HRVATSKI košarkaši očekivano su se plasirali u polufinale kvalifikacijskog turnira u Splitu za Olimpijske igre u Tokiju. Neočekivana je količina frustracija koju je taj pothvat donio svima koji su već zaboravili kako mučno i bolno iskustvo može biti navijanje za našu reprezentaciju.

Veljko Mršić od preuzimanja izborničke klupe napravio je odličan posao, kako uvjerljivim plasmanom na Eurobasket 2022., tako i selekcijom igrača koji iznose teret dok nema najboljih igrača iz NBA ili Eurolige.

Međutim, nakon dvije splitske utakmice opet smo svjedočili starim boljkama hrvatske reprezentacije - grču u igri, statičnosti u napadu i sklonosti individualnim rješenjima. Kako su i Mršić i igrači isticali, nisu bili dovoljno momčad, a s tim se u razgovoru za Index složio i legendarni Mirko Novosel, član Kuće slavnih, dvostruki europski klupski prvak s Cibonom i reprezentativni s Jugoslavijom te trener koji je Hrvatsku vodio do europske bronce 1993. godine.

Mršić i reprezentacija imaju objektivan niz problema zbog kojih je situacija daleko od idealne, ali teško je itko mogao očekivati debakl od 27 razlike protiv Brazila i strahovanje do posljednjih sekundi u tijesnoj 75:70 pobjedi protiv egzotičnog Tunisa. Nasreću, i ta je izluđujuća pobjeda bila dovoljna za plasman u polufinale i okršaj s Njemačkom (subota, 16 sati) i produljenje olimpijskog sna.

Bogdanović nije ni blizu idealnog stanja

Izostanak važnih igrača, u našem slučaju Šarića, Zupca, Simona, Bendera i Krušlina, problem je koji je pogodio brojne reprezentacije, ali Hrvatskoj je otegotna okolnost to što joj se najbolji od najboljih priključio u posljednji tren, iscrpljen nakon dugačke NBA sezone i još pod utjecajem promjene čak devet vremenskih zona.

"NBA je najveće zlo za hrvatsku košarku, ne samo zato što nam igrači odlaze premladi, nego i zbog neriješenih odnosa s FIBA-om koji dovode do preklapanja termina. Bogdanović je došao prije desetak dana, treba mu vremena da se aklimatizira i jasno je da nije ni blizu onoga što može", prokomentirao je Novosel.

Bogdanović nije samo umoran i nedovoljno prilagođen vremenskoj razlici, nego i potpuno neuigran sa suigračima, među kojima ima i onih koje nikad prije nije ni vidio. A razlika u klasi je takva da oni ponekad i podsvjesno guraju loptu njemu u ruke očekujući da će individualnom kvalitetom zabiti kad god to bude potrebno. To je rezultiralo često vrlo statičnim napadom i igrom jedan na pet.

Paradoks Marija Hezonje

A tu je i Mario Hezonja, koji sam preuzima takvu odgovornost, bilo to najbolje rješenje u datom trenutku ili ne. Protiv Tunisa je često bilo. Zabio je 27 koševa i probijao tunišku obranu čistom individualnom kvalitetom, ali izvan konteksta momčadske igre. 

"Dobar je bio, ali previše igra jedan na pet, a to ne valja. Vrlo je kvalitetan, puno toga je zabio, ali treba se uklopiti i biti sastavni kotačić momčadske igre", smatra Novosel.

Neuigranost i izostanak kompaktnosti najbolje su se vidjeli u obrani i napadu na zonsku obranu.

"Nedopustivo je da protiv Tunisa u trećoj četvrtini primimo 29 koševa, sramota... Obrana je problem, na nju treba puno više vremena utrošiti za uigravanje. Osim toga, zona je šah, treba je napadati 15-20 sekundi, a mi šutnemo nakon tri sekunde i onda se ne možeš ni vraćati u obranu", pojašnjava Novosel.

Ovakav domaći teren više donosi grč nego prednost

Sve je to dovodilo do grča u igri reprezentacije i želucima svih koji su je gledali, baš kao što se kroz povijest toliko puta događalo u utakmicama u kojima je Hrvatska nominalno favorit. To je dovodilo do nervoze i na tribinama, s kojih su počeli pristizati zvižduci, koji su posebno odjekivali u Spaladium Areni, kojoj su pandemijski uvjeti ionako odnijeli potencijalnu prednost domaćeg terena.

"Splitska publika je fina, nije tamo pritisak kao u Zadru, više su to roditelji s djecom, Ne računam na to da će se atmosfera promijeniti u nastavku turnira, pogotovo u tako velikoj dvorani koja zjapi prazna", kaže Novosel.

A nastavak turnira donosi Njemačku u polufinalu, u subotu u 16 sati. Nijemci su također pogođeni brojnim izostancima, ali uz vlastite prezentacije iz grupne faze Hrvatska to ne smije uzimati kao olakotnu okolnost. Ona je najbolja kada sama sebe doživljava kao autsajdera protiv suparnika podjednake ili niže kvalitete, kada igra fokusirano i čvrsto u obrani, a pametno u napadu. A ne kada pri vodstvu od 15-ak razlike uđe u zonu komfora i dopusti Tunisu da se vrati, povede i prijeti senzacijom sve do posljednjih sekundi utakmice.

"Nije još ništa izgubljeno, imamo šansu, Njemačka je jako oslabljena bez fantastičnog Schrodera, ali mi smo momčad koja se nikad ne smije opustiti, stalno mora biti borba", upozorio je Novosel.