JUTROS je objavljeno da je u Hrvatskoj otkrivena mutacija virusa SARS-CoV-2 koja je svojstvena brazilskom i južnoafričkom soju koji se smatraju opasnijima. Dr.sc. Oliver Vugrek je za Index pojasnio da genom virusa s tom mutacijom još nije sekvenciran i da za sada ne možemo znati je li riječ o gore navedenim sojevima ili se pak kod nas pojavila neka sasvim nova varijanta.

Zadnjih tjedana sve je više vijesti o novim mutacijama covida-19. Kako prolazi vrijeme, njihov broj raste i čini se da se ubrzano stvaraju. Prvo se pojavila britanska varijanta, a zatim južnoafrička i brazilska. Ova tri soja su neko vrijeme bila jedina prijetnja.

>> U Hrvatskoj potvrđen britanski soj. Što znamo o njemu i koliko je opasan?

No, nedavno su se pojavila izvješća o sedam novih sojeva u Sjedinjenim Državama, novoj mutaciji u Finskoj te o super sojevima, odnosno spojevima više raznih varijanti.

Postavlja se pitanje što se to događa i zašto su nas odjednom zasule brojne mutacije koronavirusa.

Novi soj u Finskoj

Finski stručnjaci su danas priopćili kako je u laboratoriju u Helsinkiju na inačici Fin-796H uočena dodatna mutacija. Ta mutacija je već ranije evidentirana u britanskoj i južnoafričkoj varijanti virusa, ali je sada zabilježena u "jedinstvenoj" kombinaciji.

"Taj soj smo otkrili tek prošlog tjedna kod jednog pacijenta tako da za sada ne znamo detalje o razini zaraznosti i potencijalnoj rezistenciji tog soja na cjepiva", rekla je molekularna biologinja Taru Meri iz tvrtke Vita Laboratories.

"Mala je vjerojatnost da je ovaj soj nastao u Finskoj zbog relativno niskih stopa zaraze u zemlji", dodala je.

Petri Auvinen, direktor Instituta za biotehnologiju Sveučilišta u Helsinkiju, kazao je kako ovaj soj genetski ne nalikuje nijednoj drugoj poznatoj varijanti.

7 novih inačica u SAD-u

Prema istraživanju koje je prije četiri dana objavljeno na arhivu MedRxiv, u Sjedinjenim Državama je u zadnje vrijeme zabilježeno sedam inačica koronavirusa, s mutacijom na istom genetskom slovu.

Ohrabrujuće je to što se ne radi o sasvim različitim mutacijama, već o sedam sličnih. No, problematično je što sve te mutacije nalikuju zaraznijim sojevima - britanskom i južnoafričkom.

Jedna od inačica, Q677P, prvi put je zabilježena u Sjedinjenim Državama 23. listopada, no u Louisiani se toliko proširila da je između 1. prosinca i 19. siječnja predstavljala 27,8% svih slučajeva zaraze.

"Očito se nešto događa s ovom mutacijom. Sve ove varijante imaju mutaciju na istoj aminokiselini", rekao je za New York Times virolog Jeremy Kamil sa Sveučilišta Louisiana.

Znanstvenici su ovih sedam sojeva zabilježili u raznim državama diljem SAD-a, no još nije poznato jesi li oni zarazniji ili otporniji na cjepiva.

Novi supersoj u Britaniji

Kristijan Ramadan, profesor molekularne medicine sa Sveučilišta u Oxfordu, rekao je danas za HRT da je britanski soj u Britaniji otkriven u prosincu 2020. godine te da je zadnjih mjesec dana postao dominantan, odnosno da je njime zaraženo više od 50 posto oboljelih. 

"Otkriveno je i da taj britanski soj ima mutaciju koja je došla iz južnoafričkog soja. Sada imamo novi britanski supersoj s južnoafričkom mutacijom koji može izbjeći imunosni odgovor ljudi koji su preboljeli virus, a i onih koji se trebaju cijepiti i steći imunitet", rekao je.

Spoj brazilske i američke varijante

Američki znanstvenici priopćili su prije par dana da su se dvije inačice covida-19, britanska i kalifornijska, spojile u mutirani hibrid iz kojeg bi moglo nastati više različitih sojeva.  

Nije poznato od kada točno datira analizirani uzorak, ali se pretpostavlja je uzet prije nekih mjesec dana na području Kalifornije, piše New Scientist.

Stručnjaci napominju da se možda radi i o zagađenom uzorku, odnosno o rekombinaciji virusa koja se dogodila nakon uzimanja uzorka, a ne unutar zaraženog pojedinca. U tom bi se slučaju radilo o laboratorijskoj grešci, a ne o novoj inačici koja cirkulira na području Kalifornije.

Do spoja, odnosno rekombinacije dva različita soja može doći u slučaju da se pojedinac istodobno zarazi s obje varijante. Tada u ljudskoj stanici završe oba soja s dva različita genoma. Naime, enzim koronavirusa koji replicira njegov genom često zna skliznuti s lanca RNK kojeg kopira i kasnije se ponovno vratiti na mjestu gdje je stao. U slučaju da u stanici postoje dva soja, enzim može opetovano skakati s jednog na drugi, stvarajući pritom novi mozaik genoma.

Rekombinacija će se vjerojatnije dogoditi kod dva vrlo srodna soja, ali je dokumentirano da se pojavila i kod prilično različitih koronavirusa.

Moguće je, primjerice, da se SARS-CoV-2 rekombinira s bezopasnim koronavirusom koji izaziva prehladu. To se do sada još nije dogodilo i nije poznato kakve bi bile posljedice takve rekombinacije.

Koliko su novi sojevi opasniji?

Nedavno istraživanje je pokazalo da je varijanta koja je prvi put otkrivena u Ujedinjenom Kraljevstvu, poznata kao B.1.1.7, za 35 do 45 posto zaraznija od ostalih sojeva. Primjerice, broj infekcija britanskim sojem u SAD-u se udvostručuje svakih 10 dana.

Mada su neke studije pokazale da bi britanska inačica mogla biti 30 do 70 posto smrtonosnija od originalne varijante koronavirusa, uzrokovanje težih oblika bolesti nije u nekom osobitom evolucijskom interesu virusa. Za njih će najkorisnije biti one mutacije koje će im omogućiti veću reprodukciju. Virus ebole je vrlo smrtonosan, ali je manje opasan za opću populaciju jer prebrzo ubija svoje domaćine što otežava širenje.

No ponekad se zna dogoditi da ipak prevlada smrtonosniji soj. To se dogodilo u slučaju španjolske gripe koja se širila među vojnicima u Prvom svjetskom ratu. Tada su lakše oboljeli vojnici ostali izolirani od većine populacije na frontu, a teže bolesni su transportirani s fronta u zaleđe, kućama ili u bolnice gdje se opasniji virus mogao širiti.  

Najbolje rješenje?

Epidemiolozi i virolozi već duže vremena upozoravaju na pojavu novih sojeva ili rekombinaciju već postojećih. Što se više virus širi populacijom, to je veća šansa za pojavu novih inačica.

Jedan od razloga za uvođenje mjera je taj da se kontrolom broja zaraženih smanjuje i vjerojatnost nastanka novih varijanti. S obzirom na to da su se one već pojavile, sada treba raditi na njihovom suzbijanju putem mjera ograničenja i efikasnog programa cijepljenja. Od velike je važnosti da se cijepljenje provodi u svim zemljama svijeta kako bi se spriječio nastanak opasnih sojeva. Varijanta otporna na cjepiva može nastati bilo gdje, u nekom zabačenom kutku Afrike, i vrlo brzo se proširiti u razvijenije i bogatije države.

Tako nešto se dogodilo s južnoafričkom varijantom za koju se pokazalo da je podosta otporna na cjepivo AstraZenece. Ispitivanja Pfizera, Moderne i Johnsona&Johnsona pokazuju da su njihova cjepiva još uvijek dovoljno učinkovita protiv novih sojeva, no ne znamo koliko će biti djelotvorna kod supersojeva ili budućih inačica s drugačijom mutacijom.

Prilagođavanje već postojećih cjepiva

Ako se pojave sojevi otporni na cjepiva protiv SARS-CoV-2, možda će trebati ažurirati cjepiva. Dobra je stvar to što farmaceutske kompanije koje su razvile cjepiva na temelju dijelova RNK virusa mogu u roku od nekoliko tjedana razviti nova cjepiva s novim kodovima.

Dodatno, ako nove varijante cirkuliraju sa starijim sojevima, možda će biti potrebna i multivalentna cjepiva, učinkovita protiv nekoliko sojeva, kao što je to redovno slučaj s cjepivima protiv sezonske gripe.

No, čak i u slučaju brze reakcije farmaceutskih kompanija, moglo bi doći do toga da cijepljene osobe neko vrijeme nemaju imunitet na novonastale sojeve, zbog čega bi bile u opasnosti mada su primile obje doze.