NA DANAŠNJI dan prije točno tri godine preminuo je Davide Astori.

Bivši talijanski reprezentativac i tada Fiorentinin kapetan Davide Astori preminuo je 4. ožujka u hotelskoj sobi u Udinama gdje je tog dana trebao povesti momčad u ligašku utakmicu protiv Udinesea. Na dan predviđenog gostovanja nije se spustio na doručak s ostatkom momčadi. Pronašli su ga suigrači nakon što su provalili u njegovu sobu poslije neuspješnih pokušaja da ga probude telefonskim pozivima. Umro je od zastoja srca.

Vijest je šokirala ne samo sportski dio javnosti već i mnoge koji ga nisu poznavali. Oni s kojima je bio blizak i danas ga se sjećaju. Poput nekadašnjeg suigrača, Spezijinog napadača Riccarda Saponare koji je napisao emotivno pismo obraćajući mu se kao da je on još uvijek pored njega.

Više od suigrača

"Ricky, jesi li vidio? La La Land je osvojio Oscara. Tko zna je li zasluženo?

Ne znam, Asto, ali čim se počne prikazivati u Italiji, moramo ga pogledati. Ocijenit ćemo ga bez milosti, kao i uvijek. U redu, Ricky, da vidimo je li taj Oscar zaista zaslužen."

Saponara je objasnio da ga razgovor o La La Landu podsjeća kako je nemoguće nadoknaditi izgubljeno vrijeme.

"Kad pomislim na život koji iznenada stane, koji te ostavi bez daha i slomi bez dopuštenja, sjetim se tog trenutka. Davide je bio dizajner interijera, poznavatelj filmova, kuhar, zaljubljenik u TV serije, svestran čovjek. Ne postoji nešto što nije znao. Zaluđen nogometom, moj omiljeni tip. Kao što je uvijek govorio, osjećao se kao dizajner koji je u slobodno vrijeme postao nogometaš."

La La Land

"Kad pomislim na život koji te ostavi bez mogućnosti da nadoknadiš propušteno vrijeme, pomislim na La La Land. Film koji sam trebao gledati s Astom, film koji sam gledao sam. Osjećaj bespomoćnosti, uskraćenosti. Kroz godine sam ga pogledao puno puta i on za mene ima posebno značenje. Zbog djevojke s kojom sam tad bio u vezi i zbog samog filma. Zbog prijatelja kojem sam obećao procjenu. Da, Asto, mogu ti reći da zaista zaslužuje Oscara.

Prošle su tri godine i nedostaje mi tvoje rame. Sjedili smo jedan pored drugoga u sobi i znaš da sam se na tebe često znao nasloniti na način na koji se nasloniš na starijeg brata. Pokazao si mi da si jedinstvena osoba, drugačiji vođa."

"Samo broj u telefonskom imeniku"

"Kao onda kad sam potpisao za Fiorentinu. Menadžer tima me dodao u WhatsApp grupu i bio sam samo broj u telefonskom imeniku mnogih. To se događa kad promijeniš momčad. Anonimac +39 u mobitelu. Ali ne. Ti si me tražio broj i odmah mi poslao poruku poručivši mi da na tebe mogu računati što mi god bude trebalo.

Jednostavne riječi, ali u tom trenutku sam postao manje usamljen. Nismo se poznavali, ali je strah po ulasku u novu svlačionicu nakon tri godine u Empoliju odmah izbrisan. Uvijek si mi pokazivao što znači biti tvoj prijatelj, malim, svakodnevnim gestama.

Tog sam ti dana rekao da neću igrati. Ti, tvrdoglav, govorio si da ću biti starter. Tog sam dana završio na tribinama, ali znam da si to radio zbog mene. Katkad čitam poruke koje si mi slao dok idem na stadion.

'Dobro ti ide, sazrijevaš. Danas nećeš igrati, ali na pravom si putu da se vratiš na svoju razinu. Nastavi tako.'"

"Bio bi ponosan"

"Znaš, bio bi ponosan na mene zbog onog što sam napravio prije nekoliko dana. Agudelo, moj suigrač koji je prije nekoliko dana stigao iz Južne Amerike, posvadio se s trenerom tijekom treninga. Uvrijedio se. Izbačen je, ali ga je trener pozvao natrag. Nije se želio vratiti. Rekao sam mu da to ne radi, nego da se vrati na travnjak. Na tvoj način, da se ne diže graja.

Bio je ljutit i u svlačionici pa sam ga pozvao na stranu.

'Slušaj me', rekao sam mu.

'Znaš li da bi trebao biti sretan? Trener se naljutio, najurio te i trebalo bi ti zbog toga biti drago. Što bi ti htio? Trenera koji ti ništa ne kaže, koji se pravi da se ništa nije dogodilo i koji te u nedjelju ostavi na klupi bez objašnjenja? Da nemaš šanse shvatiti u čemu si pogriješio i mogućnost popraviti te pogreške? Trebao bi biti sretan, volio bih da sam ja imao takvog trenera kad sam bio mlad.'

Nije mi odgovorio. Na dan utakmice bio sam u svlačionici i prao sam zube kad sam ga vidio kako ulazi.

'Riccardo, moram ti zahvaliti. Danas startam', rekao mi je.

Hvala, Asto. Volim te"