nije se koristio u 90-ima, ali možemo reći da je Toni to bio, odličan dodavač, stvarno dobar šuter i strijelac, zaista nesebičan, što si i morao biti u 'triangle' napadu. Godine bez Michaela pripremile su ga za Michaelov povratak.

"Nije imao ego", kaže Brown, pričuvni bek i bivši pomoćni trener Bullsa, koji se nedavno vratio na sveučilište New Mexico da dobije diplomu. "Ne sjećam se da je Toni Kukoč ikad došao na trening i žalio se na broj šuteva. Phil je priznao da bi taj tip bio starter u 29 drugih momčadi. Ali uz Michaela, Scottieja i Dennisa Rodmana, Toni se nikad nije žalio zato što svoju igru podređuje momčadi. Sjećam se kad sam igrao protiv njega dok sam bio u Sacramentu. Moglo se vidjeti koliko vrhunsku kombinaciju vještina ima, ali svi su ga omalovažavali zbog obrane. Ali nikad nije odustajao, bio je jako pametan i znao što treba raditi."

"Najviše me fasciniralo to što je u Europi bio MVP, ali nikad se nije žalio što je zbog Michaela i Scottieja morao imati manju ulogu. Da je to činio, ne bismo bili tako uspješni. Nikad nije govorio da je on Toni Kukoč i da je na njihovoj razini. Iako je bio. Zato mislim da je bio savršen 'fit' s Michaelom, Scottiejem i napadom Bullsa. Ulazak u Kuću slavnih savršen je kraj velike karijere."