STRUČNJACI su primijetili da orangutani u zatočeništvu razvijaju novi oblik komunikacije.

Sposobnost korištenja novih izraza za prenošenje sadržaja, što je u lingvistici poznato kao produktivnost, jedan je od temeljnih građevnih elemenata složenog jezika i rijetko se primjećuje u životinjskom carstvu. Naime, većina životinja ima fiksni skup poruka čija značenja određuje kontekst - poput upozorenja na dolazak grabežljivca. Čini se da su ti signali urođeni, a ne naučeni, i da su se razvili tijekom dugog procesa prirodne selekcije, piše New Scientist.

Produktivnost je očita kod ljudi, a znanstvena zajednica već neko vrijeme raspravlja o tome je li ta sposobnost prisutna i kod nekih vrsta majmuna. Antropologinja Marlen Frohlich i njeni kolege sa Sveučilišta u Zurichu u Švicarskoj pokušali su odgovoriti na to pitanje. Proučavali su orangutane u zatočeništvu u zoološkim vrtovima kako bi vidjeli jesu li oni razvili nove načine komuniciranja koji nisu viđeni kod njihovih kolega u divljini.

Zoološki vrt – sasvim drugačiji okoliš

Zoološki vrtovi nude orangutanima stabilno, ali drugačije okruženje. Nemaju problema s nabavom hrane niti ih brinu grabežljivci. U divljini orangutani većinom žive prilično usamljeno, no u zoološkim vrtovima često borave u većim skupinama te imaju više socijalne interakcije. Provode više vremena na zemlji kako im lišće na granama ne bi otežalo pogled na druge orangutane.

Frohlich i njeni kolege su uočili kako je život u zoološkom vrtu u značajnoj mjeri promijenio način komunikacije kod orangutana. Analizirali su više od 8000 bezglasnih signala koje je koristilo 30 orangutana iz pet zooloških vrtova i 41 divlji iz dvije različite šume.

Nakon identificiranja i kategorizacije cijelog spektra signala, tim se usredotočio na one koji se viđaju isključivo u divljini ili u zatočeništvu. Orangutani u zatočeništvu koristili su sedam jedinstvenih signala, dok su oni u divljini imali samo jedan. U ekskluzivnu komunikaciju u zoološkim vrtovima spada i podignuta ruka te opetovano pljuvanje vode u lice.

Pozivaju na igru

Većina signala u zoološkom vrtu koristila se za pozivanje na igru ​​ili za dobivanje hrane, a pojedinac ih je često ponavljao sve dok nije postigao željeni rezultat.

"Studija pruža uvjerljive dokaze o inovaciji komunikacijskih signala među orangutanima. No treba uzeti u obzir razne poteškoće u promatranju primjeraka u divljini, što je moglo utjecati na broj uočenih inovacija", kazala je filozofkinja Christine Sievers sa Sveučilišta York u Torontu.

Istraživanje naziva Wild-captive contrasts in non-vocal communicative repertoires and functional specificity in orang-utans, koje još nije prošlo recenziju, objavljeno je na serveru bioRxiv.