JAVNA svađa između predsjednika RH Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića nastavljena je i ovih dana.

Milanović je jučer u povodu 30. obljetnice osnutka 50. samostalnog bataljuna Zbora narodne garde Virovitica položio vijenac i zapalio svijeću na Gradskom groblju kod Spomen-obilježja poginulim braniteljima Domovinskog rata. Nakon toga je, kao što je već običaj, osuo verbalnu paljbu po HDZ-u i premijeru Plenkoviću.

>> Milanović: Đikić i Kirin? Došli su kao konjokradice, vjerojatno direktno sa šanka

Smatra da je HDZ u sukobu interesa kada je riječ o izboru predsjednika Vrhovnog suda.

Nova svađa Plenkovića i Milanovića

"Njima se tamo (na Vrhovnom sudu, op.a.) kao organizaciji ponovo sudi u drugom stupnju za krivično djelo pljačke države. Nisam ih ja za to optužio i osudio. Njima nikako ne može biti svejedno tko je na čelu Vrhovnog suda. Ta osoba uvijek može imati nekakav utjecaj. Zato je to problem", ističe.

"Naravno da, kad Plenković i njegovi paše i subaše o tome vijećaju, da im je to poslovni interes. Malo dobrih ljudi i malo pravih ljudi imamo za funkciju predsjednika Vrhovnog suda", rekao je Milanović.

Nije dugo trebalo da predsjedniku odgovori premijer Plenković.

>> Plenković oštro uzvratio Milanoviću

Komentirajući Milanovićevu izjavu u vezi s neizborom predsjednika Vrhovnog suda, da je u politici potrebna neka inteligencija koja je viša od temperature sobe, Plenković je rekao da se predsjednik Republike, koji nije član nijedne stranke, obračunava s HDZ-om, koji je u pet godina dvaput dobio većinsko povjerenje birača.

"To što on radi nije normalno, to u kulturi razumijevanja ponašanja pojedinih aktera moramo shvatiti. Ovo što on radi nije normalno, tako vidim njegove izjave koje su besramne, krive, loše", rekao je Plenković novinarima jučer u Zagrebu.

I tako smo svjedočili najnovijoj epizodi nečega što je Plenković i najavio kao "tvrdu kohabitaciju" i što je Milanović objeručke prihvatio kao osobni izazov.

"Hrvatska u konfliktnoj kohabitaciji"

U međuvremenu je odnos predsjednika RH i premijera postao tema stručnog članka koji je objavila predstojnica Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu Biljana Kostadinov. Ona je u Zborniku PFZG-a objavila tekst pod naslovom Hrvatska u konfliktnoj kohabitaciji (Milanović - Plenković) u kojem iz ustavno-pravne pozicije analizira što nam se zapravo događa pred očima.

"Nakon predsjedničkih izbora 2020. godine Hrvatska dobiva konfliktnu kohabitaciju predsjednika Republike Zorana Milanovića s predsjednikom Vlade Andrejom Plenkovićem i parlamentarnom većinom izabranom na temelju suprotnog političkog programa.1 Politička zbilja obilježena je žestokom utakmicom suprotstavljenih ekipa, izmjeničnim napetostima i opuštanjima. Na političkoj sceni potvrđuje se pravilo o obnašanju vlasti, predsjednik Republike i predsjednik  

Vlade žele osvojiti što više moći za instituciju kojoj pripadaju i smanjiti moć institucija koje napadaju. Svaka strana nastoji na očit način postavljati prepreke drugoj strani", piše profesorica Kostadinov.

"Ustavni sustav je zakočen"

Dodaje kako posebnost hrvatskog iskustva kohabitacije pokazuje da se sukob visokog intenziteta ne vodi isključivo na političkom području, već se žele izmijeniti i ustavne ovlasti sudionika, ustavna "pravila ratovanja". Ističe da je odbačen siguran putokaz za očuvanje hrvatskog ustavnog sustava, uputa iz hladnog rata, prve francuske kohabitacije (1986. - 1988.): Povratak na Ustav, samo Ustav i ništa osim Ustava.

"'Bit će zabavno gledati kako možemo vladati Ustavom', rekao je predsjednik Republike general De Gaulle 1967. godine suočen s izglednom kohabitacijom u Francuskoj", citira Kostadinov poznatog francuskog lidera, a onda dodaje: "Za aktualnu hrvatsku kohabitaciju ne možemo reći ništa slično, zabave nema, a ustavni sustav zbog ovlasti imenovanja zakočen je."

Kostadinov nudi i komentar Odluke Ustavnog suda RH o ustavnosti načina izbora  predsjednika Vrhovnog suda, odluke koja je aktualni HDZ-ov zakon proglasila ustavnim, s čime se ne slaže predsjednik Milanović, koji smatra da može izravno primijeniti Ustav i predložiti svojeg kandidata za šefa Vrhovnog suda. Ipak, većina na Ustavnom sudu, predvođena predsjednikom Miroslavom Šeparovićem, odlučila je da nije tako, već je podržala tumačenja premijera Plenkovića, što nije iznenađujuće s obzirom na sastav Ustavnog suda.

Kritika odluke Ustavnog suda u proceduri izbora predsjednika Vrhovnog suda

U svakom slučaju, Kostadinov se slaže s kritikom te odluke, koju je iznijela i profesorica Pravnog fakulteta Zlata Đurđević, Milanovićeva kandidatkinja za predsjednicu Vrhovnog suda koju HDZ-ova većina nije htjela izabrati u saboru.

"Umnažanjem javnog poziva zbiljski je omogućeno naglo kočenje djelotvorne promjene postojeće raspodjele moći u državi potaknute predlaganjem neovisnog kandidata", piše Kostadinov.

"Brzina Ustavnog suda bila je iznenađujuća, prijedlog uglednih odvjetnica Sloković i dr. Marković suci su dobili dan prije odlučivanja. Takvo postupanje otvara mogućnost preispitivanja načina rada u Ustavnom sudu, usklađenosti postupanja s jasnim zahtjevima Suda Europske unije za neovisnost odlučivanja ustavnog suda", smatra ona.

>> Ustavni sud odlučio protiv Milanovića, njegov šef objašnjavao odluku

"Milanović ne bi trebao biti ograničen javnim pozivom"

Kostadinov misli da je Ustavni sud odlučio pogrešno.

"Zaključno, smatramo da je javni poziv iz Zakona o sudovima trebao biti na Ustavnom sudu (is)pravno protumačen kao pomoćno sredstvo predsjednika Republike za predlaganje kandidata, što je i stajalište iz Izdvojenih mišljenja u ovom predmetu. Zakon o sudovima nije definirao treba li se ponoviti javni poziv ako predsjednik Republike odluči ne predložiti ni jednog od kandidata koji su se javili na javni poziv, koliko se puta treba ponoviti, poništava li se prethodni javni poziv, tko to određuje i na čiji zahtjev, što ide u prilog tumačenju o jednom pozivu, nakon kojeg je predsjednik Republike slobodan ne predložiti niti jednog kandidata koji se javio i uputiti svoj izbor Hrvatskom saboru", piše Kostadinov.

Ustavni sud nije odredio pravnu narav predsjedničke odluke o prijedlogu kandidata Hrvatskom saboru, napominje ova profesorica ustavnog prava, već se upustio u razmatranje odluke Hrvatskog sabora o izboru predsjednika Vrhovnog suda, navodeći da ona nije "akt vladanja" političke naravi, zanemarujući ustavnu doktrinu koja tumači da akte vlade ne donosi zakonodavna, nego izvršna vlast.

Posljedice konfliktne kohabitacije na vanjsku politiku

Kostadinov upozorava da "konfliktna kohabitacija" ima i posljedice na hrvatsku vanjsku politiku s obzirom na ovlasti predsjednika i vlade u tom sektoru.

"Ustavne odredbe o diobi ovlasti na području vanjske politike moramo primijeniti u kohabitaciji, Hrvatska u multipolarnom svijetu mora govoriti djelo tvorno jedinstvenim, ali ne i jednostranačkim glasom. Državna vlast ne smije se prepustiti trenutačnim političkim strastima i interesima, zaboraviti da je zadaća vanjskih poslova očuvanje dostojanstva i sigurnosti naroda", piše ona.

"Elita hrvatske diplomacije drži izvršnu vlast", podsjeća još profesorica Kostadinov na činjenicu da su i predsjednik RH i premijer bivši diplomati i dugogodišnji kolege u Ministarstvu vanjskih poslova.

Kako dogovoriti imenovanje veleposlanika?

Ipak, ne mogu se dogovoriti oko imenovanja novih veleposlanika.

"Dogovoru oko veleposlanika može pomoći Demokracija u Americi Alexisa de Tocquevillea, klasika politološke i sociološke znanosti, pravnika i francuskog veleposlanika. Autor tumači da vanjski poslovi ne traže ni jednu vrlinu potrebnu u demokraciji (u stranačkom životu, većinskom odlučivanju u skupštinama), naprotiv, zahtijevaju razvoj gotovo svega što demokraciji nedostaje. Uspješno vođenje vanjskih poslova znači usmjerenost na jedan cilj koji se ustrajno slijedi kroz sve prepreke, razradu plana u tajnosti i strpljivo čekanje rezultata. Samo se tako može osigurati prednost nekog naroda", piše Kostadinov.

Ističe da treba zaboraviti uske stranačke interese i tehnike upravljanja koje stranke dovode do pobjeda i ostanka na vlasti. 

"O listi veleposlanika predsjednik Vlade mora pregovarati s predsjednikom Republike. U svim europskim državama u kojima predsjedništvo nije simbolično predsjednik države u kohabitaciji sprječava uspostavu sustava jednostranačkog plijena i provjetrava listu. Ustupci i usluge se dogovaraju, u politici nije ništa besplatno", podsjeća Kostadinov.

Problemi s Ustavnim i Vrhovnim sudom

U zaključku svojeg članka Kostadinov je više nego jasna u vezi s akterima koje analizira.

Piše da je odlukom o Zakonu o sudovima Ustavni sud u sukobu tijela državnih vlasti u kohabitaciji sklonost zaštiti Ustava i ustavnih načela žurno usmjerio i prilagodio trenutačnim političkim stavovima vlade i time postao (su)kreator aktualnih političkih zbivanja.

Nadalje, Kostadinov upozorava da hrvatsko sudstvo nikako ne smije biti ostavljeno da samo sebe uređuje i bira.

"Upozorila bih i na stavove branitelja neliberalne doktrine o 'autonomiji sudstva od politike', zahtjeve za neprimjenu načela diobe vlasti na sudbenu vlast. Prema izjavama iz medija, predlaže se da suci Vrhovnog suda biraju samostalno predsjednika Vrhovnog suda. Usvoji li se prijedlog, od međusobne kontrole i provjere vlasti i načela demokracije ne bi ostali ni obrisi", piše.

"Šteta Hrvatskoj u svjetskoj strateškoj utakmici"

"Neuspješna kohabitacija šteti položaju Hrvatske u svjetskoj strateškoj utakmici, a može doprinijeti i jačanju ekstremnih stranaka. Ustavne odredbe o podjeli ovlasti unutar izvršne vlasti treba primijeniti da bi se otklonila blokada ustavnog sustava na području vanjskih poslova i osigurao izbor veleposlanika. Ovlast imenovanja je turbulentna klimatska zona u Ustavu, a ustavni ulaz u 'mirnu luku' je u nastavku neformalnog sastajanja predsjednika Republike i  predsjednika Vlade, hrvatskoj ustavnoj konvenciji staroj dvadesetak godina", zaključuje Kostadinov.

"Potrebno je promisliti i o usvajanju novog oblika institucionalne suradnje tijela izvršne vlasti u obliku predloženog Vijeća za vanjske poslove. Nositeljima izvršne vlasti uzrok neslaganja ne smije biti Ustav Republike Hrvatske, moraju ga bezuvjetno zaštititi", predlaže Biljana Kostadinov na kraju svoje analize.